Arhiv tekstova

NK Jedinstvo Svetozar Miletić

 

Selo na dvanaestom kilometru ceste Sombor – Subotica, Svetozar Miletić, rasadnik je vrhunskih sportaša. Slavu ovoga sela pronosili su rvač Stevan Horvat (1932.), osvajač srebrne olimpijske medalje u Meksiku 1968 godine, gimnastičarka Tereza Kočiš (1934.), osvajačica srebrne medalje na svjetskom prvenstvu 1950. godine u Bazelu te dvije srebrne i jedna brončana medalja na prvenstvima Europe. I pored najvećih uspjeha ostalih sportaša, nogometaši su oduvijek bili nesporni ljubimci suseljana. Nogometni klub Jedinstvo, jedan od najstarijih klubova na području Bačke, osnovan je 1912. godine. Iako je prije tri godine trebao proslaviti stoti rođendan, klub ne bilježi nikakve aktivnosti od 11. lipnja 2000. godine. Toga dana Jedinstvo je u svojoj posljednjoj prvenstvenoj utakmici Područne Lige Sombor zabilježilo poraz od Graničara rezultatom 3:6. Od tada ovaj klub, ponos Lemeša, ne postoji. Nogomet se sveo na ljetne turnire na malim terenima, a na stadionu u ulici Petefi Šandora bb, umjesto plemenite trave, danas raste korov. Samo u prijeizbornim vremenima političari u pohodu na ovo selo nerealnim obećanjima pothranjuju želje ovdašnjih dječaka da poput mnogih slavnih Lemešana iz prošlosti nose majicu svojega Jedinstva. Stariji Lemešani, veliki ljubitelji nogometa, s nostalgijom se sjećaju nedjeljnih poslijepodneva uz loptačke majstorije Josipa Turčika (1951.), kasnijeg igrača Maribora i internacionalca u Austriji te braće Sabo, Zoltana (1972.) i Tibora (1974.). Obojica su vrlo brzo zapela za oko nogometnim stručnjacima, pa je Zoltan vrlo brzo postao igrač novosadske Vojvodine, a kasnije je uspješno nastupao za beogradski Partizan i južnokorejski Samsung, a Tibor za budimpeštanski Ferencvaroš, kasnije i za više klubova u Poljskoj i Grčkoj. Ovi nogometaši ponikli su u svojem selu, Lemešu, igrajući za Jedinstvo, uz brojne iskusnije suigrače koji su u to vrijeme palili i žarili u ligama somborskog nogometnog područja. Vremešne navijače Jedinstva još uvijek ne napušta nada da će njihov hram nogometa ipak oživjeti i da će na njemu zaigrati neki novi klinci, neki novi Kanjo, braća Vidaković, Gligorević, Babić, Đirki, Napijalo, Savić, Štefko, Dukat, Jurić, Hrkač, Bakula, Miljuš, Tomas... a da će korodirani katanac na prostorijama Jedinstva ostati ružna prošlost.

I. Andrašić