Arhiv tekstova

Križ po Isusu Kristu od sredstva mučenja postaje sredstvo spasenja, od drveta smrti postaje drvo života. On nas podsjeća da se prije Uskrsa dogodio Veliki petak, da su i patnja i proslava sastavni dio našeg spasenja.

 

ČUDO VELIKOG PETKA

 

Isus je uskrsnuo od mrtvih, ali prije je morao umrijeti. Cijele korizme smo u pobožnosti križnog puta razmatrali njegovu muku, želeći otrgnuti od ljudskog zaborava žrtvu koju je Sin Božji podnio za ljudsko spasenje. Svih četrnaest postaja križnog puta dio su istog dana, onog dana kojeg ni Isusovi učenici nisu razumjeli, već su preplavljeni strahom, zbunjeni i iznenađeni pobjegli, jer takav ishod nisu očekivali, a još manje su pretpostavljali što će nakon toga uslijediti. 

Veliki petak je dan obilježen krvlju, mukom i križem. Dan koji je iz ljudske perspektive izgledao kao dan potpunog Isusovog poraza, vrhunac neuspjeha. No, to je zapravo bio dan pobjede. To je dan koji nam na najočitiji način pokazuje da su ljudska i Božja perspektiva potpuno drukčije. Svi oni koji su u ljudskim očima izgledali kao pobjednici, poput Pilata, Heroda, velikog vijeća ili rimskih vojnika, zapravo su bili gubitnici, a onaj jednini poraženi ustvari je jedini koji je pobijedio. Svi ti koji su se Isusu narugali, koji su na njemu željeli pokazati svoju moć već nakon tri dana obilježeni su kao izvršitelji strašne muke Božjeg Sina kojom on spašava svijet. Tako oni koji su ga ponizili zapravo su ga uzvisili.

Preko ovog velikog dana koji je ljudima izgledao kao dan u kojem je Isus doživio potpuni fijasko, Bog zahvaća u ljudsku povijest tako da ljudskom umu nemoguće čini mogućim. Dopustivši da njegov Ljubljeni Sin umre poput najvećeg grešnika on spašava grešnike, a simbol sramote pretvara u znamenje kojim će se dičiti kršćani, simbol prokletstva i odbačenosti od Boga postaje simbol pripadnosti Bogu.

Zato biti kršćanin znači i nositi križ. Pripadati Bogu znači ići njegovim stopama, stopama križnog puta. To je put ispunjen padovima i ustajanjima, odbačenošću i patnjom duhovnom više nego tjelesnom. Križ je težak, ali vodi u spasenje, zato Isus kaže: »Ako tko želi ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi« (Mk 8, 34). Biti kršćanin znači prigrliti križ i njime biti označen u svijetu. To je ono što nas od svijeta razlikuje, jer križ znači promjenu. Krist nije nosio križ bez posebnog razloga, već zato jer nas je ljubio. Tako i mi, ne smijemo se štedjeti nego se davati za druge, ne plašeći se križa koji iz toga dolazi. Ljubav i solidarnost za nas znače često teret i patnju, ali kršćanin slijedi svog Boga u svemu, pa i u trpljenju za druge. To je put do Uskrsa.

 

NAKON SMRTI USKRSNUĆE

 

Učenici, narod, vlast, svi nakon Velikog petka misle to je kraj. Jedni osjećaju da su pobijedili, drugi pak misle da je njihov Učitelj pobijeđen, a tako i oni kao njegovi nasljedovatelji. No, Bog ne ostavlja svoga Sina u tami groba, već ga svojom snagom uzdiže na novi život. Bez Uskrsa Veliki petak značio bi Isusov poraz, bez njega kršćanstvo ne bi imalo smisla, niti bi naše spasenje bilo konačno dovršeno. Uskrs je radost za sav ljudski rod, jer znamo da smo spašeni.

Anđeo na uskrsno jutro šalje žene da jave Isusovim učenicima kako on više nije u grobu, nego je uskrsnuo (usp. Mk 16, 6-7). Tu radosnu vijest treba brzo razglasiti, a ne čuvati je za sebe. Tako smo i mi u suvremenom svijetu poslani nanovo razglasiti vijest Kristova uskrsnuća. U ono vrijeme mnogi o tome nisu znali, a danas su mnogi na to zaboravili. Naše nas kršćanstvo i naša blizina s Uskrslim obvezuje da vijest o spasenju donesemo do onih koji na svoje spasenje ne misle, koji su Krista zanemarili. I kao što su žene bile upućene da poruče učenicima da odu u Galileju kako bi se susreli s Uskrslim, tako smo i mi poslani modernom čovjeku prenijeti gdje to može susresti svog Spasitelja.

Isusovo uskrsnuće naše je spasenje, Uskrs je zato za kršćanina najveća radost, ali i zadatak da svjetlo uskrsnuća nosi kroz tamu ovoga svijeta. Kao što u uskrsnoj noći svijeća razgoni tamu, tako svako od nas mora u svijetu biti poput svijeće. To zahtjeva križ koji nam se može učiniti pretežak, ali križ vodi u spasenje. U žrtvi da radosnu vijest donese svijetu nema boljeg uzora od sv. Pavla koji kliče: »Ja sam daleko od toga da se ičim ponosim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu« (Gal 6, 14).