Arhiv tekstova

Perspektiva hrvatske nastave u Vojvodini bila je tema okruglog stola održanog u ponedjeljak, 25. svibnja u Tavankutu. Koordinatorica skupa bila je Marina Balažev, jedna od profesorica hrvatskog jezika u Vojvodini, a prisutne su bile i predstavnice iz Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta Republike Hrvatske – mr. sc. Vera Šutalo, načelnica Sektora za zajedničke poslove i programe, Jasna Aničić, viša stručna savjetnica, Ivana Pilko Čunčić, voditeljica Službe za posebne programe, strategije i međunarodnu suradnju, Blaško Stantić član subotičkog Gradskog vijeća zadužen za obrazovanje, Darko Sarić Lukendić, predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća, Anđela Horvat, članica Izvršnog odbora HNV-a zadužena za obrazovanje, Hrvoje Ambreuš, konzul I. razreda Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici, Bernadica Ivanković, informatorica na hrvatskom jeziku u Gradskoj knjižnici, Stanislava Stantić Prćić, ravnateljica Osnovne škole Matija Gubec u Tavankutu, Mirjana Stevanović, v. d. ravnatelja Osnovne škole Matko Vuković i Mira Tumbas, profesorica iz Politehničke škole. Među sudionicima skupa bili su i profesori hrvatske nastave koji putem Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta rade u državama u regiji – Ana Šarčević (Crna Gora), Jasna Rendulić (Slovačka), Marija Lackić (Rumunjska), Mario Malkoč (Slovenija) i Vedran Iskra (Makedonija). Također, prisutna su bila i sva četiri profesora koji predaju hrvatski jezik u Vojvodini – uz koordinatoricu skupa Marinu Balažev, Vladan Čutura, Ivana Matić i Iva Babić. 

 

Nedostaje lokalna potpora

 

Uvodno predavanje o hrvatskoj nastavi u Vojvodini, kako ona zaista izgleda i kako bi trebala izgledati, održala je koordinatorica skupa Marina Balažev, jer kako je rekla, s obzirom na to da je ovdje provela 4 godine kao učitelj hrvatske nastave koji dolazi na rad u Vojvodinu, vjeruje da zna o tome ponešto reći iz perspektive prosvjetnog radnika. 

»Hrvatska nastava u Vojvodini razlikuje se od hrvatske nastave na koju Ministarstvo šalje profesore u ostatku svijeta. U ostalim državama je riječ o dijaspori i nastava je uvijek u vidu izborne ili dopunske nastave, a u Vojvodini je riječ o hrvatskoj manjini gdje učenici mogu ići u hrvatski razred, odnosno slušati hrvatski kao materinji jezik ili samo pohađati izborni predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture (u daljnjem tekstu Hrvatski s elementima)«, rekla je Balažev. 

Marina je istaknula i veliku financijsku pomoć MZOS za seminare kojima oni, profesori hrvatskog jezika, pomažu kolegama kojima hrvatski nije materinji, a predaju u hrvatskim odjelima. Pohvalila je i njihov odaziv i suradnju. Međutim, izdvojila je problem predmeta Hrvatski s elementima, jer među nastavnicima »ne postoji jači odaziv niti interes za bilo kakav napredak«. Istaknula je potrebu za njihovo poticanje od strane HNV-a. »Šteta je što na seminarima nema odaziva, jer mi im imamo volje pomoći i imamo financijsku potporu od Ministarstva ali nemamo lokalnu potporu«, rekla je Balažev.

»Kad se govori o osmišljavanju jezične politike dva su ključna pojma. Jedno je planiranje statusa, a jedno je planiranje korpusa. Da bi smo mogli planirati status i planirati korpus moraju nam biti jasni ciljevi, uvjeti i zakoni«, rekla je Balažev i postavila dva pitanja te ukazala na dva problema. 

»Što je cilj hrvatske nastave u Vojvodini? Ako nam je cilj imati ‘papirnate učenike’, znači reći da imamo upisano toliko i toliko učenika, posebice u predizbornoj godini onda cilj ostvarujemo izvrsno. Ukoliko želimo prave učenike i učenike koji će voljeti nastavu hrvatskog jezika onda puno toga moramo osmisliti drugačije«, rekla je Balažev te postavila novo pitanje: »Imati ili nemati?« Ovdje je aludirala na sve manju brojnost učenika u hrvatskim odjelima, sve manju zainteresiranost maturanata da školovanje nastave na svom materinjem jeziku u Hrvatskoj te na slab povratak studenata nazad, u svoje rodno mjesto uz digresiju da postoji loša komunikacija između maturanata i HNV-a te da se uvjeti za studente trebaju popraviti. 

Posljednje pitanje koje je Marina postavila bilo je »Biti ili ne biti Hrvat?« »Mi se kroz nastavu hrvatskog jezika trudimo djecu ne samo upoznati s poviješću nego i sa suvremenom hrvatskom kulturom, želimo ih upoznati s hrvatskim zemljopisom, želimo voditi djecu u Zagreb... Trudimo se ne samo dovesti stručnjake nego i surađivati s njima, sudjelovati u sadržajima i biti dio ove zajednice«, rekla je Balažev dodajući komentar da bi voljela da je komunikacija s HNV-om bolja.

 

Sjajna ekipa

 

Prisutne su pozdravile predstavnice Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta. Mr. sc. Vera Šutalo pohvalila je suradnju na ovom području i istaknula da se iz uvodnog predavanja vidi kako se puno radi i da ima puno pomaka te da je ovo jedan od kvalitetnijih timova Ministarstva. »Željela bih još reći kao načelnica u sektoru koji pokriva područje manjina i kao dugogodišnja djelatnica Ministarstva, da se puno toga može napraviti ako se pravi ljudi nalaze na pravim mjestima i ako postoji za to obostrani interes, a kako sam vidjela ovdje postoji jedna sjajna ekipa. Važno je imati na umu da su to učenici, da su to naša djeca i da mi na neki način kreiramo njihovu budućnost«, rekla je Šutalo. Ivana Pilko Čunčić govorila je o obimu posla MZOS što se tiče nastave na hrvatskome jeziku van domovine: »Služba za posebne programe, strategije i međunarodnu suradnju koordinira rad u 21 državi, imamo oko 100 učitelja koje Ministarstvo koordinira i 6 i pol tisuća učenika koji su obuhvaćeni koroz nastavu u inozemstvu.« Jasna Aničić, koja je za sebe rekla da predstavlja prvu kariku između Ministarstva i terena je pohvalila učitelje poslane od Ministarstva u inozemstvo zbog obima posla, načina na koji se snalaze u tome te truda koji ulažu. 

Učitelji hrvatske nastave koji preko MZOS rade u državama u regiji kroz kratak su osvrt na svoj rad dali sliku o situaciji nastave na hrvatskome jeziku u spomenutim državama. Osim aktivnosti koje organiziraju, upozorili su i na goruće probleme što se tiče hrvatske nastave u državama gdje rade. U Crnoj Gori je to stagnacija broja učenika, u Slovačkoj većina učenika ne zna hrvatski jezik zbog izražene asimilacije s većinskim stanovništvom, u Rumunjskoj je prisutan problem interesiranja za hrvatski jezik samo u području Karaševa, dok su nastavnici uposleni u Makedoniji i Sloveniji istaknuli problem velike udaljenosti gradova, tj. škola u kojima drže nastavu. 

 

Komunikacijski šumovi

 

Mirjana Stevanović iz subotičke škole Matko Vuković pohvalila je suradnju škole koju ima s institucijama kojima je interes da se hrvatska kultura unapređuje te istaknula da su posljednjih nekoliko mjeseci započeli projekt umrežavanja nastavnika koji nastavu izvode na hrvatskom jeziku. Stanislava Stantić Prćić iz tavankutske škole Matija Gubec naglasila je da Mješoviti odbor radi dobro i donosi dobre zaključke ali da do realizacije ne dolazi te da su to veliki problemi. Podsjetila je i na roditelje jer su oni ti koji odgajaju svoju djecu te bi na njih trebalo staviti veći akcent. Također je iskazala potrebu za stručnim istraživanjima o stavovima roditelja o nastavi odakle bi mogla doći ideja kako podići kvalitetu nastave na hrvatskom jeziku. Mira Tumbas iz Politehničke škole rekla je da je u njihovoj školi problem što se nastava na hrvatskom odvija samo na satu hrvatskog jezika, dok ostali profesori ne govore pravilno ili u nekim slučajevima, niti ikako hrvatski jezik. Dala je prijedlog da se godišnje organizira seminar za predavače na hrvatskom jeziku koji bi bili akreditirani, jer bi se time povećala motivacija za sudjelovanje na seminarima. Vladan Čutura, profesor hrvatskog jezika u spomenutoj školi istaknuo je još nekoliko problema – problem udžbenika iz hrvatskog jezika, nedostatak definiranog popisa predmeta na hrvatskome jeziku, te problem sklapanja suradnje sa školama iz Osječko-baranjske ili Vukovarsko-srijemske županije. Čutura je također pozvao HNV na bolju organiziranost i brže rješavanje spomenutih problema. Hrvoje Ambreuš, konzul I. reda rekao je da se oni trude da konzulat bude institucija kojoj se uvijek može obratiti za pomoć. 

Darko Sarić Lukendić iz HNV-a izrazio je zahvalu učiteljima hrvatskog jezika na velikoj pomoći koju su im pružili što se tiče prijevoda udžbenika na hrvatski jezik i na vremenu koji su izdvojili za izradu zadataka za natjecanje iz hrvatskog jezika. Međutim Balažev je rekla da posljednje dvije godine zadaci nisu slani njima na izradu, iako su, kako je rekla, pokazali interesiranje za to, te da na prijevodima udžbenika nisu sudjelovali jer bi to bio preobiman posao za tri tjedna koliki im je bio ponuđeni rok. 

Osvrnuvši se na sve izneseno, mr. sc. Šutalo je rekla da ovdje ima dosta toga što se može poboljšati i unaprijediti, ali da je ocjena rada dobra četvorka. »Nama je Vojvodina najinteresantnija zbog svih specifičnosti i tu ulažemo dodatne napore kako bi smo sve probleme mogli riješiti.  

Najvažniji trokut ovdje koji se u zajednici treba realizirati je između HNV-a, Ministarstva i škole, a unutar škole su to učitelji i roditelji. Ovdje mora biti veća suradnja i morate na svakodnevnoj bazi komunicirati«, rekla je Šutalo.