22.05.2015
Svijet koji čuva knjige
Nekadašnja ulična telefonska govornica vremenom je širenjem mobilne telefonije izgubila svoju funkciju, ali nije zbog toga uništena, počupanih kabela i izlomljenih dijelova kabine, niti gnjevno išarana grafitima. U tom malom objektu postavljene su police i ispunjene knjigama: javna telefonska govornica pretvorena je u javnu mini – knjižnicu. Projekt su pokrenuli učenici gimnazije u nekoliko okolnih ulica gdje su ostale telefonske govornice bez korisnika.
Vijest nije »naša«. Do nas je sve s fotografijama kao dokazom autentičnosti stigla iz Frankfurta posredstvom Vojvođanke podrijetlom, koja se odavno odlučila za život u inozemstvu, i posredstvom internetskih društvenih mreža zgodnih za razmjenu iskustava i ideja. A ova ideja jest kreativna i vrijedna publiciranja diljem planeta jer potencira brigu o knjigama i širenje znanja i duha.
Subotičani su odmah reagirali mnoštvom komentara odavde podržavajući mini – knjižnicu, a ulici u kojoj je fotografirana nadjenuli novo ime, Čarobna ulica. Podržali su ideju uz, nažalost, opravdanu sumnju u uspjeh njezina preuzimanja ili kopiranja u našim ulicama i prilikama.
Druženje uz knjige
Tko čuva mini – knjižnicu instaliranu u javnu uličnu površinu? To je prvo pitanje koje izranja iz našeg iskustva: tko čuva ono što je zajedničko? Kakvo li nam je nagomilano loše iskustvo kada iz mnoštva pitanja koja bismo u ovakvoj prilici logički postavili, pa krenuli kopirati tako divan primjer »okupljališta« uz knjige, izranja ono o sigurnosti jedne kreativne tvorevine. Nitko ne čuva, tj. nitko posebno izabran i zadužen ne čuva knjižnicu u ulici, to čine svi zajedno. Svima je lijepo što je ulica još uljepšana ovakvim urbanim detaljem. Mi smo iz Subotice prigušeno uzdisali kako ne bismo tako javno, preko društvenih mreža pa diljem planeta, širili sumnju u mogućnost očuvanja male javne knjižnice ovdje, i onda tom tako »planetarno« javno izrečenom sumnjom štetili imenu svoga grada.
U spomenutom inozemnom primjeru knjige na policama mogu koristiti svi. »Funkcionira sasvim jednostavno«, piše gospođa iz susjedstva male knjižnice. »Kada se odlučim odvojiti od jedne svoje knjige, stavim je tamo, možda će se nekome baš sviđati, i pogledam na policama (mini-knjižnice, prim. aut.) što me interesira.« Nešto poput razmjene pročitanih knjiga kakva se i inače obavlja među prijateljima. Mala knjižnica postala je i lokacijom susretanja zaljubljenika u pisanu riječ, slučajnih susretanja ispred polica za knjige iz kojih se zapodjenu razgovori o pročitanom, a time je postala i mjesto upoznavanja ljudi. Osim duhovno, knjige u ovom slučaju povezuju ljude i konkretno. »Divne ljude sam upoznala kraj naše ‘knjižare’ koje, u ovo današnje vrijeme kada svi negdje žurimo, inače ne bih. Prednost je što ljudi koje tamo upoznamo uglavnom imaju slična interesiranja pa se povezujemo kao ‘lanac’ kada tražimo primjerke knjiga koje se više ne tiskaju ili ih nije moguće kupiti, razmjenjujemo preporuke, savjete...«
Naše prilike
Dok su u susjedstvu u Frankfurtu razmjenjivali iskustva o knjigama, pozornost susjedstva oko Dudove šume bila je na još jednom devastiranju urbane opreme koja služi općem dobru. Ovoga puta stradala je zanimljiva nastrešnica, omiljena među posjetiteljima ovog gradskog izletišta, pod čijim su krovom bili kružno postavljeni stolovi i klupe. Tu su se rado okupljale sve generacije, od mladića i djevojaka do baka i deka s unucima. Bila je zgodna i za užinu, za odmor, povjerljive priče, lap-top u hladovini... Postavljena je tek prije koju godinu, u sklopu uređenja Dudove šume koja je u svako doba godine vrlo dobro posjećena, a pogotovu s toplijim danima kada pruža debelu hladovinu stanarima brojnih zgrada na Radijalcu u neposrednoj blizini. Naravno, ne samo njima, jer je ovo omiljeni teritorij za rekreativce i izletište stanovnika i drugih dijelova grada.
S natkrivene terasice usred Dudove šume odnijeti su stolovi postavljeni oko središnjeg stupa i dio klupa, a ograda oštećena. Upravo tih dana jedan bračni par u poznijim godinama života, baka i djed, pošli su ranije nego obično po svoje unuke u vrtić, a okupili i one starije, školskog uzrasta, želeći ih sve zajedno povesti na igru i druženje u Dudovu šumu. Usput su se opskrbili slanim pecivima i kolačima za djecu, zamišljajući pravi piknik u hladovini, pod tom nastrešnicom. S unucima i košarom zaputili su se ka cilju, ali – stolova više nije bilo. »Kad god se u gradu napravi lijep i koristan detalj, on vremenom bude uništen«, komentirala je razočarana baka pokušavajući realizirati planirani piknik na jednoj klupi uz šetalište.
Ovaj detalj opreme izletišta uništili su i odnijeli, za sada, nepoznati počinitelji, ne mareći što materijalnu štetu na gradskoj opremi plaćamo svi zajedno.