Arhiv tekstova

Godine 2003. u Zemunu je registrirana Zajednica Hrvata Zemuna Knjižnica i čitaonica Ilija Okrugić, u čijoj se knjižnici danas nalazi oko 2.650 katagoliziranih književnih djela hrvatskih pisaca i pjesnika. Obnovljena je uz pomoć članstva, Vlade Republike Hrvatske i župnika, te svečano puštena u rad lipnja 2004. godine. Pod istim krovom župnog dvora djeluju hrvatske udruge Hrvatska čitaonica i Hrvatska mladež Zemuna. Veliki broj književnih djela u čitaonici, prikupljen je od raznih donatora, Sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a jedan dio uspjeli su kupiti na raznim sajmovima knjiga. Već punih četrnaest godina,uspješna je suradnja između kulturnih udruga u tom gradu, Katoličke crkve, svećenika i sadašnjeg  upravitelja župe Zemun Joze Duspare, koji u razgovoru za Hrvatsku riječ posebice ističe veliki značaj postojanja i rada čitaonice za hrvatsku zajednicu koja živi u Zemunu i okolici.

Koliki je značaj suradnje Crkve i kulturnih udruga?

Još se prijašnji župnik mons. Kolarević dogovorio s ljudima koji su osnivali ovu knjižnicu da ona bude smještena u našim prostorijama. Mi imamo veliku zgradu i veliki broj prostorija i ne vidim razloga zašto ne bi smo dali mogućnost našim vjernicima da se okupljaju i budu aktivni članovi naših sekcija. Oni se u okviru udruge identificiraju i upravo doživljavaju kao Hrvati. Najveći broj Hrvata dolazi u crkvu, zato je i logički da hrvatska udruga bude dobro povezana sa župom. Suradnja između mene kao župnika i članova udruge je izuzetno dobra. Ja kao župnik uvijek upućujem ljude u čitaonicu i potičem ih da čitaju djela naših hrvatskih književnika. Tko prvi put dođe u našu knjižnicu, iznenadi se i ne može vjerovati što sve posjedujemo.

U kojoj mjeri je čitaonica važna za opstanak Hrvata koji danas žive ovdje u Zemunu?

Čitaonica je jako važna jer su veliki dio župljana članovi ove knjižnice. Oni često uzimaju knjige odavde, a mi nastojimo obogaćivati fond knjiga, koliko možemo. U književnom fondu su uglavnom djela hrvatskih književnika i pjesnika, ali i drugih književnika.

Veći broj književnih djela, prikupljen je od strane raznih donatora. Jedan dio opusa knjižnici je darovan od brata poznatog pisca iz Zemuna Miloša Bandića. 

Ovdje u Zemunu je živio pjesnik i pisac Miloš Bandić po kome je čak i nazvana jedna ulica u Zemunu. Bio je popularan književnik. Njegov brat Zvonimir, po profesiji pravnik, darovao je našoj knjižnici određeni broj književnih djela iz njegove ostavštine. Svaka donacija za nas je izuzetno važna, jer na taj način obogaćujemo književni fond knjižnice koja za mene osobno ali i za mnoge župljane ovdje ima veliku vrijednost. Svatko tko voli pisanu riječ, vrlo rado dolazi k nama.

Zemun je sredina koja je ratnih devedesetih godina stradala. Dosta Hrvata je otišlo odavde. Kako danas žive Hrvati ovdje i koliko su prisutni u vjerskom i kulturnom životu?

Povijest Zemuna je zaista lijepa posebice kada je u pitanju hrvatsko stanovništvo. Ovdje je postojala velika zajednica Hrvata, ali je postojala i velika zajednica Nijemaca. Ozračje vjerskog života su davali upravo katolici, mada su i pripadnici ostalih nacionalnosti, bili značajni. Zemun su izgradili i uredili mnogi vrijedni Hrvati koji su u njemu živjeli. Ovaj prostor je mjesto gdje su se često dešavale turbulentne promjene. Ali Zemun nosi epitet, da su u njemu živjeli značajni Hrvati koji su u velikoj mjeri doprinijeli izgradnji istaknutih građevina i razvoju kulture. Od Drugog svjetskog rata mnogo se toga počelo mijenjati. Mnogi Hrvati su u nekoliko navrata odselili s ovih prostora. Danas je Hrvata mnogo manje nego prije. Zajednica nije velika ali je utopljena, jer se mnogi od njih ne izjašnjavaju kao Hrvati. Ljudi se u odnosu na poslijeratne devedesete, manje plaše. Osjeća se veća opuštenost, mada se svaki događaj na političkoj sceni kada su u pitanju odnosi Hrvatske i Srbije, odražava na hrvatsku zajednicu i tada se kod ljudi bude izvjesni strahovi, mada ne u tolikoj mjeri kao prije.

Svojevremeno ste, kada je ovdje u Zemunu bila održana sjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća, bili jedan od inicijatora da u Zemunu počne s nastavom na hrvatskom jeziku. Kako se sprovodi ta ideje u praksi?

Htio sam da pokušamo slijediti primjer Slovenaca ovdje u Beogradu. Oni imaju jednu do dvije nastavnice koje su zaposlene od strane slovenske države, koja ih i financira i u dogovoru s njihovim Veleposlanstvom oni se okupljaju i postižu veoma dobre rezultate. Istina, nije isto biti Slovenac ovdje i biti Hrvat i tako se identificirati. Svjestan sam da je ovdje u Zemunu drugačije i teže to ostvariti nego u ostalim gradovima Srijema gdje je hrvatska zajednica prepoznatljivija. Mi imamo konglomerat Hrvata iz različitih krajeva, a Zemun je veliki grad i zato je teško sve uskladiti. Možda je ipak potrebno da prođe još neko vrijeme, a rad naših udruga i same čitaonice, iznimno je važan baš u tom pravcu očuvanja kulture i običaja ovdašnjih Hrvata, a postojanje čitaonice također. Ona nas obogaćuje i pruža priliku svim našim župljanima da se upoznaju s književnim djelima naših pisaca i poviješću hrvatskoga naroda.