Arhiv tekstova

Svake godine poduzetnici koji ne vode knjige već porez plaćaju paušalno strepe od rješenje koja će im dostaviti porezna uprava. A da ta strepnja nije bez temelja na svojoj koži su se uvjerili poduzetnici iz velikog djela Vojvodine, kojima su proteklih godina stizala rješenja s paušalom uvećanim i do 150 posto. Zanimljivo, nije se taj nagli skok poreznih obveza desio u isto vrijeme u svim mjestima, već su takve »čestitke« stizale u nekoliko odabranih mjesta, a onda bi to isto, samo godinu dana kasnije, dočekali paušalci u nekim drugim mjestima i tako redom. Kao da se tim ispitivala reakcija poduzetnika i to koliko mogu trpjeti i šutjeti.

 

Porez, pa još dupli

 

Kako doznajemo u razgovoru sa Svetlanom Kozić, ekonomisticom i poslovnom konzultatkinjom iz Kikinde, prvi su na udaru takvog oporezivanja bili poduzetnici iz Kikinde i to još 2010. godine. Godinu, dvije poslije na red je stigla Kula, a Sombor i Inđija 2013. godine. Ova muka zadesila je u međuvremenu većinu vojvođanskih poduzetnika. Filip Novaković, predsjednik Odbora poduzetnika u Regionalnoj gospodarskoj komori Sombor, kaže da su te 2013. godine poduzetnici paušalci dobili porezna rješenja uvećana za 80 do 120 posto. Bio je to šok i udar, jer su osim što su bila drastično veća, rješenja i kasnila, pa su poduzetnicima bila uručena tek u rujnu i listopadu. »To je izazvalo veliki gnjev kod naših poduzetnika, jer se po tim rješenjima trebao platiti taj cijeli uvećani iznos i to za 15 dana. To povećanje jednostavno rečeno znači da su oni poduzetnici koji su  na početku rujna imali porezni dug nula po prijemu rješenja dugovali primjerice  80.000 dinara, a za plaćanje tog duga imali su rok od 15 dana. Kada smo se obratili Poreznoj upravi u Somboru dostavili smo im usporedne podatke za Suboticu, Novi Sad i Sombor i pokazali na primjeru istih djelatnosti da je paušal u Somboru veći nego li u Subotici i Novom Sadu. Drugi problem je to kasno stizanje rješenja, jer da su ta rješenja stigla u prvoj polovici godine, paušalci su mogli od prvog srpnja opredijeliti se ili za vođenje knjiga ili odjaviti radnju«, kaže Novaković. Na problem kasnog stizanja rješenja ukazuje i Kozićeva. »Rješenja stižu polovicom godine i važe retroaktivno od početka godine. Rješenja nekada stignu u srpnju, ali nekada i u kolovozu i za sve prethodne mjesece poduzetnici budu zaduženi za razliku. Što to znači pojasnit ću na jednom primjeru poduzetnika kome je paušal  bio 14.000 dinara, ako mu se on uveća na 28.000 dinara ta razlika se množi sa svim onim mjesecima do primanja rješenja. Tako poduzetnik dolazi u situaciju da u trenutku bude zadužen preko 100.000 dinara, a taj dug mora platiti u kratkom roku. U suprotnom slijedi blokada računa, neće moći ovjeriti zdravstvenu knjižicu, a imat će i druge probleme«, kaže naša sugovornica iz Kikinde.

Riješeni istjerati svoje, poduzetnici u Somboru, njih 87 podnijeli su žalbe. Među njima je i Novaković. Žalba mu je uvažena, ali je odgovor, za vjerovati ili ne, stigao poslije 15 mjeseci. 

 

Netransparentni kriteriji

 

Iako postoji Uredba u kojoj su navedeni kriteriji po kojima se određuje visina paušalnog poreza Kozićeva kaže da su ti kriteriji zapravo vrlo netransparentni, jer što znači ugled, starost poduzetnika (za neke djelatnosti je prednost da poduzetnik bude stariji, za neke je obrnuto), blizina centru, veličina lokala (do koliko kvadrata, za koju djelatnost)? »Ništa nije čvrsto definirano i samim tim ti kriteriji koji utječu na oporezivanje mogu biti različito tumačeni od lokalnih ureda Porezne uprave, pa tako i dolazi do velikih razlika u visini paušalnog poreza. Dolazimo u situaciju da poduzetnici plaćaju veći paušal u Kikindi i Somboru nego li u Beogradu, ili u Žitištu  više nego li u Novom Sadu. To su paradoksalne situacije«, kaže Kozićeva i pita kako porezi mogu biti duplirani kada je osnovni kriterij za oporezivanje prosječna bruto zarada, a ta ista zarada se tek neznatno mijenja.

Poduzetnici su svrstani po djelatnostima u šest grupa, a u ovisnosti od grupe porezna osnovica je od 25 do 165 postotaka već spomenute prosječne zarade na teritoriju grada ili općine gdje je radnja registrirana. Na visinu paušala utječe i zona gdje se nalazi poduzetnička radnja i to u rasponu od + 50 posto do – 20 posto, za svakog uposlenog radnika paušal se uvećava za 10 posto. Ovo uvećanje po svakom uposlenom je posebice destimulativno za otvaranje novih radnih mjesta. Veličina poslovnog prostora može porez umanjiti za 10 posto, ali ga i uvećati do 20 posto, dok starost i radna sposobnost mogu porez umanjiti do 20 posto. Tržišni uvjeti mogu porez umanjiti do 50 posto, ali i uvećati ga za 100 posto. I na koncu, reputacija poduzetnika može donijeti uvećanje od 300 posto. No i letimičnim pogledom na ove kriterije jasno se vidi da je tu mnogo toga postavljeno na procjeni  Poreznoj upravi, jer jedino su prosječna zarada, zone (tamo gdje postoje) i starost obveznika provjerljivi podaci, dok je sve ostalo stvar slobodne procjene. 

 

Posljedice

 

Frizeri, kozmetičari, bravari, stolari, stari zanati, domaća radinost, najčešće su djelatnosti u kojima se poduzetnici odlučuju za paušal, mada paušalci mogu biti i arhitekte ili konzultanti. Paušalci uglavnom zapošljavaju jedno ili dva lica, to su mikro biznisi i to su najčešće radnje koje ostvaruju prihod u visini jedne prosječne zarade. »Meni je posebice žao što su oni žrtva takvog ponašanja, jer to su ljudi koji sa svojih deset prstiju pokušavaju nešto zaraditi«, kaže Kozićeva. Posljedica toga je gašenje radnji, a tu država dvostruko gubi. Prvo poduzetnici odlaze na burzu rada, gdje primaju nadoknadu, a drugo država gubi jer oni više neće uplaćivati poreze i doprinose. »Čak i da ne zatvore radnju, već da prijeđu u ‘knjigaše’ država će ponovno izgubiti, jer će u tom slučaju plaćati manje poreze i doprinose. Dakle država je imala šansu da ih oporezuje više, ali je neracionalnim odnosom to izgubila. Najcrnja varijanta je da poduzetnici prelaze u zonu sive ekonomije, čime postaju nelojalna konkurencija onima koji plaćaju poreze i doprinose. Zašto su oni nelojalna konkurencija? Prosto jer su u startu, prema našim procjenama, za 40 postotaka povoljniji na tržištu. Kupac je siromašan i opredjeljuje se tamo gdje može manje platiti, što znači da oni koji legalno rade ostaju bez mušterija, što će dovesti do gašenja nekih poduzetničkih radnji i tako se ta spirala propadanja ubrzava«, kaže naša sugovornica. 

Kozićeva kaže da je bilo mnogo pokušaja da se na problem koji imaju paušalci ukaže predstavnicima vlasti, a jedan od takvih pokušaja bio je razgovor sa zastupnicama, članicama Ženske parlamentarne mreže. »Žene su vrlo često paušalci, jer upravo one osnivaju radnje iz raznih uslužnih djelatnosti, kao što su frizer, kozmetičar, stari zanati... I zbog ovih problema s paušalom posebice su ugrožene žene. Razgovarali smo o tome, ali ništa konkretno nije učinjeno, iako je bilo razumijevanja na temu. Ipak, problem, je nastao u Ministarstvu financija. Mada kada je volja јаkа nađu se kontakti preko kojih se može utjecati na Ministarstvo, što smo od zastupnica očekivali da urade«, kaže Kozićeva i dodaje da su mali pomaci napravljeni u Ministarstvu gospodarstva u vrijeme kada je ministar bio Saša Radulović, kao što su olakšice za poduzetnice koje se vraćaju s porodiljskog i to što radnje koje ulažu u opremu neće biti dodatno oporezovane zbog tog ulaganja. 

Sve gore izneseno potvrđuju podaci iz Regionalne gospodarske komore. »U 2011. godini u Zapadnobačkom okrugu bilo je 4.800 poduzetničkih radnji, a prošle 4.553. U 2013. godini u ovom okrugu osnovano je 648, a brisano čak 904 poduzetničke radnje«, iznosi za kraj statističke podatke Dragan Stevanović, stručni suradnik u somborskoj gospodarskoj komori.