Arhiv tekstova

Pohodila je ovih dana Sombor ministrica Zorana Mihajlović. Dva su povoda za to. Prvo obilazak sigurne kuće u Somboru gdje se upoznala i s jedinstvenim projektom Dobar vrt u okviru koga štićenice sigurne kuće rade i uče se novim vještinama koje im mogu koristiti kada napuste sigurnu kuću. U tome, kao i u povezivanju svih institucija koje trebaju brinuti o zaštiti od nasilja, Sombor prednjači. Drugi razlog za posjet je razgovor s čelnicima somborske vlasti o infrastrukturnim projektima. Kako smo mi novinari čuli razgovaralo se između ostalog o proširenju graničnog prijelaza s Mađarskom kod Berega. Rekla bih stara priča novi akteri, jer o proširenju tog graničnog prijelaza priča se bezmalo četvrt stoljeća. I još smo tamo gdje smo bili tada, odnosno na samom početku. Osim želje Somboraca da u svojoj blizini imaju granični prijelaz koji će osim za putnički promet biti namijenjen i teretnom prometu, a argument koji se uvijek poteže u ovoj priči je i to što je ovo najkraća veza sa zapadnom Europom. Proširenje prijelaza Santovo – Bereg i za teretni promet proteklih godine nekada je imalo, a nekada ne, potporu državne vlasti. Tako je 2005. godine Komisija za granične prijelaze odbila inicijativu Sombora za prekategorizaciju. Narednih godina stvari su se promijenile, pa se 2009. godine, kada su se u Somboru sastale delegacije Srbije i Mađarske, činilo da je otvaranje  prijelaza kod Berega  i za teretni promet pitanje dana, ali danas je sve isto – nepromijenjeno. Ova ideja ponovno je aktuelizirana, a hoće li je konačno izgurati ova garniture vlasti još je rano govoriti. Ali nije tu samo granični prijelaz, jer vozila koja sada dolaze prema Beregu od odvajanja s autoceste, kod Vrbasa, do granice prolaze kroz devet naseljenih mjesta, uključujući i Sombor, jer obilaznica nije u potpunosti završena, što znači da je proširenje prijelaza vezano, ili bi bar moralo biti, i s izgradnjom ceste. Tu je i nedovršena cesta od Bezdana preko Monoštora do Kupusine. A koliko sve to košta i kada će stići na red?

I još jedna stara priča. Doduše ne četvrt stoljeća, ali sigurno barem 20 godina – otvorenje civilne zračne  luke na nekadašnjem vojnom aerodromu u Somboru. Na naš upit Mihajlović je odgovorila da su vođeni razgovori oko toga da somborska zračna luka bude dio poduzeća Aerodromi Srbije. Kako je rekla to je »na stolu«.

 U prijevodu hoće li ove stare priče biti okončane još je na dugom štapu. A iskreno od tih starih priča svi smo se već umorili. Čekamo da se nešto i uradi.