Arhiv tekstova
15.05.2015
Osjećate li se sigurno u svome okruženju?
Stipan Andrašić, umirovljenik, Sonta
Upravo poharan
Posljednjih godina krađe u selu i u povrtnjacima su učestale. Nakon mojega umirovljenja poljoprivredno gazdinstvo je preuzeo brat Andrija. U blizini sela uzgajamo povrće za tržnicu i to su nam, da tako kažem, najbrži novci do kojih dođemo. Svake godine dio naših proizvoda iz povrtnjaka odnesu nezvani gosti. Sve to uredno prijavljujemo policiji, oni najčešće naše prijave niti ne zabilježe, kažu da je šteta premala za prijavu. Lopovi to znaju pa su iz godine u godinu drskiji i nemilosrdniji. No, ovo što nam se desilo jučer (op. aut. razgovarali smo u subotu, 9. svibnja), prevazišlo je sve naše bojazni. U 11.45 sati otišli smo traktorom prskati jednu od njiva, kad smo se vratili nešto poslije sat i pol, imali smo što vidjeti. Vrata od ulice bila su razvaljena, kao i sva vrata od soba i od ostave. Odjeća je bila razbacana po podu, kreveti ispreturani, starinska škrinja i dijelovi pokućstva ispražnjeni i pretureni. Nezvani gosti su nam pokupili novce pripremljene za dio proljetnih radova, herbicide kupljene za naredne dane, a ostavu u kojoj su visile četiri velike suhe šunke i četiri velike pole slanine ispraznili su. Odmah smo pozvali policiju, bili su, sve su snimili, uz primjedbu glavnog među njima da ovo nije nikakvo čudo, jer je siromaštvo veliko. Nisu napravili ni zapisnik, a mislio sam da bih ga trebao potpisati, što sam mu i rekao. Šteta je za nas pogubna, teško ćemo ju nadoknaditi. A ovakvo ponašanje policije sigurno neće doprinijeti povećanju mojega povjerenja u njih i nekom mojem osjećaju sigurnosti.
I. A.
Marga Orčić, kućanica, Subotica
Alarm kao zaštita
Dok sam živjela u selu osjećala sam se sigurno, ali od kako sam se preselila u Suboticu pojavio se u meni strah od provalnika. S obzirom na iskustva s provalama mojih novih susjeda, rodbine i prijatelja, s pravom mogu reći da je taj strah i opravdan. Živim u dijelu grada koji se zove Gat i u kojemu se provale događaju često – u većini slučajeva noću, ali bude ih i preko dana. Čak dva puta je netko provalio u kuću kod mojih roditelja, gdje ja sada živim sa sinom, a imamo i mi iskustva s krađom.
Ne tako davno, parkirala sam auto ispred kuće i iako mi je ulica osvijetljena, netko ga je obio! Od tad ga ne smijem ostaviti parkiranog na ulici niti jednu večer. Osim svojih osobnih iskustava s provalama, strah mi dodano potpiruje činjenica da često čujem od susjeda da im je netko pokušao obiti auto, ući u dvorište i pokrasti stvari iz kuće. Nažalost, ovi događaji su postali na neki način naša svakodnevica i čini mi se da iako se češće događaju noću, nije isključivo da ih nema i preko dana.
Potaknuta ovom situacijom, svim krađama za koje sam čula u posljednje vrijeme, ali i svojim iskustvom s provalnicima, odlučila sam postaviti video nadzor ispred kuće. Od kad sam to uradila osjećam se sigurnije jer mislim da se provalnici teže odlučuju za obijanje kuće kada vide kamere iznad kapije, a i znam da i ako me netko pokrade, moći ću mu lakše ući u trag.
Žalosno je to što naš grad nije siguran grad i što se kriminal u njemu povećava iz dana u dan.
J. D. B.
Petar Pašić, umirovljenik, Monoštor
Laknulo
Mi u Monoštoru bili smo prije nekoliko mjeseci suočeni s učestalim krađama. Toliko je to bilo uzelo maha da su o našem problemu izvještavali i mediji. Uglavnom su to bile krađe u kućama u kojima nitko ne živi ili kuće u kojima žive stariji. Nisu se tu zaustavili, jer krađe nije bila pošteđena ni crkva, ni lokalna kulturna udruga. Nismo se lagodno osjećali tada, jer malo, po malo pa ujutru se pronese glas po selu, a sve se odmah čuje, o tome što je i tko prošle noći opljačkan. Nitko u selu nije bio siguran da baš njegova kuća neće biti sljedeća na udaru drskih lopova.
Na sreću počinitelji su otkriveni i već je, koliko znam, krenuo i proces protiv njih, a svoje izjave tužiteljstvu dali su i oštećeni. Na žalost to su naši Monoštorci. I na žalost ukradeni novac nije vraćen. U posljednja dva mjeseca nisam čuo da je bilo krađa u selu i svima nam je zbog toga lakše. Nadam se da će tako i ostati i da selo neće ponovno strepiti od svakog mraka.
Mi koji imamo trgovine ili ugostiteljske objekte osigurani smo alarmnim sistemima, video nadzorom, upozorenjima da je objekt pod video nadzorom i mislim da je to ipak zaštita od nasrtljivaca, jer lopovi su ipak u strahu da ih kamere ne snime ili u »poslu« otkrije alam. Mogu reći da smo poslije nekoliko mjeci nelagode i straha za imovinu odahnuli. Nadam se da će potrajati i nadam se da su svi oni koji su nekoliko mjeseci držali selo u strahu otkriveni i da će odgovarati za počinjena kaznena djela.
Z. V.
