Arhiv tekstova

Prethodnog tjedna, točnije 5. svibnja, u kasnim večernjim satima dvije maskirane osobe napale su palicama župnika vlč. Berislava Petrovića u Novom Slankamenu i uz prijetnje odnijeli novac koji je bio namijenjen obnovi crkve. Župnik Petrović je pri tome dobio više udaraca u glavu, držali su ga vezanog i tako ga i ostavili u prostoriji župne kuće. Nakon obavještavanja policije, vlč. Berislav je odveden u Urgentni centar u Novi Sad, gdje mu je dijagnosticiran blaži potres mozga. 

Događaj je uznemirio ovo srijemsko mjesto, iz kojega je ratnih devedesetih prognan veći broj Hrvata. Nemili incident u Novom Slankamenu osudile su skoro sve nadležne institucije, ali i mještani tog sela koji za župnika imaju samo riječi hvale. Većina ih je uplašena. Plaše se za svoju osobnu sigurnost, svoju imovinu, a što se tiče motiva, mišljenja su podijeljena i većina smatra da su počinitelji huligani i da im je osnovni motiv bio pribavljanje materijalne koristi. Iskreno se svi nadaju, da će počinitelji ovog gnjusnog djela, uskoro biti privedeni i da se ovakvi događaji više neće ponoviti. Na dan kada se dogodio ovaj incident, u Srijemu je obilježeno 23 godine od protjerivanja građana hrvatske nacionalnosti, koji su pod prijetnjama morali otići iz svojih domova.

 

PREBOGATA POVIJEST SLANKAMENA

 

Prije ratnih devedesetih, Hrvati su činili oko 65 ukupnog stanovništva Novog Slankamena, dok je danas njihov udio u cjelokupnoj populaciji stanovništva, negdje oko 15 posto. A prije posljednjeg rata u Novom Slankamenu, koji se po prvi puta u pisanim dokumentima spominje 1072. godine, kako u svojoj knjizi Kako je umirao moj narod navodi vlč. Marko Kljajić, živjelo se po sremački. Dobro se jelo, pilo, ženilo i udavalo, dosta radilo a i Bogu molilo. Slankamen, u koji su Hrvati doselili davno, uvijek je bio živa i uzorna župa, a povijest ovog mjesta je prebogata. Hrvati u Slankamenu su kroz sva stoljeća znali sačuvati svoju narodnu svijest, ponos i dostojanstvo. U tom mjestu osnovan je u 14. stoljeću i Pavlinski samostan sv. Petra, a 1862. godine dovršena je i svečano blagoslovljena današnja crkva sv. Mihaela Arhangela. Početkom XX. stoljeća utemeljili su slankamenski Hrvati u Novom Slankamenu Hrvatsku seljačku zadrugu, Hrvatsku čitaonicu, Hrvatski seljački dom... Sve do 1991. godine kada su mnogi Slankamenčani napustili svoje domove, što pod prisilom što zbog straha. A svjedočanstva upravo o tim događajima, navodi župnik Marko Kljajić u svojoj knjizi Kako je umirao moj narod: »Po izvješću MUP Srbije, skupina mladih ljudi bacila je bombu na Stjepana Rajkovića i u dvorište Ivice Cajlana porazbijala stakla na izlozima i prozorima sedam objekata, kafića, radionica i kuća. Izvršeno je i nekoliko teških krađa, provala u prodavaonice, kioske i poljoprivrednu ljekarnu.« 1995. godine u kolovozu desio se događaj sličan incidentu od prethodnog tjedna kada je bilo napada na župni stan i telefonskih prijetnji tadašnjem župniku. U Novom Slankamenu tako je od 2500 Hrvata katolika, u lipnju 1993. godine ostalo tek njih 730. Zajedno s imanjima, zamijenjeno je 480 kuća. Danas u tom mjestu, ponovno skupa žive Srbi i Hrvati iako u manjini, kako kažu skladno, a ovaj događaj uznemirio je i jedne i druge.

 

U ŽUPLJANE JE UŠAO STRAH

 

Župnik vlč. Berislav Petrović svoju svećenićku dužnost u Novom Slankamenu vrši od 2005. godine. Mještani Novog Slankamena za njega imaju samo lijepe riječi i svi su mišljenja da je dobar i plemenit čovjek, koji je poslije ratnih previranja i dolaska stanovništva iz Hrvatske u to mjesto, pomagao kako Hrvate tako i Srbe. U vrijeme našeg posjeta zatekli smo ga u crkvi sv. Mihaela Arkanđela koja se trenutačno adaptira. Zamolili smo ga da nam ispriča nešto više za detalje samog događaja: »Šetao sam se navečer po dvorištu i nakon šetnje sam ušao u kuću kako bih napisao jedan krsni list. Nisam za sobom zaključao ulazna vrata od kuće, a kapija je bila zaključana. Otišao sam do televizora koji je bio upaljen, a svijetlo u sobi je bilo ugašeno i najedanput iza mene su se našla dva mladića s maskama na licima i s rukavicama i palicama u rukama. Rekli su mi, ‘pope daj pare!’ Moj prvi dojam je bio da je to dječja igra, jer sam primijetio koliko su mladi i da nisu nekakvi profesionalci i rekao sam im da nemam novac. Međutim, oni su me upitali gdje je sef i ja sam ih odveo do njega. Otišli smo do blagovaonice. I mladić nižeg rasta bio je ispred mene licem meni okrenut, a drugi je bio iza mene. Kada smo došli na sredinu blagovaonice, ja se usudim tome ispred mene strgnuti masku s lica. Tada sam dobio udarce u glavu s palicama, nakon čega su me oborili na zemlju da legnem potrbuške, vezali me, nakon čega sam s palicama dobio još dva udarca u leđa. Stalno su me pitali gdje je ključ od sefa i ja sam im objasnio gdje je kasa ali nisu je mogli otključati. Došao je k meni odvezao me i odveo me do kase, da ja pokušam otključati ali nisam  uspio. Oteo mi je ključ, ponovno me oborio na pod, nakon čega je uspio otvoriti kasu, uzeo novac i pitao gdje mi je novčanik. Kada je i novčanik pronašao, rekao mi je razočarano: ‘a pope, pa nemaš baš novca’. Ugurali su mi krpu u usta, svezali mi za vrat nekom vrećicom, ugasili svijetlo i otišli. Shvatio sam da ću ostati ležeći na podu cijelu noć, da nitko neće znati jer domaćica ništa nije čula. Počeo sam se moliti krvi Kristovoj i dobijem svjetlo. Pokušam skinuti cipele i uspijem, kao i povez na nogama. Ispljunio sam krpu iz usta i nekako se okrenuo na leđa i uz pomoć šporeta, stao na noge, pronašao sam mobilni i s obzirom na to da su mi ruke bile vezane, uz pomoć flomastera uspijem pozvati mog prijatelja svećenika u Futogu, nakon čega su i ostali bili obaviješteni«, priča nam župnik Petrović. Kako navodi, mišljenja je da su napadači očito tražili samo novac, a palice su bile mjere zastrašivanja i da su sigiruno vjerovali da će me tim mjerama zastrašiti i da ću im dati sve što budu tražili: »Nisam osjećao strah i ne osjećam strah, niti paniku. Psihički stres da, a ti udarci su svakako ostavili posljedice po mene. Nemam frakturu lobanje samo mali potres mozga i površinske rane. Ono što posebno osjećam jeste da je sada veliki strah u mojim župljanima, a posebno kod starica koje žive same, jer smatraju kada se nisu susprezali da napadnu župnika, onda nema nikakve zapreke da ne napadnu i njih. Pozitivan je taj veliki angažman policijskih službenika koji su poduzeli sve mjere i vjerujem da će uspjeti pronaći sve počinitelje. Ja bih samo rekao, Bože oprosti im ne znaju što čine, a moj prvi dojam sutradan je bio, da mi je žao njihovih duša i onoga kako se osjećaju poslije toga što su učinili. Na svetoj misi nakon toga događaja, poručio sam i mojim župljanima da smo mi učenici Isusa Krista koji nas uči evanđelju. On je na križu molio: ‘Bože oprosti im ne znaju što čine’ i volio bih da svaki vjernik isto tako čini. Da u duši nema ni bijesa ni mržnje, nego opraštanja«, kaže župnik Petrović.

 

SOL NA RANU

 

Hrvatima, danas manjinskom stanovništvu u tom mjestu, crkva je mjesto koja ih najviše spaja i gdje se redovito okupljaju. U Novom Slankamenu postoji i Hrvatski dom gdje se također ponekad oni okupe kako bi proslavili neki događaj, ali je to danas dosta rjeđe nego prije. Kako navode župljani, prošlo je dosta godina od rata, strasti su se smirile, u selu se skladno živi i radi. Ovaj događaj po nekima, ponovno je probudio strahove: »To je kao stavljanje soli na ranu. Još nismo preboljeli neke stvari iz prošlosti i zaboravili te strahote. Bilo je izvjesnih incidenata ranije kada je jedna osoba ušla u naše prostorije, verbalno nas vrijeđala, prijetila da će zapaliti crkvu i naš objekt. Policija ga odvede smjesti u bolnicu, on se ponovno vrati, jedno vrijeme bude miran i onda ponovno. Ali u Novom Slankamenu, nije bilo većih incidenata sve do ovoga sada što se desio. Taj događaj je za svaku osudu, ali mi tu nažalost ne možemo mnogo promijeniti. Odnosi u selu su dobri i veći dio bez razlike na nacionalnu pripadnost to i osuđuje. Iz kog razloga je to učinjeno, na policiji je da to utvrdi i bilo bi dobro da policija što prije ustanovi tko je počinitelj«, kaže Ivan Gregurić tajnik HKD Stjepan Radić Novi Slankamen. Ne poriču Slankamenčani da su sada više uplašeni, jer nažalost pljačke u samom selu i u vikend naseljima su sve učestalije: »Nisam ni pomislila da se tako nešto može desiti u našem selu pogotovo našem župniku koji je dobar, tih i povučen čovjek spreman pomoći svima. Mogu vam reći da strahovi u selu postoje. Kada ostanem sama kod kuće, nije mi svejedno. A u selu se već sumnja na nekog, tako ne mogu biti ravnodušna, plašim se«, ističe Jasna Gregurić. Motivi za napad i pljačku župnika, još uvijek nisu poznati. Neki misle da su razlozi isključivo zbog pribavljanja materijalne koristi: »Kako sam i u crkvi i u selu dosta prisutan, ljudi i domaći i pridošlice svi osuđuju ovaj događaj i karakteriziraju ga kao zločin i kriminal. Rekao bih da je razlog kriza u sustavu, a samim tim i u samom društvu. Župnik ima potporu svih župljana bez obzira na vjeroispovijest. Mislim da ovaj napad nije bio na nacionalnoj osnovi, jer prošlo je dosta godina od rata i mi se ovdje lijepo slažemo«, kaže Miroslav Peka zvonar, sakristar i domar u katoličkoj crkvi. A koliko je župnik omiljen, potvrdila nam je baka iz Novog Slankamena pravoslavne vjeroispovijesti: »Strašno je to što se desilo. Župnik je tako fini čovjek. Kada mi je sin rekao što se desilo, bila sam ogorčena. Nisam katoličke vjere, ali ga izuzetno cijenim kao čovjeka. On je jako dobar. Kada smo mi došli iz Hrvatske ovdje, on nam je pomagao. Osim Hrvatima, drva je davao i Srbima. Mislim da su počinitelji huligani koji su samo tražili novac a da nisu u pitanju nacionalni odnosi. Mi ovdje živimo lijepo i dobro se slažemo«, kaže nam Miroslava Kravić.

 

TEST ZA POLICIJU 

 

Predsjednik općine Inđija Petar Filipović, osudio je napad na župnika za koji je rekao da nije na nacionalnoj, odnosno vjerskoj osnovi, već da se radi o »klasičnoj pljački«. Vodstvo Hrvatskog nacionalnog vijeća osudilo je napad na župnika u Novom Slankamenu, sumnjajući da je riječ o »klasičnoj pljački«, kako je taj napad okarakterizan u pojedinim medijima: »Nas uznemiriva to što među izgrednicima očito postoji svijest o tome da napad na naše svećenstvo, katoličku crkvu općenito, nije kažnjiv. Ovo će stoga biti dobar test za policiju i pravosudna tijela Srbije«, rekao je među ostalim predsjednik IO HNV-a Darko Sarić Lukendić. Srijemski biskup Đuro Gašparović izrazio je duboku zabrinutost u povodu ovog brutalnog i bezumnog napada na župnika Berislava Petrovića, koji je izazvao zaprepaštenje i uznemirenost. Biskup je apelirao na nadležna tijela, da što prije pronađu počinitelje i privedu ih pravdi.