Arhiv tekstova
08.05.2015
Biste li preporučili upis u hrvatske odjele i zašto?
Natalija Dulić, kućanica, Đurđin
Poštovanje i tolerancija
Imam troje djece, a najmlađa kćerka pohađa nastavu na hrvatskome jeziku. Dvoje starijih suprug i ja željeli smo upisati u hrvatske odjele, ali tada još nije postojala ta mogućnost. U našoj školi u Đurđinu ima hrvatskih odjela, ali oni su nerijetko mali, tako da su to često kombinirani razredi s mlađim ili starijim uzrastom koji također pohađaju nastavu na hrvatskome jeziku. S obzirom na to da je naša kćerka u generaciji koja je imala četvero upisanih u odjel, od prvog do četvrtog razreda je bila u takvom kombiniranom razredu. Nisam primijetila da joj je zbog toga bilo teže pratiti nastavu ili da im se učiteljica nije mogla dovoljno posvetiti. Naprotiv, istakla bih to kao veliki plus za odgojni zadatak škole, jer su na taj način razvijali osjećaj strpljenja, međusobnog razumijevanja i poštovanja u razredu, što će im sigurno biti potrebno i u daljnjem životu.
Sada mi je kćerka šesti razred i budući da je u malom odjelu profesori imaju dovoljno vremena posvetiti se svakome ponaosob i temeljito obrađivati gradivo. Također, zbog pohađanja nastave na materinjem jeziku od prvog razreda, ne srami se svoga nacionalnog identiteta i svojih kulturnih običaja. Ima puno prijateljica iz srpskih odjela i nikada nisam primijetila da je nacionalna različitost bila prepreka među njima. I jedni i drugi su u školi naučili poštovati različite od sebe, što je bitno, naročito u ovako multietničkoj sredini kakva je Subotica, a i Vojvodina. Stoga, zbog svega navedenog preporučam upis djece u hrvatske odjele.
J. D. B.
Goran Francišković, automehaničar,
Subotica Pozitivno ozračje
Imamo tri kćerke, te će najmlađa od jeseni biti đak prvak. Sve tri su išle u vrtić Marija Petković Sunčica što je bilo presudno za upis u hrvatski odjel kod prve kćerke. Kad smo upisali prvu kćer, Ivonu u vrtić bilo je naznaka da će ići i u školu na hrvatskom jeziku. Ta je odluka bila ispravna. Nakon osnovnog obrazovanja Ivona je upisala srednju Medicinsku školu, koja nije na hrvatskom nastavnom jeziku, ali nismo se susreli s nikakvim problemima. Djeca koja pohađaju hrvatske odjele redovito imaju sate srpskog jezika, kao nematerinjeg jezika i mislim da niučemu ne zaostaju, dapače mislim da su u plusu. Drugu kćer, Anu smo također upisali u isti vrtić, a potom i u hrvatski odjel u osnovnoj školi Matko Vuković, gdje sada pohađa VI. razred. Ispunjeni pozitivnim iskustvom o upisu u bilo koji drugi odjel nismo niti razmišljali. Ista je situacija i sada s Ivom koja završava pripremno predškolski program u vrtiću. Više nije bilo razmišljanja niti oko upisa u vrtić niti u školu. Preporučio bih svima koji pripadaju našem hrvatskom narodu da upišu svoju djecu u hrvatske odjele. Djeca su tu među svojima, u razredu ih je manje, ali se s njima radi puno više. Tu su i razne pogodnosti, koje nisu bile presudne, ali su ipak dobro došle. Djeca idu na more, imaju brojne aktivnosti, te imamo besplatne udžbenike. Ono što nam je najvažnije jeste da svi u razredu idu na katolički vjeronauk i nema razdvajanja u razredu. Svi se druže i van škole, u župnim zajednicama, na orkestru, a i mi obitelji se međusobno družimo.
Ž. V.
Marina Piuković, odgojiteljica, Subotica
Slijedili smo svoje korijene
Suprug Ivan i ja imamo četvero djece i nikada se nismo razmišljali oko opredjeljenja za upis. Marija pohađa drugi razred Srednje Medicinske škole, gdje nema odjela na hrvatskom jeziku, te je svoje obrazovanje nastavila na srpskom nastavnom jeziku, smjer farmaceutski tehničar. Iako je osnovnu školu završila na hrvatskom, nikakvih problema i poteškoća nije imala zbog toga. Ana je trenutno osmi razred na hrvatskom jeziku i planira upisati srednju Muzičku školu koja također nema obrazovanje na hrvatskom. Lijepo je što u našem gradu ima odjel u Gimnaziji na hrvatskom, i također jedan smjer u Građevinskoj školi, ali opredjeljenja djece ne mogu stremiti ka samo te dvije škole. Smatram da su naše kćeri u osnovnoj školi osim obrazovanja dobile i druge pogodnosti, od čuvanja običaja i tradicije, do njegovanja prijateljstva, tolerancije i također da su na neki način bile zaštićene od loših utjecaja, koji u drugim razredima postoje. Najdraže mi je kad čujem nastavnike, da s oduševljenjem ulaze u hrvatske odjele, te da govore kako su tu odgojena i poslušna djeca s kojom je lako raditi. Svima koji osjećaju kome pripadaju i žele to njegovati u školi i doma preporučila bih upis u hrvatske odjele. Nadam se brojnijim razredima u našoj školi jer smatram da je veći broj đaka i veći izazov i konkurencija za svakog učenika kao i veća mogućnost izbora prijatelja, a i rivala s kim se netko želi natjecati u učenju i radu. Nećemo razmišljati u koji odjel ćemo upisati dječake pred kojima je vrtićko doba, ali i škola će doći.
Ž. V.
