Arhiv tekstova

Početkom ovog tjedna udarna vijest bila je moguća prodaja Fapa iz Priboja tvrtki iz Norveške. Moguća, jer od zainteresiranosti do konačne kupovine treba još mnogo toga usuglasiti, a da to i nije lako vidjeli smo na primjeru Željezare iz Smedereva. No, prodaja nekadašnjeg pribojskog giganta i još nekoliko tvrtki samo je mali dio od onih 502 poduzeća čiju je prodaju Agencija za privatizaciju oglasila polovicom kolovoza prošle godine. Gdje se do danas stiglo u toj prodaji i kakva sudbina očekuje poduzeća u restrukturiranju, jer im zaštita od povjeritelja istječe za dvadesetak dana, točnije krajem svibnja?

 

(Ne)moguć rok

 

Kada je objavljen poziv za prodaju 502 poduzeća koja još nisu privatizirana mnogo se očekivalo. No, već kada su počele pristizati prve ponude o zainteresiranosti bilo je jasno da prodaja onoga što je preostalo od nekadašnjeg društvenog vlasništva neće ići tako jednostavno, jer među dostavljenim ponudama veliki broj bio je onih koje zapravo i nisu bile ozbiljne ponude. Drugo, dio onoga što je još preostalo da se proda više nije, ili nikada i nije bilo, atraktivno za poslovanje gdje uspjeh ovisi o tome može li ili ne poduzeće opstati na tržištu. Zato i ne čudi što je od 502 poduzeća na spisku za prodaju, za sada, prodano samo jedno. Otuda i pitanje može li se ispoštovati zakonski rok koji precizira da se privatizacija mora okončati krajem ove godine. I ne samo može li se ispoštovati zakonski rok, već može li se i ispunuti obećanje dano Međunarodnom monetarnom fondu koji je svoju daljnju pomoć Srbiji upravo uvjetovao okončanjem privatizacije. U poštovanje roka ne vjeruje ni ravnatelj Agencije za privatizaciju Srbije Ljubomir Šubara, koji je prije mjesec i pol dana, na okruglom stolu o poduzećima u restrukturiranju u organizaciji časopisa Nova ekonomija, izjavio da će biti problema s ispunjavanjem rokova za završetak privatizacije u Srbiji. »Krivce« za to Šubara vidi u Agenciji za restituciju, koja mora izdati potvrdu da imovina poduzeća nije predmet naturalne restitucije, a do polovice ožujka ni jedan takav dokument nije izdan,  precijenjenoj vrijednost poduzeća koja su ponuđena na prodaju, ali i u tome što među 1.800 pisama o zainteresiranosti za kupovinu ima dosta neozbiljnih ponuda. Zoran Vujović, predsjednik Samostalnog sindikata metalaca u izjavi za naš list kaže da je za sindikate od tog propisanog roka mnogo bitnije da se za poduzeća nađu takvi kupci koji će nastaviti proizvodnju, zadržati radnike i redovito im isplaćivati plaću i investirati u osuvremenjivanje proizvodnje. »To su bili naši osnovni zahtjevi prilikom razgovora s Vladom«, kaže Vujović.

 

DAN »D« ZA PODUZEĆA U RESTRUKTURIRANJU?

 

Privatizacija poduzeća u restrukturiranju, a takvih je 153, trebala je da se završi do kraja svibnja i to s razlogom. Naime, 31. svibnja rok je u kome  prestaje državnom potpora poduzećima u restrukturiranju i zaštita od povjeritelja. Poduzeća u restrukturiranju duguju 4,7 milijardi eura, od čega 2,4 milijarde eura državnim poduzećima i institucijama, a  2,3 milijarde drugim poveriteljima. To znači da će poduzeća u restrukturiranju već prvog dana lipnja imati ozbiljne probleme, a većina njih završit će u blokadi. I dok ravnatelj Agencije za Privatizaciju Ljubimir Šubara smatra da se zbog kašnjenja u privatizaciji taj rok mora pomjeriti iz Ministarstva gospodarstva najavljuju da pomjeranja roka neće biti i da 31. svibnja ostaje dan »D« za poduzeća u restrukturiranju. No, ne bi bilo iznenađenje da se u posljednjem momentu, takav stav ministarstva i promijeni. To mišljenje dijeli i predsjednica Asocijacije slobodnih i neovisnih sindikata Ranka Savić. »Jedan sam od onih predsjednika sindikata koji smatra da bi tranzicijski period u Srbiji konačno trebao biti okončan, ali ne bilo kako. Asocijacija je podržala taj 31. svibnja kao dan »D« i završetak tranzicije, ali od toga očigledno neće biti ništa. Kada kažem podržali mislim da se pri tome podrazumijevalo otvaranje novih radnih mjesta i veće otpremnine. Glede otpremnina danas je situacija takva da se u onim prvim poduzećima u kojim su radnici mogli uzeti otpremnine za to opredijelila tek trećina. Svi se pitaju zašto je to tako? Iz prostog razloga što su otpremnine male, u prosjeku 3.500 eura, a s druge strana radnici se uvjetuju da povuku tužbe koje su podnijeli za neisplaćene zarade. Prema tom nisam optimist, što se tiče 31. svibnja kao dana »D«, je će Vlada već smisliti neki način kako ovo produžiti, plašeći se socijalnih nemira. Ja sam i ranije govorila da ne treba izlaziti ishitreno s rokovima i obećanjima kako će pohrliti investitori i kupiti naša poduzeća«, kaže za Hrvatsku riječ Savić. Ona svoju tvrdnju da će vjerojatno period u kome poduzeća u restrukturiranju imaju zaštitu od naplate potraživanja biti produžen objašnjava time što je malo vjerojatno da će u jednom danu biti uništena  »impresija o postojanju« tih poduzeća i da će Vlada pokušati naći nekakvo rješenje. »Uostalom ministar gospodarstva je izašao sa spiskom od 22 poduzeća koja će zadržati nekakav privilegiran položaj i zaštitu države. Prema informacijama koje ja imam to su IMT, IMR, Petrokemija i neke druge velike kompanije. Obrazloženje je da su ona tržišno potrebna Srbiji. Mislim da je država odabrala ta 22 poduzeća u kojima je najviše uposlenih upravo  da bi spriječila socijalne nemire, a ne baš iz potreba i zahtjeva tržišta. Tako da mislim da će pokušati nešto uraditi, pa i s onom idejom koja u javnosti i nije baš zaživjela, a to je da tamo gdje radnici hoće da preuzmu upravljanje tim poduzećima da se  to  prebaci na  zaposlene. Imat će, kada takva poduzeća definitivno propadnu, opravdanje da ih nije dokrajčila država«, zaključuje naša sugovornica iz ASNS-a.

Je li naša sugovornica u pravu kada smatra da će za još neko vrijeme biti odgođeno rješavanje sudbine poduzeća u restrukturiranju morat će se znati u narednih dvadesetak dana. No, kako se, po pravilu važne stvari rješavaju u pet do dvanaest, i na eventualnu odgodu čekat će se do posljednjih dana svibnja. A odluka neće biti nimalo laka. S jedne strane je 40.000 radnika, ne ulazeći sada u to koliko njih ima samo fiktivno radno mjesto, a s druge strane činjenica da su takva poduzeća velike trošadžije proračunskog novca i da tako nešto MMF više neće tolerirati.

 

OTPREMNINE

 

Iako je ova Vlada prvotno bila najavila otpremnine od 300 eura po godini staža konačna cifra je 200 eura. Ranka Savić, predsjednica ASNS-a smatra da bi za početak bilo kakvog privatnog  posla otpremnine morale biti 500 eura po godini. »Svjesna sam stanja u našoj državi, ali nepravedno je da radnici u tvornicama dobivaju po 200 eura, dok su uposleni u državnoj upravi dobivali ogroman novac i to po nekoliko puta. Bila bi pravično da je ispoštovano barem onih obećanih 300 eura. Tih 200 eura ne znači ništa. Ni za početak novog posla ni za život do mirovine, jer to su ljudi od oko 55 godina života. Mi ćemo samo za godinu, godinu i pol dana imati povećan broj socijalnih slučajeva«, kaže Savićeva.

Smanjenjem otpremnina nezadovoljni su i u Samostalnom sindikatu i smatraju da je Vlada trebala ispoštovati socijalni program usvojen krajem prošle godine. »Ne samo da je otpremnina s 300 eura smanjena na 200 eura, već je ukinuta i mogućnost takozvanog prevremenog odlaska u mirovinu, na što su imali pravo radnici kojima je do mirovine ostalo pet godina. Oni su dobivali mjesečno oko 37.000 dinara, ali su imali obvezu da pet tisuća uplaćuju na ime doprinosa. Odgovor koji smo dobili od Vlade bio je da novca nema«, kaže Vujović.