Arhiv tekstova

Glas o dobroj i vrijednoj djevojci odveo nas je u lijepo fruškogorsko selo Ljuba u šidskoj općini. U tom malom mjestu na obroncima Fruške gore živi vrlo mali broj mladih – selo je uglavnom naseljeno staračkim stanovništvom. Mladi su otišli iz sela u grad, a nekolicina ih radi u obližnjim mjestima Iloku, Šidu i Erdeviku. Međutim, jedna od rijetkih koja je ostala u svom selu jeste Sanja Magić 24. godišnja djevojka, koja se ipak odlučila raditi u poljoprivredi i stočarstvu. Ona nema puno slobodnog vremena jer cijeli svoj dan posvećuje poslu – hranjenju krava, bikova i ostalih životinja, a nije joj problem sjesti na traktor kada je to potrebno i skupa sa svojim bratom, obaviti poslove na njivi.

Sanju i njezinog brata Dejana zadesila je obiteljska tragedija prije četiri godine – za kratko su vrijeme izgubili oba roditelja te su bili prinuđeni nastaviti posao koji je započeo njihov djed, a potom i otac. U naslijeđe im je ostavljeno 15 jutara zemlje, dva traktora, sva poljoprivredna mehanizacija i radila, ostala im je stoka i krave. Sanja se vratila u svoje selo iz Novog Sada gdje je željela nastaviti školovanje. Život joj se u mnogočemu promijenio: »Završila sam srednju školu za ugostiteljskog tehničara. Imala sam želju nastaviti dalje, ali životne okolnosti bile su takve da sam morala odustati i vratiti se u Ljubu. Jednostavno, bila sam prinuđena nastaviti posao i očuvati sve ono što su moji baka, djed i roditelji, godinama stjecali. Četiri godine, skupa sa svojim bratom, uspješno sam vodila proizvodnju mlijeka. Kada smo ostali bez roditelja, ostale su nam četiri krave. Morala sam rano ustajati, musti ih. Vremenom se proizvodnja proširila, imali smo deset krava, pokrenula sam otkup. Dobro je sve išlo dok količine mlijeka nisu pale i tada sam prešla u male proizvođače«, priča Sanja.

 

Brat i baka od velike koristi

 

Sanja i njen brat Dejan žive skupa sa svojom 83. godišnjom bakom Ljubicom, koja im je velika podrška u svemu. I dok su djeca na njivi ili obavljaju poslove u staju, baka im kuha ali i radi ostale poslove u vrtu: sadi grašak, grah, krumpir, luk... Zdravlje je još uvijek dobro služi, a na svoje unuke je posebice ponosna: »Preuzela sam brigu o djeci poslije tragedije koja nas je zadesila. Sretna sam kada mogu pomoći i jako sam ponosna na njih. Cijelo selo ih hvali kako su vrijedni. Kada nas je nesreća zadesila, svi su mislili kako ćemo sve prodati što smo godinama stekli. Ali na svu sreću imam njih dvoje, koji su proizvodnju održali, pa čak i proširili«, kaže s ponosom baka Ljubica. Velika pomoć Sanji je mlađi brat Dejan koji je još kao mali, uz oca, naučio poslove na njivi – sijati, orati, špartati: »Završio sam samo osam razreda osnovne škole. Htio sam ići za mehaničara naučiti popravljati traktore. Međutim, odlučio sam ostati kod kuće i pomoći sestri i siguran sam da ću ostati u Ljubi i nastaviti obiteljski posao, jer ako hoćeš zaraditi, moraš mnogo raditi«, kaže Dejan.

 

Zadovoljni s pomoći države

 

Sanja i Dejan, uglavnom sve poslove sami rade osim u sezoni kada se vrši baliranje djeteline i slame, tada im pomažu prijatelji. Na pitanje je li zadovoljna subvencijama koje dobiva od države Sanja odgovara: »Zadovoljna sam s pomoći koju dobivamo – po 10.000 dinara po biku i po 20.000 po kravi. Mislim da je to sasvim u redu. Jedino što trebaju redovito isplaćivati, jer taj novac nama stočarima puno znači. Što se tiče subvencija, njih dobivam temeljem poljoprivrednog gazdinstva i zadovoljna sam«, kaže nam ova vrijedna djevojka. O planovima, mogućem proširenju proizvodnje kaže: »Situacija s otkupom mlijeka trenutno je takva kakva jeste, jer nas ima dosta koji imamo mlijeko. Međutim, ja već imam drugi plan. Sada sam prodala klaničarima bikove i u toj štali planiram držati krmače koje bih uranila kako bih imala prasiće koje bi kasnije prodavala. To mi je još jedan plan i mislim da danas od rada u stočarstvu i poljoprivredi može se živjeti samo je potrebno mnogo odricanja«, ističe na kraju razgovora ova ambiciozna cura. 

Nažalost za sebe ima malo vremena. Rijetko izlazi jer kako kaže, zbog obimnog posla izgubilo se društvo, no prilagodila se takvom životu, mada ne poriče da ima želju i za provodom samo kada bude imala više slobodnog vremena. A do tada, Sanja je spojila lijepo i korisno. Prvobitno iz razloga što neizmjerno voli životinje što se dalo vidjeti i prilikom njenog ulaska u štalu. Svaka od Sanjinih ljubimica krava ima svoje ime. Svaki dan, ova hrabra cura, osim hranjenja, svojim životinjama poklanja posebnu ljubav i pažnju, stalno je prati pas ljubimac: »Lijepo je raditi ono što voliš i mislim da je u radu spas. Imala sam sreću da se moj rad isplatio i nadam se da će tako i ostati«, ističe ova mlada Ljubljanka.