Arhiv tekstova

Prva reakcija građana – nakon što je Porezna uprava prošloga tjedna u poštanske sandučiće istovarila tone i tone rješenja o naknadi za odvodnjavanje – bila je posve ljudska i posve očekivana: iznenađenje, pa zatim zbunjenost i na koncu ogorčenje. Recimo odmah: za sve tri postoje brojna valjana opravdanja.

Iznenađenje je, recimo, posljedica postupka Porezne uprave, koja je poput Blitz Kriega – dakle, bez ikakve prethodne najave u javnosti – doslovce preko noći bombardirala građane papirnatim informacijama da su dužni platiti toliko i toliko u roku od 15 dana. Zbunjenost, naravno, proističe iz činjenice da većina njih ne zna na temelju čega država od njih traži novi namet, a ogorčenje je uslijedilo nakon što su, također mnogi od njih, utvrdili da se iza konačnih brojki o dugovanjima kriju netočni podaci.

Porezna uprava u Subotici, ali i gradski ombudsman, vrlo brzo nakon toga – osim što su postali tema tjedna u gotovo svakom kućanstvu – postali su i glavna adresa za odgovore na brojna pitanja koja su im postavljali brojni građani, a neki od njih obratili su se i dolje potpisanom.

 

Borba vezanih ruku

 

Govoreći vjerojatno u ime mnogih drugih Miloš Tucakov iz Subotice kaže kako mu nije jasno zašto je Porezna uprava poslala račune za dvije vezane godine, odnosno što je do sada čekala? Još zanimljivije je to, kaže on, što mu se površina u četvornim metrima stambenog objekta u Kertvarošu ne poklapa s faktičkim stanjem. Tucakov se, naravno, pita i na temelju čega je izračunata cijena koju mora platiti, a koja se, uzgred, razlikuje za 2013. u odnosu 2014. U korist ove druge. Koja je viša. Đorđe Vidović iz Subotice također nije došao bez zanimljivosti. Pokazujući rješenje koje je dobio, kaže da mu nije jasno kako to da je oko 100 četvornih metara dvorišta sedamdesetak godina starog stambenog objekta u kom živi odjednom postalo poljoprivredno. Osim toga, Vidović je posebno ogorčen na državu zbog toga što građani nisu obaviješteni da su dužni za nešto što ni ne znaju. I to retroaktivno.

Mjesta predugom iznenađenju subotičkom ombudsmanu nisu ostavili Zlatku Marosiuku sami građani, koji su u njegov ured počeli dolaziti u velikom broju odmah nakon primitka rješenja u nadi da će u ovoj instituciji izvući slamku spasa. Na njihovu žalost, nakon što je utvrdio zakonitost upućenih rješenja, Marosiuk kaže da država nije ostavila puno prostora za izbjegavanje obveze koju većina i dalje tumači nametom. Ipak, on ističe kako je posebno problematičan onaj dio koji rješenja čini izvršnim, ne ostavljajući građanima pravo žalbe. A žalbi, bar onih usmenih, kaže Marosiuk, ne manjka. Primjerice – a ono što nismo spomenuli u slučajevima Tucakova i Vidovića – građani navode da su rješenja dobile i osobe koje su davno odselile s adrese za koje ih se tereti, ali i one koje su se ispisale iz Knjige živih. S obzirom na to da je kao pravni lijek u svim navedenim slučajevima građanima ostavljena tek mogućnost pokretanja upravnog spora, Marosiuka smo pitali postoji li mogućnost da ombudsman pred sudom zastupa sve građane koji smatraju da za to imaju osnova i koji bi to htjeli. Na njihovu žalost, kaže on, i ta im je mogućnost uskraćena, pa se zbog računa od tisuću-dvije dinara građani sami moraju opredijeliti hoće li se potucati po sudu i angažirati odvjetnika u, kod nas, poslovično dugom sporu. Konačno, upitan plaćaju li građani koji imaju kanalizaciju ovim rješenjem dvostruko za istu uslugu, subotički ombudsman je odgovorio potvrdno.

 

Samoobrana s leđa

 

Došao je, konačno, red i na samu Poreznu upravu. Nakon što smo se obratili područnom uredu u Subotici, s obrazloženjem da nema ovlasti davati bilo kakve izjave, direktor Goran Martinović uputio nas je na Biro za informiranje Porezne uprave u Beograd. Međutim, kako to obično biva u komunikaciji s državnim aparatom, već u startu – a vidjet ćemo i kasnije – došlo je do blagih nesporazuma. Naime, izbjegavajući mogućnost određivanja osobe za izravni razgovor na ovu temu, u Birou su nam rekli da će u interesu građana na pitanja odgovoriti ukoliko ih im uputimo e-mailom. Pitanja, o kojima će kasnije biti riječi, za dva dana su i dobila formu odgovora. Evo i kakvih.

Pozivajući se na odredbe Zakona o vodama, koji je 2010. usvojen u Skupštini Srbije, Biro za informiranje u poduljem tekstu ističe kako je Porezna uprava obavila obračun i utvrđivanje naknade za odvodnjavanje vlasnicima, odnosno korisnicima poljoprivrednog, šumskog i građevinskog zemljišta. Biro za informiranje ističe i da se naknada smatra javnim, neporeznim prihodom, a obračunava se u skladu s uredbom o visini naknada za konkretnu godinu. Osnovica za obračun naknade za odvodnjavanje za poljoprivredno i šumsko zemljište je iznos katastarskog prihoda, a za obračun naknade za građevinsko zemljište je prosječan katastarski prihod za katastarsku općinu u kojoj se zemljište nalazi. S tim u vezi, utvrđena naknada za odvodnjavanje kreće se u rasponu od 100 do nekoliko tisuća dinara. Kako se navodi, podaci o vlasnicima, odnosno korisnicima koji su korišteni za utvrđivanje naknade su podaci iz evidencije na dan 31. prosinca 2012., za 2013., odnosno na dan 31. prosinca 2013. za 2014. U slučajevima kupoprodaje nepokretnosti, a da promjena nije provedena i kroz katastar, rješenja su donijeta na vlasnika koji se vodi u Republičkom geodetskom zavodu. U slučajevima kada je rješenje poslano na adresu pokojnika, utvrđeno je da osoba u bazi Ministarstva unutrašnjih poslova ima status »aktivnog lica«. U situacijama kada zainteresirana strana dostavi izvod iz matične knjige umrlih, ti će slučajevi od strane Porezne uprave biti rješavani u najkraćem roku, stoji u odgovorima Porezne uprave Srbije.

Međutim, Biro za informiranje Porezne uprave Srbije nije odgovorio na pitanje koliko je rješenja o naknadi za odvodnjavanje upućeno na teritoriju cijele Srbije, kao i na adrese koliko kućanstava u Subotici su ona stigla. Bez odgovora smo ostali i na pitanje zašto su rješenja poslana i na adrese kućanstava koja imaju kanalizaciju i koja naknadu za odvodnjavanje već plaćaju putem redovnih računa kvartalno. Porezna uprava Srbije nije odgovorila ni na pitanje zašto su rješenja izvršna, a građanima je ostavljena mogućnost pokretanja upravnog spora, čak i u slučajevima kada su u pravu.

 

Traži se: logika u birokraciji

 

Odgovor na većinu ovih pitanja dao je Miloš Tucakov riječima kako je republički proračun vjerojatno prazan, pa je bilo potrebno naći način kako ga popuniti. Taj zaključak vjerojatno dijeli i najveći broj građana, a u svom priopćenju u ponedjeljak ga je iznio i Građanski pokret Subotičani. Nazvavši rješenja o odvodnjavanju novim udarom države na kućne proračune građana Subotičani ističu kako su ona koja se odnose na kuće u građevinskom rajonu »potpuno nelogična i neopravdana«. Kao primjer za to oni navode kako se posebnom uredbom utvrđuje visina naknade na temelju katastarskog prihoda za svaku katastarsku općinu, ali i podsjećaju da se on odnosi na prihod biljne proizvodnje i prihod stočarstva! Subotičani neumjesnim smatraju tražiti od stanovnika koji žive u kućama u nižim dijelovima grada da plaćaju naknadu za odvodnjavanje kada su im dvorišta i podrumi nakon svake veće kiše puni vode. Dva sljedeća pasusa zapravo pogađaju u suštinu problema kog je država sama izazvala:

»O zapuštenosti i neulaganju u kanalski sustav u našim katastarskim općinama i stanju na terenu mislimo da je izlišno govoriti, pa se moramo zapitati gdje bi se utrošio novac do koga se želi doći na ovaj način. Na koncu, sasvim je očita namjera vlasti da se pod svaku cijenu napuni republički proračun; vlasti koja se ne obzire na težak materijalni položaj građana«, navodi se u priopćenju uz zaključak kako će Subotičani tražiti objašnjenje od mjerodavnih tijela, a po potrebi organizirati i potpisivanje peticije za ukidanje ovako nakaradnih rješenja.

Na koncu, cijelom ovom nizu zakonskih nelogičnosti dodajmo i onu koju je primjetila jedna kolegica: pogledajte na rješenju adresu na kojoj živite: u Subotici ili u Novom selu.