Arhiv tekstova

Prije nekoliko desetljeća uobičajena slika na njivama bile su prikolice natovarene stajskim gnojivom kojim su se gnojile oranice. Sjekla se kukuruzovina i balirala slama za prehranu i prostirku u stočarstvu, koja se kroz stajsko gnojivo opet vraćala zemlji. Danas je slika posve drugačija – staje i obori su se ispraznili, a žetveni ostaci se baliraju i koriste kao biogorivo i tako nepovratno gube. Sve to uzročilo je smanjenje humusa u zemljištu, a to se ne može nadoknaditi nikakvom uporabom mineralnih gnojiva. Podaci su zabrinjavajući, a struka upozorava da će, nastavi li se tako, od plodne vojvođanske ravnice malo toga ostati. 

Zabrinjavajući postotci

 

Humus je organska tvar zemljišta i to je njezin dio čija je zadaća da čestice zemljišta formira u strukturne agregate. Moglo bi se reći da je zajedno s ostalim koagulatorima humus »cementna« tvar zemljišta koja treba formirati stabilnu i dobru strukturu zemljišta, koja treba utjecati na toplotna, vodna i zračna svojstva zemljišta. Jednostavno rečeno bez humusa nema kvalitetnog zemljišta. »Ovakvim nedomaćinskim gospodarenjem zemljištem u situaciji smo ozbiljno razmisliti što mi to radimo našim oranicama. A podaci su porazni. Za ilustraciju u Srijemu, izuzev Stare Pazove, 65 posto njiva ima manje od tri posto humusa. Polovicu Vojvodine smo ili ugrozili ili zemljište već upropastili. Na 40 posto površina u Vojvodini sadržaj humusa je od jedan do tri posto. Ukoliko bi koristili staru graničnu vrijednost da je svako zemljište koje ima manje od četiri posto humusa siromašno zemljište onda je polovica njiva u Vojvodini u toj kategoriji«, kaže u razgovoru za Hrvatsku riječ prof. dr. sc. Branko Marinković s novosadskog Poljoprivrednog fakulteta. Prema njegovim riječima u Vojvodini trenutačno samo 1,3 posto njiva ima sadržaj humusa iznad pet postotaka. To su pokazale analize zemljišta koje radi Pokrajinsko tajništvo za poljoprivredu. Ti rezultati dobiveni su na osnovu analize 184.899 uzoraka. U prosječan uzorak ušlo je oko tri hektara, što znači da ova ispitivanja oslikavaju stanje na više od 600.000 hektara u Vojvodini te se može ustvrditi kako su ti rezultati odraz stanja na cjelokupnom teritoriju Pokrajine. 

Prema rezultatima analiza zemljišta koje Poljoprivredna stručna služba Sombor radi od 1956. godine sadržaj humusa manji je od 0,2 do 0,5 postotaka. Ravnatelj PSS Sombor Vladimir Sabadoš kao uzročnike navodi smanjenje stočarske proizvodnje, spaljivanje žetvenih ostataka i korištenje biomase za zagrijavanje. Na našu konstataciju da se i prije 50 ili 40 godina slama balirala i sjekla kukuruzovina i također odvozila s njiva Sabadoš odgovara potvrdno, ali dodaje ne da bi se koristila kao bio masa već za stočarsku proizvodnju, što znači da se opet vraćala na njive. 

Podaci o sadržaju humusa u tlu prikupljeni u sklopu projekata Osječko-baranjske županije govore da je više od 90 posto ispitanih površina slabo humozno, odnosno ima sadržaj humusa manji od tri posto.

 

Uzroci i posljedice

 

Pitanje koje se sada nameće je kako smo se doveli u ovakvu situaciju? Naš sugovornik dr. Marinković tu prvo apostrofira smanjenje obima stočarske proizvodnje, što za posljedicu ima i manje količine stajskog gnojiva. »Ovdje treba reći da se prešlo na jedan drugi tip stajnjaka, a to je tečni stajnjak koji ne utječe na sadržaj humusa u zemljištu, jer on može biti samo izvor hranljivih elemenata. Drugi razlog je,  rekao bih bahato i neodgovorno, spaljivanje žetvenih ostataka na njivama. Lakše je zapaliti žetvene ostatke nego ih zaorati, a i ovdje kao i u drugim slučajevima, nažalost, biramo ono što je lakše. Koliko je važno zaoravanje žetvenih ostataka pokazuju ogledi u kojima smo dokazali da se kapacitet zemljišta za vodu uz zaoravanje žetvenih ostataka ozbiljno povećava. Na takvim parcelama zemljište može, u sloju do 120 centimetra, akumulirati 257.000 litara vode po hektaru više, odnosno 26 litara po četvornom metru. To je jedna ozbiljna zaliha koja u srpnju mjesecu može spasiti biljku do kiše i osigurati dobar prinos. Nema u Vojvodini manje padalina nego ranije, a imamo manje prinose. Odgovor zašto ste čuli. Sada smo u nekim godinama pali na razinu prinosa s početka 60-tih prošlog stoljeća. Nije li nam to dovoljno upozorenje?« upozorava profesor Marinković. A, da bi se stanje plodnosti zemljišta vratilo na situaciju kakva je bila prije 40 godina trebalo bi  80 godina, odnosno dvije generacije. 

 

Biomasa

 

Uz ovu sliku s vojvođanskih njiva nameće se pitanje što bi trebalo uraditi? Što da urade ratari, a što može država? Rješenje bi po mišljenju našeg sugovornika trebale dati struka i znanost. »Nažalost struka i znanost daju potporu korištenju žetvenih ostataka kao obnovljivog izvora energije. Ali nitko ne postavlja pitanje koliko se energije potroši da se žetveni ostaci transportiraju do kotlova, nitko ne daje odgovor na pitanje kako riješiti problem pepela koji ostaje? Ako znamo da se zaoravanjem žetvenih ostataka prinos kukuruza po hektaru povećava od 760 kilograma do tonu, onda to pomnoženo s milijun hektara, koliko se sije kukuruza, daje novih milijun tona. Milijun tona zrna kukuruza imamo za proizvodnju bioetanola i eto obnovljivog izvora energije, a pri tome smo sačuvali naše zemljište«, kaže profesor Marinković i apelira na svijest poljoprivrednih proizvođača kojima interes treba biti očuvanje kvalitete zemljišta. 

U razgovoru s profesorom Marinkovićem vraćamo se ponovno na temu uporabe žetvenih ostataka kao izvora energije. On postavlja pitanje je li izračunata energetska bilanca. »Koliko je potrebno energije da se kalij doveze iz Bjelorusije ili fosfor iz Alžira, da se proizvede mineralno gnojivo i dovoze do njiva, a koliko smo s druge strane dobili energije spaljivanjem žetvenih ostataka. Nisam siguran da je energetska bilanca pozitivna. Proizvodnja energije iz biomase isplativa je samo ako je država sufinancira, ali ako je energetska bilanca negativna pitam što mi to radimo«, a tu negativnu računicu on ilustrira podatkom da je za proizvodnju biodizela od uljane repice, da bi energetska bilanca bila nula, potreban prinos repice od čak 4,2 tone po hektaru, a sve ispod tog prinosa daje negativnu bilancu.

Jedno od rješenje bila bi i obvezna analiza zemljišta da bi se točno znalo koliko mineralnog gnojiva je potrebno i kako đubriti zemljište. Zanimljiv je podatak da  je neracionalnom uporabom fosfora i kalija za 30 godina potrošeno neracionalno oko 600 milijuna eura.