Arhiv tekstova

Pokret Bunjevački Put križa već tri godine potiče obnovu oronulih i oštećenih križeva krajputaša u atarima subotičkog kraja. U tom razdoblju obnovljeno je više od dvadeset križeva, a ove godine šest na području Bajmaka, Bikova i Tavankuta. Osim obnove križeva, ove je godine počela i obnova kalvarije u Bajmaku, izrađene su postaje križnoga puta u crkvi sv. Trojstva u Maloj Bosni, a blagoslovit će se i kip sv. Ivana Nepomuka na malom Tavankutskom putu 16. svibnja na blagdan ovoga sveca. 

 

Revitalizacija sakralnih objekata

 

O planovima i radu razgovarali smo glavnog koordinatora ovoga pokreta Tomislava Žigmanova: »Ideja  Bunjevačkog Puta križa je da se sakralna umjetnost, sakralni objekti na otvorenom prostoru, na neki način revitaliziraju, da se s druge strane spajaju i kreativno susreću likovna umjetnost i tematiziranje muke da se suvremeni likovni izraz pokuša staviti u funkciju sakralnih tema. Pregovara se da se obnovi jedan  kip svetog Antuna obitelji Skenderović (Lešini) i još nekoliko križeva. Pregovaramo s našim suradnicima o  ideji da se pokuša napraviti solarno osvjetljenje pojedinih križeva krajputaša. Za sada su naši resursi  skromni pa iz tih razloga ne možemo širiti aktivnosti dalje od grada Subotice s okolicom. Teško dolazimo da financijske potpore, teško dolazimo do ljudi koji se žele radno angažirati, voljeli bi kada bi i druge sredine vidjeli da se uz malo napora i s malo sredstava, koje posjedujemo, dio naše materijalne baštine može sačuvati od daljnjeg propadanja.«  

 

Obnova kalvarije u nekoliko etapa

 

Na  inicijativu Bunjevačkog Puta križa Bajmačanka Ivana Matoš, pejzažna arhitektica izradila je idejno rješenje za obnovu bajmačke kalvarije, koja se treba odvijati u nekoliko etapa. Blagoslov i početak obnove kalvarije obavio je bajmački župnik, vlč. Žolt Bende koji je o kronologiji obnove bajmačke kalvarije rekao: »Prva velika obnova kalvarije je bila 1836. godine, ali zapisi govore da je i prije toga na istome mjestu bila kalvarija. Obnove su se vršile svakih  pedesetak godina. Sljedeća velika obnova je bila, kako je zapisano ispod križa na kalvariji, 1929 godine. Te godine je najviše financijski potpomogao obnovu  kalvarije biskup Lajčo Budanović – velikim križevima. Kalvarija se obnavljala u više faza, kao što je sada mi obnavljamo. Jako nam je važna obnova Bajmačke kalvarije, jer trebamo moliti križni put i vani, to je znak, da vjerujemo u spasenje. Od kako je obnova započela ljudi primjećuju da je tu križni put – neki  nikada nisu ni vidjeli križeve od šipražja koji se oko njih nalazilo. Pored četrnaest postaja križnoga puta su dva brežuljka na kojima su tri križa koja simboliziraju Isusovu smrt  na križu, te Isusa koji kleči, simbolizirajući tako molitvu u Getsemanskom vrtu.« 

Poslije blagoslova kalvarije župljani Bajmaka su  prisustvovali i blagoslovu još tri  obnovljena  križa  – na Pačirskome putu, na Rati, te križa na samoj granici sa Mađarskom, u ataru Madaroša, gdje je danas od nekad brojnih salaša, danas samo jedan.