Arhiv tekstova

Još se ni tinta nije osušila na mom tekstu o zapuštenim kanalima kad eto meni »čestitke«, ni manje ni više već iz Porezne uprave. Logički, vi se sada pitate kakve veze imaju zapušteni kanali, Porezna uprava i ja. E, pa izgleda da imaju. Barem tako tvrde poreznici u svome Rješenju po kome pod prijetnjom prinudne naplate imam rok od 15 dana da platim naknadu za odvodnjavanje za 2013. i 2014. godinu i to za građevinsko zemljište. Nije da ja neću da platim, ali za mene je tu sporno nekoliko stvari. 

Prvo pitanje je kakav je sada to novi namet, jer do sada se tako nešto plaćalo nije. Drugo, kako to u četvrtom mjesecu 2015. godine stiže rješenje za pretprošlu i prošlu godinu i to sve pod prijetnjom prinudne naplate. Treće, kakva se to naknada za odvodnjavanje plaća kada na spornom građevinskom zemljištu nema ni šanca, a kamoli šanse da suvišak vode odatle stigne do meliorativnih kanala. I četvrto, zašto nemamo pravo žalbe, već se svi mi koji imamo nešto kazati glede ovog novog i neočekivanog nameta upućujemo na upravni spor, jer je ovo rješenje konačno! I na kraju gdje uvijek mene prvo nađu, jer koga god da sam pitala takvo rješenje nije dobio. Da paradoks bude veći čak ni suvlasnik na istom građevinskom zemljištu, za koji je meni uredno stiglo rješenje za koje je odbrojavanje do prinudne naplate već teče, nikakvu obavijest o obvezi plaćanja nije dobio. 

Ali vratimo se onomu da je rješenje konačno i da prava žalbe nema. Još jednom se pokazalo i dokazalo ono – šuti i plaćaj. Plaćaj taksu na brojilo trošio ili ne trošio struju, plaćaj taksu na vodomjer, plaćaj taksu na sustav daljinskog grijanja bila ili ne sezona grijanja, i plaćaj i plaćaj. Sada nešto razmišljam zašto mi ne bi kao i država obznanili da smo u krizi i da ne možemo trošiti više nego što imamo i da ćemo svoje obveze (čitaj državne namete) plaćati onoliko koliko i kada možemo. A kada bude bolje, a kažu uskoro će, e onda ćemo i mi uredno plaćati sve što moramo.

I da se vratim na početak priče i novi namet koji očekuje sve vlasnika makar i jednog četvornog metra građevinskog zemljišta. Revoltirana pozvala sam svoje kolege iz lokalnog tjednika, a oni mi rekoše da tu temu baš rade, ali jedino što su uspjeli  dobiti kao objašnjenje iz Porezne uprave je kratko birokratsko citiranje zakona (to valjda znamo i sami pročitati) bez ikakvog daljeg objašnjenja. U prijevodu ne pitaj ništa i plaćaj. Ali dokle?