Arhiv tekstova

U Srijemu je proteklog tjedna, sve prošlo u znaku priprema za veliki kršćanski blagdan, Uskrs. Blagdansko raspoloženje osjetilo se u svakoj obitelji, a tako i na tržnicama, trgovinama, gdje se moglo naći sve ono što je neophodno za pripremu trpeze i uveseljavanje najmlađih ukućana. Naravno, svatko prema svojim mogućnostima. Kako god, mnogima to nije teško palo jer je svima na prvom mjestu bilo okupiti obitelj na blagdanskoj trpezi, vrijeme provesti u miru s najmilijima. Naravno da su se djeca najviše radovala tome, posebice darovima, šarenim uskrsnim jajima, čokoladnim zekama i raznim drugim dječjim đakonijama i igračkama. Tako je bilo i u nekim ustanovama – školama, muzejima u Srijemu, gdje su djeca okupljena u dječjim radionicama ukrašavala jaja i pripremali čestitke za predstojeće uskrsne blagdane. 

Samo na kratko, zaboravili smo sumornu svakodnevicu i u okrilju svog toplog doma, prepustili se svojim najmilijima, čija nam je sreća, zdravlje i radost na prvom mjestu. Tako bi trebalo biti stalno. Ponekad pomislim da u ovim teškim vremenima, na kratko zaboravimo na one koji su nam najvažniji i da se u ovoj brzoj životnoj trci izgubimo i zaboravimo na važnost lijepih riječi, iskazivanja ljubavi, poklanjanju pažnje. A to je toliko lako, čak ne iziskuje ni puno vremena na čiji se nedostatak stalno žalimo – ništa ne stižemo od silnih obveza, umorni smo, a vrijeme teče. Vjerujem da bi obiteljskih okupljanja trebalo biti mnogo više, jer bi možda teka tada, naučili stati i dublje se zamisliti o značaju obitelji i o tako malom značaju materijalnih stvari koje su nevrijedne spram onog lijepog osjećaja koji se zove obiteljska ljubav. 

Očito je da je mene ovaj kršćanski blagdan potaknuo na razmišljanje o tome kako nam u životu vrijeme prolazi u nebitnim stvarima, kako nas zaokupljaju neke nebitne priče, tuđi životi, svađe, dok lijepe stvari ili pak one koje bi trebali učiniti boljim i ljepšim, promiču. Mene je uskrsni blagdan potaknuo u odluci da živim boljim životom, da svoje slobodno vrijeme ubuduće, više posvećujem onim ljudima koji su mi dragi, a da neke ružne navike pokušam izbaciti iz svog života. Iskreno se nadam da ću u tome uspjeti i da neću dozvoliti da mi vrijeme krade netko tko toga nije vrijedan, jer postoje oni čiji su mi radost i sreća najbitniji – to su moji najmiliji. 

Sigurna sam da mnogi dijele moje mišljenje.