Arhiv tekstova

Wikipedija zamjenu teze objašnjava na sljedeći način: »Logička pogreška kada se ne razlaže i ne dokazuje zadana teza nego se vrši jedno, ponekad suptilno, a ponekad grubo prelaženje pa se obrazlaže i dokazuje neka druga teza po nečemu slična ili srodna zadanoj temi. To je jedna vrsta logičke manipulacije jer se sugovornik obmanjuje.« Definicija s kojom se često susrećemo u cjelokupnom okruženju. Naime, ovaj oblik govorne manipulacije raširio se poput neželjene zaraze, te se s političke scene, kvazi gospodarske i iz mnogih drugih sfera javnog života premjestio u svakodnevni oblik komunikacije, nametljivo težeći postati »običnim«, »normalnim« oblikom i modelom međusobnih razgovora, tj. komunikacije. A nije.

Zamjena teza, naime, javlja se svugdje gdje se, ustvari, zaobilazi bavljenje suštinskom temom, a nameće druga, treća, ili peta, radi rasplinjavanja pažnje i koncentracije, ili, poslužimo se žargonom, »razvodnjavanja« teme. Za to ima bezbroj primjera, pogotovu u izravnim tv prijenosima bilo koje skupštinske rasprave i na bilo koju temu, ali i u svakodnevnom životu.

 

Izbjegavanja suštine

 

Poput slike iz zrcala, s javne scene (medijske, političke, sportske…), model ponašanja zamjene teza, naravno, spustio se okomito sve do »običnih« razgovora. Kada se u posljednjem ožujskom vikendu prešlo sa zimskog na ljetno računanje vremena, razvila se svakogodišnja diskusija o razlozima pomicanja kazaljke na satu, o prednostima i manama i različitim pristupima praksi koja se kod nas provodi već tri desetljeća. Mnogi se, naime, žale na težu adaptivnost promjeni na satu, što je u svezi s navikom organizma na vrijeme buđenja, odlaska na spavanje, vrijeme obroka i drugih aktivnosti koje se smatraju rutinskim. Internetska rasprava na sasvim određenu temu, međutim, za nekoliko minuta se pretvorila u političku i potpuno izgubila nit i smisao kojom je započeta. Neodmjereno tonovima, epitetima sugovornicima i vrijeđanjem neistomišljenika.

Nešto slično, tj. zamjena teza, ali u duljem vremenskom razdoblju, odvija se u raspravama o kreditima u dijametralno suprotnim stavovima između banaka i klijenata zaduženih kreditima, pogotovu u švicarskih francima, što je »vruća« tema u regiji koju čini nekoliko država. Rješenje dugim i mučnim pregovorima još nije na vidiku, ali se odnekud i ne slučajno u svu raspravu uplela tema koja s spomenutom može, ali ne mora imati nikakve veze – o tkz. osobnom bankrotu. Cilj je jasan: poruka kako od goreg može biti i gore. Ili, u igri je manipulativna zamjena teza izbjegavanja konkretnih odgovora i rješenja na konkretan problem i konkretna pitanja.

 

Što je usluga?

 

Oholost javnih službi kojima je osnovni posao biti u službi građana proistječe upravo iz zamjene teza o svrsi njihovog (davnog) osnutka, djelatnosti i postojanja. Naime, nisu potrošači priključeni na ditributivne komunalne mreže (struje, vode, plina, toplinske energije) iz razloga kako bi ove službe postojale, nego su sve ove službe (uz koje je logično pridodati riječ usluga), makar se danas zvale javna poduzeća, osnovane kako bi se stanovnicima isporučile ove, u 21. stoljeću, osnovne životne potrepštine. Ali, po tonu kojim se svojim klijentima obraćaju moglo bi se zaključiti obrnuto. Te se u toj svojoj oholosti koja proistječe iz zamjene teza o cilju i ulozi postojanja, pogotovu bez ikakvog poštovanja obraćaju svojim klijentima u slučaju duga, služeći se pri tom i zastrašivanjem. Sada se više ne prijeti samo otkazivanjem usluge (forma čak i ne ovisi od iznosa toga duga), nego se »maše« izvršiteljima, što »stvara troškove vezane za plaćanje sudskih pristojbi, naknade za rad izvršitelja, kao i plaćanje zakonskih zateznih kamata«. A ima još i strašnije, jer će se zaračunavati ponovno uključenje i troškovi rada i svašta još. Ne osporavajući obvezu redovitog plaćanja za usluge koje su primili, klijenti imaju i svoja prava. I to brojna prava, koja ovdje nisu trenutačno tema, ali jedno od njih jeste – obraćati im se s uljudnošću. Koja, ipak, proistječe iz one osnovne teze, iako smo u vremenu sveopćih manipulacija zamjenama teza.