Arhiv tekstova

Teritorij Pavlovca u dalekoj prošlosti, kada se i stoljećima pođe u povijest, bio je više naseljen nego što je danas. Podsjetimo: sada još svega jedanaest osoba živi u četiri naseljena salaša, mada ih je na njivama u sezoni znatno više, jer je zemlja kvalitetna i ljudi su zadržali svoje obradive površine i u vrijeme kada su zbog boljih komunalnih i životnih uvjeta svojih obitelji odlučili preseliti se nekoliko kilometara dalje.

Opažanje o znatno većoj naseljenosti Pavlovca kroz različite prošle epohe, u odnosu na aktualno vrijeme, iznijela je arheologinja Ágnes Szekeres iz subotičkog Gradskog muzeja, na temelju dostupnih saznanja s arheološkog nalazišta koje se nalazi na ovoj lokaciji. Arheološko nalazište je registrirano, i to još 1929. godine, a nikada istraženo, kao što je slučaj i s drugim sličnim u okruženju. Za podrobnija saznanja o životu ljudi na tim područjima prije mnogo stoljeća –  pokazalo se proteklih desetljeća – nikad ne doseže dovoljno novca. Malo je arheoloških iskapanja (natječe se projektima) i među njima još nema Pavlovca. Ovaj lokalitet je, inače, obilježen na arheološkim kartama.

 

Broš u njivama

 

 Mnoga potencijalna i registrirana nalazišta u vrijeme preoravanja njiva arheolozi obilaze u poslu koji se zove rekognosciranje. Obilaze oranice i traže tragove nalazišta po raznim njima prepoznatljivim tragovima. A ponekad se takva ispitivanja terena rade i detektorom za metal. Jedno je urađeno upravo prije nekoliko tjedana na Pavlovcu. U vrećici prikupljenih nalaza o davnom životu na ovoj lokaciji iz tog obilaska je nekoliko malih predmeta i oni su iz različitih razdoblja. Što je sve nađeno? Rimske fibule (spone, kopče) koje su služile za zapinjanje i pričvršćivanje odjeće, što se smatra drevnim oblikom broša, ne samo dekorativnim nego pretežito uporabnim predmetom. Fibule su se prestale koristiti kada su razvijeni gumbi, ali se njihove nasljednice ziherice koriste i danas. Tu je i nekoliko novčića, oni su iz različitih vremenskih razdoblja, neki su rimski, drugi ugarski, treći habsburški. Evo i naprstka! Oblikom i izgledom isti onom kakve i danas koriste žene prilikom šivanja, ali je prekriven patinom. Možda je netko u skorije vrijeme izgubio naprstak u njivama? Nije. Ovaj potječe još od prije petsto godina i srednjovjekovni je, pojašnjava arheologinja.

 »Na ovoj lokaciji ima tragova još od prapovijesti pa nadalje. Naime, to je teren pored tekuće vode, u ovom slučaju kraka Krivaje, a ljudi su se od davnina nastanjivali na uzvišenju uz vodu«, kaže Szekeres. Tako je bilo kroz svih tisućljeća i stoljeća čovjekovog postojanja, te je na ovakvim mjestima pogodnim za život za očekivati arheološke nalaze iz različitih epoha. S obzirom na to da planskih iskopavanja nije bilo, davni tragovi se povremeno pojavljuju na površini, izbace ih poljoprivredni radni strojevi prevrćući zemlju. Nije neobično, i događa se, među dijelovima predmeta mogu biti i kosti. Jer, gdje god je bilo života bilo je i smrti, tj. groblja.

 

Što je ispod zemlje?

 

Pod zemljom na Pavlovcu su tragovi građevine, na uzvišenju kraj kraka Krivaje. S obzirom na to da se u obradi zemlje proteklih desetljeća nailazilo na djeliće građevinskog materijala, kao i na kosti, to je znak postojanja nekih građevina ispod. Crkva, oko nje u okolici salaši, tj. naselje, i u blizini crkve groblje – dočarani je mogući krajolik Pavlovca u petnaestom stoljeću, slično onom na Kaponji gdje su arheološka iskopavanja temelja i okruženja srednjovjekovne crkve započeta prije četiri godine. 

»Istočno od stanice (željezničke –  prim. aut.) su ruševine jedne uništene srednjovjekovne crkve (komadi cigala i zdrobljene ljudske kosti). U blizini ruševina ima i tragova naselja«, napisao je arheolog László Szekeres o Pavlovcu u publikaciji o toponimima Subotice objavljenoj 1975. godine. U publikaciji o staroj povijesti Subotice i okoline u razdoblju do srednjeg vijeka, pisanoj tragom podataka s arheoloških nalazišta, čiji su autori Szekeres i Péter Ricz, navodi se još jedan podatak – srednjovjekovna crkva na Pavlovcu lokalizirana je još 1929. godine.

Jedno od predanja s ovog područja je postojanje pavlinskog samostana prije više od 400 godina. No, istraživanja radi dokumentiranih podataka ovdje još nije bilo.