Arhiv tekstova

Ostat će do daljnjeg nejasno zbog čega je Skupština grada ulupala 200.000 dinara radi održavanja izvanredne sjednice u subotu, odnosno vrijedi li toga iznosa imenovanja dva direktora javnih poduzeća i prihvaćanje dopune i modela i metode privatizacije trećeg? Za vladajuću većinu odgovor je, naravno, potvrdan dok je za malobrojnu oporbu on upitan.

 

Lokalna anestezija SPS-a

 

U drugačijim okolnostima pitanje zakonitosti imenovanja Dragana Božinovića za direktora Subotica-plina i Derve Ahmetovića za ravnatelja Subotičke toplane svakako bi dobilo mnogo više pozornosti nego što je to bio slučaj u subotu. Uzaludne su, naime, bile primjedbe šefa grupe vijećnika Demokratske stranke Slavka Paraća kako je sam natječaj bio farsa, jer je predsjednik komisije unaprijed govorio o tomu tko će biti direktori. Uzaludne su bile i iste primjedbe šefice grupe vijećnika Socijalističke partije Srbije Tamare Zagorac-Mester kada je upravo raskol u ovoj stranci postao predmetom zanimanja javnosti, kako na sjednici tako i među novinarima. Naime, bez obzira što je za ovu prigodu pribavila i Zoltána Tereka koji je klupe Demokratske stranke zamijenio espeesovskim ni brojčana nadmoć u odnosu na frakciju koju je predvodio Dušan Stipanović nije joj bila dovoljna da dobije naklonost brojnih partnera iz Saveza vojvođanskih Mađara i Srpske napredne stranke. Tako je projekt SNS-a o slabljenju, odnosno uklanjanju SPS-a iz vlasti uspješno proveden u Subotici, naravno uz pomoć SVM-a.

 

Želje i pozdravi

 

Pokazale su se uzaludnima i jadikovke ujedinjenih vijećnika nad sudbinom Radio Subotice, jer su na koncu ipak izglasali ono što je i bilo predloženo dnevnim redom: dopunu odluke o modelu i metodi privatizacije ove medijske kuće. Ono protivu čega su bili, a ipak su za to glasali, tiče se početne cijene kapitala Radio Subotice koji iznosi dva i pol milijuna dinara. Najdosljedniji u protivljenju privatizaciji Radio Subotice bio je vijećnik koji sjedi u klupama SNS-a Radmilo Todosijević. On je, uz neskriveno odobravanje kolega mu iz DS-a preko puta, istaknuo kako je ta cijena s kojim će se izaći pred potencijalnog kupca smiješno mala, jer brend Radio Subotice vrijedi mnogo više. Sjetio se Todosijević onoga što posljednjih godina nikome od vijećnika nije palo na pamet – recepta za spasavanje Radija, a koji glasi: prenijeti sa Skupštine grada osnivačka prava na, recimo, Turističku organizaciju Subotice! Predložio je i ex član Srpske radikalne stranke da Gradsko vijeće uputi Vladi zahtjev da se u slučaju Radija napravi izuzeće od privatizacije, s obzirom na to da u okviru ove kuće postoje srpsko, mađarsko i hrvatsko (uf) uredništvo, te da se još emitiraju i emisije na njemačkom jeziku i bunjevačkom govoru. Ponesena valom ideja svog desnog kolege vijećnica DS-a Đenđi Seleši pozvala je sve u Skupštini da zajednički otvore knjigu za obranu Radija u kojoj bi, osim vijećničkih, stajali i potpisi Subotičana kojima nije u interesu da najstariji elektronički medij u gradu prestane s radom 1. srpnja.