Arhiv tekstova
Bolje upoznajmo Pisma
Kršćanska braćo i sestre! Suprotno činjenici smrtnog mira i nepomičnosti kojim odiše svako groblje, uskršnji evanđeoski odlomak pun je radnje, događanja, trčanja i neobičnih preokreta. Marija otkriva otvoren i prazan grob, trči javiti učenicima, Petar i Ivan trče prema Isusovu grobu, jedan drugoga prestiže. Nitko od likova iz evanđelja nije smrtno miran i tih – čak ni pokopani Isus! Preokret uskrsnog jutra rađa pokretom, užurbanošću, trčanjem, zbivanjem i događanjem. Nisu mogli shvatiti što se zbiva, jer još ne upoznaše Pisma da Isus treba ustati od mrtvih. Istina je da se ne možemo pretvarati i na sprovodima naših pokojnika ponašati kao da nismo tužni i da nam oni ne nedostaju. Svaki sprovod boli i na svakom sprovodu je teško. Ipak, ne bismo li se trebali barem sjetiti Pisma – temeljne istine vjere koju nas ona uče. One istine koja je rasvijetlila smrt i donijela novu svjetlost u život svakom čovjeku. Isus je uskrsnuo! Marija je u tami uskrsnog jutra, vidjevši da je kamen s groba dignut, pomislila na ono najgore što bi se moglo dogoditi. A što je drugo i mogla u svojoj tuzi i jadu? Ne samo da je bila lišena druženja sa živim Gospodinom, nego joj je sad i njegovo mrtvo tijelo oduzeto. Sad više nije imala mogućnosti iskazati Gospodinu ni ono malo poštovanja, da posjećuje i štuje njegove posmrtne ostatke, da mu tijelo pomaže, okiti grob, postavi spomenik, zapali svijeću… Ni apostoli do kojih je trkom stigla, zaslijepljeni bolom i strahom, nisu shvatili značenje praznog groba, jer još ne upoznaše Pisma. I Mariji i njima bilo je potrebno susresti uskrsloga Isusa, razgovarati s njime, dotaknuti ga, kako bi povjerovali u istinu uskrsnuća. Tek kad je na putu u Emaus Isus učenicima razjasnio Pisma, shvatili su i povjerovali da je uskrsnuo. Nama, koji smo se na uskrsni dan okupili na euharistijsko slavlje, dana su Pisma na temelju kojih se zasniva naša vjera u uskrsloga Krista. Ta vjera je na poseban način zatamnjena u trenucima susreta sa smrću, u trenucima kad sami stojimo kraj grobnih humaka i spomenika ispod kojih leže tijela naših pokojnika. Briga koju iskazujemo za uređenje grobova naših pokojnika proizlazi iz ljubavi prema njima. To je svakako potrebno. Poštovanje prema našim pokojnicima povezano je sa zahvalnošću za njihov život. Međutim, umjesto traženja mira pred grobnim humcima naših pokojnika, osnaženi vjerom u uskrslog Krista, valjalo bi nam prionuti proučavanju Pisma i poruke života Isusa Krista. Vjera u uskrsnuće Kristovo i naše, vjera u ponovni susret s našim pokojnicima neće nas ostaviti ukočenima od boli i beznađa, nego će nas potaknuti na pokret i aktivnost, na trčanje i razglašavanje radosti uskrsnoga jutra. Upoznajmo i družimo se sa Svetim pismom. Čitajmo i slušajmo evanđeoske izvještaje, Pisma, koja su nam ostala kao zapis vjere prve Crkve. Ona svjedoče da Isus treba uskrsnuti od mrtvih. Ako želimo biti iskreni, upravo je ta usmjerenost prema vječnosti u nas usađena kao duboka čežnja našeg srca i nemirno je srce naše ako zalutamo drugim putem i kao cilj tražimo nešto drugo. Ovim mislima želim svima sretan Uskrs i obilje blagoslova od uskrslog Spasitelja!
