Arhiv tekstova

Smatra se kako svako peto dijete ima neki poremećaj u govoru, koji je uzrokovan isključivo roditeljskim nemarom. Postoje različite vrste poremećaja govora i jezika: od potpuno nerazvijenog govora, preko govora koji postoji, ali je siromašan i gramatički izmijenjen, pa do poremećaja u izgovoru glasova, čitanja i pisanja. Roditelji obično prvi primijete poremećaje kod svog djeteta, pa je važno informirati ih o znacima koji ukazuju na oštećenja, kako bi blagovremeno zatražili pomoć stručnjaka - logopeda. 

Logoped je stručnjak koji se bavi problemima govora, jezika i glasa. Znači, ne bavi se samo korekcijom izgovora određenih glasova (što je uvriježeno mišljenje), već se bavi i stimulacijom i korekcijom cjelokupnog govorno-jezičnog razvoja, čitanja, pisanja, problemima u učenju, kao i problemima glasa. Rana dijagnostika oštećenja sluha, govora i jezika, već u prvim mjesecima po rođenju ili do druge godine – predstavlja prvi uvjet uspeha, s pretpostavkom da se odmah počne s odgovarajućim tretmanom. 

Očekivano ponašanje djeteta:

Dijete od 3 mjeseca – trgne se kad čuje jak zvuk, prestaje plakati kad mu se obratite, oglašava se kad je zadovoljno, plače različito, ovisno o svojim potrebama, osmjehuje se kad vas vidi.

Dijete od 6 mjeseci – okreće oči u smjeru zvuka, primjećuje zvučne igračke, obraća pozornost na glazbu, oglašava se ponavljanjem određenih slogova (ma, ma, ma), smije se, vokalizira oduševljenje i negodovanje.

Dijete od 12 mjeseci – okreće se i gleda u smjeru zvuka, sluša kad mu se obraćate, prepoznaje riječi za predmete u svakodnevnoj uporabi (sok, knjiga, šalica...), odgovara na jednostavne zahtjeve (»daj loptu«, »dođi ovdje«), brbljanje postaje intenzivnije, duže traje, oglašava se kako bi privuklo pozornost, koristi gestu kako bi dobilo što želi, imitira različite zvuke, oko prvog rođendana pojavljuje se prva riječ, tj. riječ sa značenjem.

Dijete od 1 do 2 godine – pokazuje određene dijelove tijela na zehtjev, pokazuje i imenuje slike u knjizi, odgovara na jednostavne naloge (»gdje je medo?«), sluša kratke priče i pjesme, postavlja jednostavna pitanja (»gdje je ...?«, što je...?), spaja dvije reči i formira proste rečenice (»daj sok«, »beba jede«).

Dijete od 2 do 3 godine – razumije razliku u značenju (veliko-malo, idi-stani), odgovara na dva naloga dana istovremeno (»uzmi loptu i stavi je u kutiju«), sluša i uživa dok mu pričate duže priče, zna imenovati skoro sve stvari iz okruženja, sastavlja rečenice od 2-3 riječi, govor djeteta je razumljiv obitelji. 

Dijete od 3 do 4 godine – odgovara na pitanja: tko?, što?, gdje?, zašto?, opisuje što se dogodilo u vrtiću, parku, prodavaonici..., koristi rečenice od 4 riječi, u govoru ne ponavlja slogove niti riječi, s 3 godine treba korektno izgovarati glasove s, z i c, a s 4 godine š, ž, č i l, govor djeteta je razumljiv i široj socijalnoj sredini.

Dijete od 4 do 5 godina – zainteresirano je za kraće priče i daje odgovore na jednostavna pitanja u svezi s pročitanom pričom, razumije riječi koje se odnose na vrijeme (jučer, danas, sutra) i razumije odnose (prvi, posljednji, sljedeći), razumije većinu onoga što čuje u kući ili vrtiću, rečenice postaju sadržajnije, priča priče i drži se teme, bez problema komunicira s drugom djecom i odraslima, s 5 godina pravilno izgovara sve glasove i govor je gramatički uredan (ne griješi u rodu, broju, padežima, kao niti u vremenu radnje)

Odstupanja od navedene liste svakako postoje. Ali, ako primijetite kako vaše dijete ne ispunjava više normi navedenih za njegov uzrast, obvezno potražite pomoć stručnjaka – logopeda. U suprotnom, postoji vjerojatnoća da će kasnije problemi u govoru, jeziku i komunikaciji općenito biti još veći i ozbiljniji, kao i problemi u ponašanju, učenju, čitanju, pisanju i socijalnim interakcijama.