Arhiv tekstova

Naziv današnjeg naselja Sonta potječe od naziva srednjovjekovnog grada Souncha/Sountha ili Zund/Zond. Uglavnom je to jedina veza između ova dva naselja, jer je, prilikom kolonizacije Bačke sredinom XVIII. stoljeća, naselje Sonta podignuto pokraj potkovičastog ribnjaka Halasitza blizu Dunava. 

Naselje je puno puta stradalo od poplava, pa je Kraljevska komora preselila selo na sadašnju lokaciju najvjerojatnije 1806. godine. Naselje se nije moglo pomaknuti na daleko bolju lokaciju na kojoj se nalazio srednjovjekovni Zond, jer je tamo već bilo podignuto jedno drugo naselje: Bogojevo.

 

Pisani dokumenti o 

Zondu

 

Prvi dokument o Zondu, istina fragmentaran, potječe iz 1173. godine. To je jedna darovnica u kojoj je opisana granica posjeda Zound, kojeg kralj Béla III. daruje Macharias comesu, tj. županu Makariju. Ne znamo koje su bile Makarijeve zasluge, ali on je u Bačkoj županiji dobio dio te županije i titulu župana. Osim toga je dobio pravo na vašar u selu Belzud, najvjerojatnije i pravo ubiranja skelarine. U dokumentu iz 1229. godine potvrđuje se ranija darovnica i saznajemo kako je Makarije povećao svoje imanje i dobio u posjed teritorij Souncha s castrumom Souncha. U to doba feudalac, ma koliko bio drag kralju, nije mogao imati svoju tvrđavu, štoviše 1230. u opisu posjeda stoji turris Greg-i c-is fuit construkta, što znači da je župan Gergely imao pravo podići jedan toranj, najvjerojatnije za stanovanje. 

Pravo podizanja utvrda-tornjeva plemići dobivaju tek poslije tatarske najezde, kada je kralj Béla IV. u cilju poboljšanja obrane dopuštao i pospješivao izgradnju privatnih tvrđava, kao i okruživanje gradova zidovima. Očito je da su Makarije i njegova obitelj uživali velike privilegije kod ugarskih kraljeva, jer osim njih nitko, ni kraljevski poreznici, ni (bački) župan, ne smiju skupljati carinu na tržnici i na skeli (u luci), koja se nalazi tamo gdje Spori Dunav (Losoyuduna) utječe u Danubius.

 

Gdje je bio castrum 

(fossatum) Souncha? 

 

György Györffy castrum ili fossatum Sounchu identificira kao okruglu zemljanu utvrdu Savonca ili Savnica?! Još kaže kako se ona nalazila sjeverozapadno od sela Doroslovo na granici imanja sela Sonta, pozivajući se na jednu kartu iz 1884. godine. Samu Borovszky je 1892. godine obavio iskopavanja ovog kružnog šanca promjera od 10 koraka, ali ništa nije našao, osim ostataka nekakvog drvenog tornja, kako on kaže. Györffy se u svom zaključku vodio Iványijem, koji je današnju Sontu identificirao sa srednjovjekovnim Zondom. 

Po mom mišljenju, obojica su malo pogriješili, jer je već krajem XIX. stoljeća Gyula Cziráki (koji sebe naziva diletantom) primijetio kako kod sela Bogojevo »rimski šanac«, koji s Rimljanima ima malo veze, pravi jedan veliki luk na trasi koja je inače pravolinijska. Danas je taj dio šanca nestao, tako da na suvremenim vojnim kartama nije niti ucrtan. Cziráki je uočeni fenomen istražio i ustanovio je kako je zbog jedne stare (avarske, tvrdi on) zemljane utvrde trasa šanca izmijenjena, i tako je taj fortifikacijski objekt postojao na prostoru između rječice Mostonge i »rimskog šanca«. 

U spomenutoj kraljevskoj darovnici iz 1192. godine spominje se šanac pod imenom Nogaruc (Nagyarok), što znači Veliki jarak, rijeka Wyos (Vajas u XV. stoljeću Moztonga) i mangnam viam que ducit ad Baac (Baach) - veliki (glavni) put koji vodi do Bača. Cziráki je istraživao unutar zemljane utvrde i tvrdi kako je našao toliko crijepova (izlomljene keramičke posude) raznih boja, da bi oni jedva stali u jednu kočiju! (kamo sreće da je to kopao profesionalac). On je otkopao i jedno avarsko groblje (43 grobova) na kraju sela Gomboš, u podnožju »rimskog šanca«, kopao je i u samom selu, gdje je otkrio groblje s 40 grobova iz vremena naseljavanja Ugara (XI.-X. stoljeće). U zapadnom dijelu Bogojeva, koje se tada nazivalo »kis (mali) város« u vrtovima je naišao na ostatak apside jedne crkve, čiji su temelji bili od čvste crvene opeke i zidani na način »riblje kosti« (isto kao crkva na lokaciji Bortan – XII. stoljeće). Oko crkve se nalazilo groblje u kojem se sahranjivalo u lijesovima. On tvrdi kako je Spori Dunav tekao ispod bogojevske »male varoši« i tu se nalazila nasuprot Erdutu u dokumentima spomenuta Nova luka (Vireui), koja je bila početna točka posjeda.  

Ovdje vidimo kako je snaga lokacije naselja bila jako velika. Tu se nalazio: drevni sarmatski riječni prijelaz – »nova luka«, isto drevni rimski trgovački put od Bača uz Dunav, zemljana (avarska) utvrda. Imali su i pravo ubiranja poreza i držanja vašara, pa nije niti čudo što na kraju XIV. stoljeća i u XV. stoljeću Zond postaje značajno trgovačko naselje.

U sljedećem nastavku: srednjovjekovni trgovački grad Zond.