Arhiv tekstova

Teškoće pri usmjeravanju pozornosti ubrajaju se među najčešće razvojne probleme u djetinjstvu i pogađaju, po nekim mišljenjima, čak 20 posto školske djece, dok je po mišljenju drugih istraživača ova brojka značajno niža i iznosi 3-5 posto djece školske dobi. Svako dijete povremeno može pokazivati nepažnju, rastrojenost, impulzivnost ili pojačanu aktivnost, ali kod djeteta s ovim poremećajem navedeni simptomi i ponašanja su češći i jači u odnosu na drugu djecu istog uzrasta. Počinje prije 7. godine, pogađa pet puta više dječake nego djevojčice i može se produžiti do odraslog doba.

Iako se slabo razumije uzrok poremećaja pozornosti, smatra se kako ono ima obiteljski karakter, jer 25 posto bioloških roditelja oboljele djece također ima ovaj poremećaj. Uzrok može biti droga, zlouporaba alkohola ili neki drugi problem u majčinoj trudnoći, porođajna trauma, zlostavljanje u ranom djetinjstvu, razne ozljede mozga, upala mozga te razni psihološki poremećaji. Problemi se mogu javiti već odmah nakon poroda: teško odgojiva, iritabilna djeca s otežanim hranjenjem, spavanjem i sl.

Većina djece s poremećajem pozornosti normalne je ili visoke inteligencije te budući da brzo uče, takvoj djeci nerijetko dosadi kad se gradivo ponavlja za djecu koja ga još nisu svladala. Osnovne karakteristike ponašanja su neslušanje, nepažnja, neorganiziranost, nedovršavanje zapo-četih aktivnosti uz izrazitu ometenost vanjskim podražajima, a kasnije i nisko samopouzdanje. Nemir se manifestira u svim situacijama te je takvim osobama onemogućena aktivnost koja zahtijeva mir i tišinu. Osnovne karakteristike u školi su nemir, ometanje druge djece u radu, neispunjavanje zadataka, usporenost u obavljanju zadataka, osamljenost i odbačenost od vršnjaka, a vrlo često i izloženost različitim oblicima nasilja. 

Zato dijete s ovim poremećajem često pokazuje neko od navedenih ponašanja:

teško usmjerava i održava pozornost

ne obraća pozornost na detalje i pravi nehajne pogreške 

gubi školski pribor, zaboravlja predati domaći zadatak 

ima teškoće slušati drugog i ispratiti višestruke zahtjeve koje mu odrasla osoba postavi 

nepromišljeno daje odgovore na postavljena pitanja, nestrpljivo je

vrpolji se, napušta mjesto na kome sjedi i trči unaokolo

previše priča i teško mu je tiho se igrati 

miješa se i prekida druge dok govore ili nešto rade 

ima površne emocionalne veze, čak i s roditeljima, nema trajnih prijatelja.

 

Takve su osobe često pokretači brojnih aktivnosti te su u početku prihvaćene, ali brzo gube interes za započete aktivnosti, nepouzdane su, često krše pravila, kasne na dogovorene sastanke i sl. 

Ukoliko vaše dijete pokazuje navedene simptome poremećaja pozornosti neophodno je obratiti se liječniku na vrijeme, jer je ovaj poremećaj u suštini teško ustanoviti. Ipak, bez adekvatne dijagnoze i odgovarajućeg tretmana, dijete može zaostajati u školskom radu, pokvariti svoja prijateljstva. Ono će doživljavati više neuspjeha nego uspjeha i biti kritizirano od strane učitelja i članova obitelji koji ne prepoznaju da ono ima zdravstveni problem. Smatra se kako je najbolje liječenje kombinacija lijekova i psihoterapija. Svakako je neophodna i uska suradnja psihoterapeuta, liječnika, učitelja i roditelja, posebice od samog početka školovanja.

Dijete kojem je postavljena di-jagnoza poremećaja pozornosti i koje se odgovarajuće liječi može imati produktivan i uspješan život. Stoga, ukoliko dijete pokaže karakteristične simptome, roditelji bi trebali upitati svog pedijatra ili obiteljskog liječnika da ih uputi dječjem i psihijatru za adolescente, koji može dijagnosticirati i liječiti ovaj zdravstveni problem.