Arhiv tekstova

Godine 1929. mještani Nenadića podigli su kapelu u čast Imena Marijina, a u nedjelju, 13. rujna, proslavljeno je jubilarno proštenje te je sveta misa, koju je predvodio preč. Josip Pekanović, prikazana za sve pokojne Nenadićane koji su izgradili ovu kapelu. Vodeći se nedjeljnjim evanđeljem preč. Pekanović je pozvao vjernike da pokušaju razmisliti o ljudskome identitetu, njegovoj biti i važnosti, kao i o biti i važnosti kršćanskog identiteta, pogotovo u današnje vrijeme kada se toliko govori o krizi identiteta.

»Bojim se da je kriza identiteta problem prisutan u nama i s nama. To je kriza onih koji su vjerovali da je brak nešto najljepše u što čovjek ulazi, jer osmišljava sebe i svoje planove. Ima puno i onih koji vjeruju da je majčinstvo jedan od najljepših darova koji se može primiti, ima onih koji vjeruju da je očinstvo isto tako veličanstven dar, i onih koji su vjerovali da je izbor zanimanja jedan dar po kojemu se čovjek ostvaruje, ostavlja nešto iza sebe, pogotovo kada je to vrijedno i plemenito. To su sve životne situacije gdje se stvara identitet čovjeka, te on postaje ono što jest i što bi trebao biti. Netko će možda biti zadovoljan s onim što je ostvario, pa i načinom na koji je nešto ostvario, ali će sigurno biti i nemali broj onih koji nisu uspjeli. Kada konstatiramo da nismo uspjeli, sljedeće pitanje je – zašto? Tad nastupa kriza, osjećaj krivnje i osjećaj osude«, rekao je Josip Pekanović te je pozvao vjernike da Kristov identitet prihvate kao svoj, što ponekad iziskuje i odricanje od svojih planova, uzimanje svoga križa, pa i križeva drugih, kako bi im se pomoglo. On je rekao kako je Marija u tome uspjela izgovorivši svoje »da«, te je stalno sebi postavljala pitanje što je u svemu volja Božja. Stoga je njen zemaljski život od početka do kraja u službi ostvarenja Božjega plana, a to je put spasenja, jer Bog čovjeku uvijek želi dobro.

Prečasni Pekanović je svoje razmišljanje zaključio slikom čovjeka vozača, koji, da bi se lakše snašao u prometu koristi navigator. Vozač u njega upisuje cilj, svoje konačno odredište, a navigator mu nudi nekoliko varijanti do željenog cilja.

»Ovaj navigacijski sustav funkcionira samo kada se vodi odozgo, a sa zemlje se ne ostvaruje cilj. Gore je satelit koji svakoga vodi do njegova cilja. To je slika nečega što se davno dogodilo. Bog je želio oduvijek voditi čovjeka, on vidi sve naše puteve, a samo jedan vodi u pravom smijeru. Isus kaže kako će na tom putu biti križeva i Golgota te poručuje: ‘Ne boj se, ja sam pred tobom’. Jedino tako se stiže do cilja, gdje nas Isus čeka sa svojom majkom Marijom«, zaključio je svoju propovijed preč. Josip Pekanović.