Arhiv tekstova

Koncem XIX. i početkom XX. stoljeća Historijsko društvo Bač-bodroške županije puno je radilo na rasvjetljavanju povijesti ove nove županije, koja je nastala sredinom XVIII. stoljeća spajanjem teritorija dviju povijesnih županija – Bodroške i Bačke. Jedna od ključnih tema bilo je i pitanje - gdje je bilo sjedište županije Bodrogvar? 

Vilmos Donoslovits je tvrdio kako je zemljana utvrda, nazivana Bortan, zapravo ostatak Bodrogvara, dok su drugi tvrdili kako je ostatke naselja i tvrđave Bodrog odnijela hirovita rijeka Dunav. Arheolog somborskog Gradskog muzeja Dragan Radojević je na udaljenju od 300 metara od tzv. Bortanske utvrde otkopao temelje jedne srednjovjekovne crkve neuobičajene veličine. Ovaj arheološki nalaz ponovno je aktualizirao temu – je li Bortan zapravo nekadašnji Bodrogvar.

 

Pisani tragovi 

 

O županiji, tvrđavi i naselju Bodrog ima jako puno dokumenata. Rano postojanje županije potvrđuje dokument iz 1093. godine, u kojem se potvrđuje da je kralj sv. Stjepan I. (st. István I.) darovao opatiji u Tihanju u županiji Bodrug selo Bešena (villam Beseneu) i ribnjak nazivan Budrik. Kralj sv. László I. je 1093. godine darovao opatiji u Panonhalmu jezero sa sedam ribarskih kuća, kao i pravo na ubiranje poreza u luci na Dunavu. Ovakva darovanja su u ono vrijeme bila uobičajena, jer su kraljevi, kako bi pospješili širenje i utvrđivanje kršćanstva, pojedine dijelove kraljevskih imanja darovali rano osnovanim središnjim opatijama. 

Tvrđava (castrum), to jest njeni stanovnici, spominju se 1192. godine kao civium castri Budrugiens. U županijskim centrima pokraj utvrda podignute su i prve crkve, tako da se u dokumentu iz 1198. godine spominje parohija Budrug. Kasnije je parohija dignuta na višu razinu, jer 1213. godine se spominje bodroški glavni ešpereš po imenu Marton. Mjesto ima pravo držanja vašara sigurno već 1225./26. godine, to saznajemo iz žalbe panonhalmske opatije, u kojoj se žale kako si je bodroški župan prisvojio pravo držanja vašara i naplatu skelarine. Žalba je stigla i kod tadašnjeg pape Honriusa III., koji je intervenirao u korist opatije kod kralja Andrása II. Značaj mjestu davala je činjenica da su tu održavani i županijski sabori kada je uspostavljen novi sustav, plemićka županija.

Iz dosad iznesenog jasno se vidi kako je Bodrošku županiju formirao kralj sv. István I. Zatečena drveno-zemljana utvrda (keltska, avarska?) postala je središte županije, pokraj koje su izgrađeni prva crkva i vašarište. U blizini ovog županskog grada izgrađene su i dvije opatije: jedna benediktinska, posvećena sv. Petru, koja je kasnije, poslije tatarske najezde postala dominikanska, i druga, koja se nalazila na dunavskom otoku Siga, a koja je pripadala pavlinima i bila posvećena Svetom Križu. 

 

Arheološki ostatci

 

Koncem XIX. stoljeća otkopani su ostatci opatije Sveti Križ. Nekoliko klesanih kamenih komada koji su pronađeni u temeljima, danas se nalaze u somborskom muzeju. Njihova izrada datira u XI.-XII. stoljeće. U literaturi ona se često zove Bodrogmonostorseg, nasuprot Bodrogmonoštoru ili Monoštor, koji se nalazio između današnjeg Bačkog Monoštora i Bartana (Bodroga). Tatarska na-jezda 1241./42. godine uništila je drvenu-zemljanu utvrdu Bodrog, naselje, njenu crkvu kao i obje opatije. Opatija Sveti Križ je obnovljena, zato su kameni dijelovi kapitela i frizova pronađeni u temeljima, i stajala je do Mohačke bitke. Obnovljena je i opatija Sveti Petar. Ovo je sigurno, jer su vođe ovih opatija 1327. godine vodile spor oko jednog ribnjaka nazvanog Hattyas. 

Naselje Bodrog se isto obnavlja i u spisima iz XIV. i XV. stoljeća se spominje čas kao oppidum čas kao civitas, što u svakom slučaju znači grad. Po poreznom spisu iz 1522. godine u Bodrogu živi 147 domaćina, poreznih obveznika, što znači da je grad imao oko 890-1000 stanovnika. Tadašnji oppidumi u prosjeku su imali oko 500 stanovnika, što znači da je Bodrog bio jedan od većih gradova. O razvijenosti grada svjedoči i to što je u mjestu 1468. godine postojala škola koju je vodio učitelj István. Otkopana jednobrodna crkva iz XII. stoljeća, s polukružnom apsidom široka 10, a dugačka 16 metara s vanjske strane, isto svjedoči o veličini naselja, jer župne crkve iz tog doba su upola manje, u prosjeku 5 x 8 metara. Nažalost, zbog nedostatka novca istraživanje nije nastavljeno. Sudeći po mojim dosadašnjim istraživanjima, stari su se narodi držali željezne snage lokacije i nisu gradili naselja na plavnom području, pa tako ne verujem da je Dunav razorio Bodrog zauvijek, možda ga zahvaljujući arheologiji ponovno otkrijemo.

 

U sljedećem nastavku: Je li današnja Sonta isto što i srednjovjekovni Zond?