Arhiv tekstova

Već dugi niz godina dobar dio mladih Hrvatica i Hrvata iz Vojvodine odlučuje se na odlazak na studij u Zagreb ili neki drugi hrvatski grad. Na takav korak motivira ih kvalitetno obrazovanje koje sveučilišta u Hrvatskoj pružaju svojim studentima, a većina ih hrvatske gradove, prvenstveno Zagreb, vidi kao pogodno mjesto za osiguranje vlastite egzistencije i lijepe budućnosti. 

Pomoć studentima iz Vojvodine ovdje pruža Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske, koje svake godine dodjeljuje smještaj u studentskom domu onim brucošima koji ga nisu dobili kroz natječaj Studentskog centra. Ulogu posrednika između budućih brucoša i Ministarstva ima Hrvatsko nacionalno vijeće, koje svjedodžbe iz srednje škole i završnu maturu učenika predaje u Zagrebu na nostrifikaciju, te vodi računa da im Ministarstvo osigura smještaj dok im traju pripreme za prijamni ispit i upis.

 

Povlastice

 

S obzirom da je Hrvatska na korak do Europske Unije, fakulteti teže usvajanju europskog plana i programa vođenja nastave. Diplome stečene na Sveučilištu u Zagrebu visoko su vrednovane i u inozemstvu. Život ovdašnjeg studenta vrlo je sličan životu studenata u zemljama zapadne i sjeverne Europe. Studentski domovi su maksimalno opremljeni i prilagođeni svim potrebama svojih stanara. Nalaze se nedaleko od središta grada i pružaju priliku za uključivanje u razne aktivnosti, kao što su: bavljenje sportom, kino, učenje stranih jezika, škola plesa te noćni život. Diskoteke i kafići poredani su preko puta domova i dobra zabava nakon položenog ispita je zajamčena. Svaka soba u domu ima po dva internetska priključka, pa studenti mogu 24 sata na dan biti na globalnoj mreži.

Prilikom dolaska u Zagreb student dobiva ‘iksicu’ koja mu omogućava da hranu u menzama plaća po trostruko ili čak četverostruko nižoj cijeni od tržišne. Studentima je također omogućen i jeftiniji prijevoz tramvajem i autobusom uz prikazivanje studentske kartice. 

Puno je papirologije potrebno u procesu prijavljivanja na ispit, te kod upisa na fakultet, prijavljivanja na natječaj za dom i dobivanja raznih drugih iskaznica koje su potrebne u svakodnevnom životu, kao što je, primjerice, zdravstvena knjižica, i to mladima zadaje glavobolju. Najgora stvar je što se sva potrebna dokumenta ne mogu prikupiti na jednom mjestu, a neke od njih morate vaditi u rodnom gradu. Sve to od brucoša zahtijeva veliki napor, ali poslije toga imate pravo reći kako put do onoga što ste postigli nije bio nimalo lak, te svoja iskustva možete prenijeti novim brucošima koji odluče krenuti vašim putem u Zagreb. Naravno, razlozi za donošenje tako bitnih odluka na velikom raskrižju, koje nas sve zadesi nakon srednje škole, razlikuju se. Međutim, od svakog iziskuju jednaku odgovornost, te je vrlo važno pažljivo odlučiti gdje ćete studirati i što.

Međusobno ispomaganje

 

Veran Pokornić (21) s Palića, student Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, u početku nije niti razmišljao o studiranju izvan Subotice. 

»Treća sam godina na ovom fakultetu«, kaže Veran Pokornić. »Prvu godinu sam upisao 2007./2008. akademske godine. Na dolazak u Zagreb odlučio sam se tako što mi je profesorica hrvatskog jezika Miranda Glavaš-Kul pričala o pogodnostima (smještaj u domu i stipendija) koje bih imao ako odem u Zagreb studirati. Do tada nisam razmišljao o tome, ali me je to zainteresiralo pa sam odlučio pogledati kojih sve fakulteta ima. Kada sam naišao na FER-ovu internetsku stranicu i istražio je malo, shvatio sam kako je to ono što sam i želio studirati, ne znajući da je to, ustvari, jedan od najtežih fakulteta u Hrvatskoj. Tada sam se polako počeo pripremati i za prijamni ispit. Prijašnje generacije, kao i tada kada sam se upisivao, imale su status dijaspore na prijamnom ispitu – što je značilo da je dovoljno samo položiti razredbeni prag. Međutim, ja nisam imao taj privilegij, pa sam prvu godinu upao na samofinancirajuće, a kasnije, davši sve ispite, uspio proći na proračun. Prve godine je sve super izgledalo, jer sam dobio dom i stipendiju od Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, što nama studentima iz Vojvodine puno znači. Međutim, druge godine je krenulo loše, jer je malo tko dobio stipendiju. Mislim da će treća godina biti uspješnija.«

Studenti iz Vojvodine oduvijek se međusobno pomažu i izlaze u susret jedni drugima. Tako se i Veran Pokornić snašao kada nije bilo drugog rješenja. 

»Kad sam stigao, nisam odmah dobio niti privremeni smještaj za prijamni ispit, i da se tu nisu zatekle dvije djevojke iz Vojvodine koje su mi pomogle oko smještaja, ne znam kako bih se snašao.« 

To je bilo veliko olakšanje za momka koji prvi put dolazi u veliki grad. Ujedno mu je pomoglo i prevladati bojažljivost od nove sredine i dalo mu je osjećaj sigurnosti da nije sam. 

U početku, kad je stigao sve mu je, kaže, bilo neobično: male sobe, zajednički WC-i, sve je to bilo čudno. Ali poslije nekog vremena se naviknuo i sad je već treću godinu u domu i misli kako je tu najbolje što se tiče društva, blizu su menze, tu je i teretana, okolo se nalaze tereni, sve je nadohvat ruke. 

»U početku sam bio pomalo suzdržan, pogotovo zbog raznih priča o tome kako nije poželjno govoriti našim naglaskom, ali kasnije vidiš kako je tu sasvim dobro i da ima ljudi iz cijele Hrvatske i svi su željni druženja, a ne neke mržnje«, priča Veran Pokornić. »Međutim, više me je bio strah kako će to sve izgledati, fakultet, dom, hoću li se uspjeti snaći u svemu... Najteže mi je bilo odvojiti se od kuće. I dan-danas me sve veže za ravnicu i kuću, jer to je nešto što se ne može izbrisati iz srca. Ali, eto, preživio sam nekako. Nadam se da ću u ovakvom ritmu završiti fakultet za nekoliko godina, možda dobiti i neki dobar posao – što je, ustvari, ono što očekujem od svog školovanja. Volio bih kad bi se taj cilj i ostvario, kako bih mogao kasnije sebi priuštiti normalan život, po mogućnosti ovdje u Hrvatskoj. Mislim da je ovo dobra prilika mladima iz Vojvodine da dođu i probaju upisati fakultet u Hrvatskoj, jer je školovanje ovdje na visokoj razini, veliki je izazov otići daleko od kuće, kao i naći novo društvo i početi novi život.«

 

Dom sadrži sve što je studentu potrebno

 

»U Zagrebu sam već dvije godine, od dolaska na pripreme za razredbeni ispit«, priča Josip Čović (21) iz Subotice, koji studira geografiju. »Izvorno nisam htio studirati u Zagrebu, već u Opatiji, ali sam se predomislio i odlučio da je Zagreb bolji izbor. Fakultet ima dobro isplaniran i organiziran program. Sklad predavanja, vježbi i terenske nastave jednom u godini idealan je program za studij geografije. Smještaj u Studentskom domu Stjepan Radić zahtijeva prilagođavanje, ali to razdoblje jako kratko traje. Studentski dom je na dobroj lokaciji, povezan je sa svim važnijim tramvajskim i autobusnim linijama. Osim paviljona i menze, obuhvaća i pizzeriju i slastičarnu sa subvencioniranom ishranom, kino, trgovinu, ambulantu, zubara, poštu, knjižnicu i učionicu u svakom paviljonu. Noćni klubovi i kafići su neposredno uz dom. Drugim riječima, tu je sve što svakom studentu zatreba.« 

Josipu Čoviću se također odmah svidio glavni hrvatski grad: »Zagreb je prelijepi stari grad s mnogim kulturno-sportskim manifestacijama tijekom cijele godine, gdje se nudi popust studentima ili čak besplatan ulaz. Ljudi u Zagrebu žive veoma užurbano, ali voljni su pomoći ako im se to zatraži. Jedina zamjerka je nedostatak dobrih prometnih veza sa Suboticom. Postoji svakodnevna autobusna linija, ali ona ne nudi nikakve popuste studentima i vrijeme puta je predugo, jer se ide obilazno. Međutim, iako će mi Subotica uvijek biti u lijepom sjećanju, Zagreb već smatram svojim gradom i ovdje sebe vidim u budućnosti.«