Arhiv tekstova

Pristupni pregovori Republike Hrvatske s Europskom Unijom bit će nastavljeni već početkom listopada. Rezultat je to početka uspješnog raspetljavanja hrvatsko-slovenskog čvora koji je proljetos zaustavio zatvaranje otvorenih i otvaranje novih poglavlja pregovora, te ulazak Hrvatske u EU odgodio za neodređeno vrijeme. 

Nakon sporazuma kojeg su proteklih dana postigli hrvatska premijerka Jadranka Kosor i slovenski premijer Borut Pahor, a koji se na objema stranama, pa i na trećoj, europskoj, uz određene iznimke ocjenjuje kao uspješan i kompromisan, švedski je premijer Fredrik Reinfeldt u svojstvu predsjedajućeg Europskom Unijom zakazao održavanje Međuvladine konferencije o pristupanju Hrvatske EU. Kao datum konferencije odredio je petak, 2. listopada. 

 

Vanjski pritisak

 

Švedsko predsjedništvo ujedno pozdravlja to što su se hrvatska i slovenska strana usuglasile da će nastaviti pregovore o graničnom sporu, podrazumijevajući da granični spor ili predaju arbitražnom sudu ili sklope dvostrani ugovor o zajedničkoj državnoj granici u skladu s glavnim prioritetima izraženim u Pristupnom partnerstvu s Hrvatskom i s namjerom da ih ispune.

Iako se u hrvatskim medijima već javljaju komentari tipa – Hrvatska Sloveniji poklanja teritorij, bivši je premijer Ivo Sanader svojoj nasljednici čestitao na uspjehu. S druge strane, dogovor Kosor-Pahor dobio je potporu slovenskog parlamenta, što je, uz jamstva hrvatske premijerke, dužnosnicima EU bio dovoljan signal za hitri nastavak pregovora o pristupanju Hrvatske EU. No, i Pahor je slovenskim zastupnicima morao nijekati da u pregovorima s Jadrankom Kosor Slovenija nije dobila ništa. 

Dosadašnje prilično tvrde stavove i jedne i druge zemlje očito je ublažio pojačani pritisak iz EU, kojoj u ovoj fazi očito ne odgovara potpuni zastoj u primanju novih, u EU već od ranije viđenih članica. Island je sve bliži ulasku u EU, a Hrvatska je odavno označena kao buduća 28. članica unije država i sada se taj njen ulazak ponovno počinje nazirati. 

Skidanje s grbače

 

U Srbiji se, opet, sve glasnije ističe kako su ispunjeni svi uvjeti za ulazak na bijeli Schengen, što je obećanje neispunjeno još malo pa 10 godina. Istina je da su šanse sada za to veće nego prije, jer su o tome odluku u međuvremenu donijeli i u EU, no sve dok se za vize bude moralo čekati pred veleposlanstvima u Beogradu, to pitanje nitko neće moći smatrati riješenim.

Ono što beogradski državni vrh u ovom momentu najviše zaokuplja, to je obveza »reforme« državnog aparata, odnosno, narodskije rečeno, otpuštanje velikog broja državnih činovnika na svim razinama vlasti, od državne, preko pokrajinske, do gradskih i općinskih. Ministrica financija Diana Dragutinović najavila je otpuštanje 14.000 zaposlenika u državnoj upravi, što je polovica od njihovog ukupnog broja. Time bi se, kaže ona, uštedjelo 14 milijardi dinara, za otpremnine bi otišlo 7 milijardi, te bi država ukupno uštedjela 7 milijardi dinara. Problem je, međutim, što čitava akcija »reforme« nije inspirirana iskrenom željom vlasti da se građani rasterete održavanja iznimno skupog državnog aparata, nego udovoljavanje zahtjevima Međunarodnog monetarnog fonda, koji u listopadu treba odlučiti o drugoj i trećoj tranši pomoći, iznenada otkazanoj prošlog mjeseca. Brzina kojom se otpuštanja pripremaju, uz najavljenu kaznu za ministre koji ne pripreme planove racionalizacije zaposlenika u svojim resorima, pokazuje da bi ovoga puta stvar ipak mogla uspjeti, makar i privremeno. Jer, frapantan je podatak da je državni aparat prije prevrata 2000. godine brojao upola manje ljudi nego sada. Više od pukog otpuštanja ljudi značila bi nekakva vrsta jamstva da nove garniture političara nakon svakog ciklusa izbora neće ponovno za sobom u državni aparat dovlačiti vojsku svojih političkih i stranačkih poslušnika, i time ponovno na grbaču građana natovariti namet koji nije neophodan.