Arhiv tekstova

Građani Republike Hrvatske u prvoj polovici sljedeće godine biraju novog predsjednika, trećeg po redu od osamostaljenja. Naime, po Ustavu Republike Hrvatske predsjednik države ima pravo biti biran u dva uzastopna mandata od po pet godina, tako da se aktualni predsjednik Stjepan Mesić, bez obzira što je u svim anketama trenutačno najpopularniji hrvatski političar, nema pravo još jednom kandidirati te mu mandat istječe u veljači sljedeće godine. 

Odlaskom Stjepana Mesića Hrvatska zaokružuje prvu i najvažniju etapu u svome postojanju, od porođajnih muka početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, preko nametnutog joj agresorskog rata te ulaska u Ujedinjene narode i NATO savez, dok se ulazak u Europsku Uniju, nakon prošlotjednog prestanka desetomjesečne slovenske blokade pregovora, očekuje potkraj 2011. godine.  

 

Prvi drugi predsjednik

 

Bez obzira na kontroverzne poteze koje su znali povlačiti oba dosadašnja predsjednika u toj fazi hrvatskog odrastanja do punoljetnosti mlade hrvatske državnosti, oni će, nesumnjivo, zlatnim slovima ostati zabilježeni u novijoj hrvatskoj povijesti, u kojoj su ostavili dubok, neizbrisiv trag.

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman ostat će svakako zapamćen kao utemeljitelj Republike Hrvatske i pobjednik u Domovinskom ratu, dok je njegov nasljednik Stjepan Mesić jedan od rijetkih političara u svijetu, ako ne i jedini, (dakako, tu podrazumijevamo zapadni tip demokracije), koji se može pohvaliti da je u svojoj bogatoj političkoj karijeri bio predsjednikom dviju država (jedan mandat u SFRJ i dva mandata u RH), da je, također, bio zastupnikom dvaju parlamenata, nezavisni zastupnik u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske u okviru SFRJ i kasnije kao član HDZ-a u Saboru RH, da je obnašao sve najviše dužnosti u Republici Hrvatskoj, od predsjednika Vlade do predsjednika Sabora, a kao što smo već ustvrdili političku karijeru će završiti kao predsjednik Republike Hrvatske u dva mandata.

 

Predsjednički kandidati i programi

 

Premda kampanja za predsjednika države još nije službeno ni počela, zanimanje za radno mjesto »predsjednik RH« je doista veliko, a sudeći po broju prijavljenih predsjedničkih kandidata, kao i onih koji su svoju kandidaturu tek najavili, potvrđuje se šaljiva teza da Hrvatska osim »samo« 110 registriranih političkih stranaka ima i onoliko predsjedničkih kandidata koliko ima potencijalnih birača. 

Kada bismo sve te silne predsjedničke kandidate analizirali po njihovim »predizbornim programima« i političkoj težini mogli bismo ih okvirno podijeliti u tri skupine. Prva je ona najbrojnija, mogli bismo je kolokvijalno nazvati »cirkusanti«, a radi se o društveno irelevantnim pojedincima za koje nitko nije čuo i koji kao predizborni program ne nude ništa, odnosno nude same sebe, vjerojatno uživajući u medijskoj pozornosti i svojih pet minuta slave.

Za razliku od ove prve skupine čije su šanse ravne nuli i koji vjerojatno neće niti skupiti deset tisuća potpisa potrebnih za predsjedničku kandidaturu, drugu skupinu čine oni kandidati čije su šanse razmjerno male, a radi se uglavnom o poznatim javnim osobama, ali bez potrebnog političkog iskustva (znanstveni suradnik Instituta »Ivo Pilar« dr. Josip Jurčević, urednik kultne TV emisije HRT-a »Latinica« Denis Latin …), kao i o političarima trenutačno marginalnih stranaka i pojedinaca (Vesna Škare- Ožbolt, Damir Kajin, Vesna Pusić…). U tu skupinu spada i dr. Dragan Primorac, bivši ministar obrazovanja u Vladi premijera dr. Ive Sanadera, koji se još nije kandidirao, ali sa svoje web stranice poručuje: »Moja vizija je uspješna i ponosna Hrvatska«.

I treću skupinu kandidata za mjesto na Pantovčaku čine predsjednički kandidati s ozbiljnim šansama za pobjedu, nominiranim od dviju najjačih hrvatskih političkih stranaka – vladajućeg HDZ-a i oporbenog SDP-a. Riječ je o dr. Andriji Hebrangu, istaknutom članu HDZ-a koji je već dvadesetak godina u politici i dr. Ivi Josipoviću, pravniku i profesoru Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je na unutarstranačkim izborima u SDP-u pobijedio svojeg konkurenta prof. Ljubu Jurčića. 

U ovoj skupini ozbiljnih kandidata je i Nadan Vidošević koji se u predsjedničku utrku uključio s dosadašnje pozicije predsjednika Hrvatske gospodarske komore i  Uprave »Kraša«, a i program kojim nastupa pretežno je gospodarski orijentiran i kampanju gradi pod parolom »Treći hrvatski predsjednik, jamac gospodarske stabilnosti«. Zanimljivost kandidature Nadana Vidoševića jest činjenica da je on dugogodišnji član HDZ-a, a odlukom da se kandidira automatski je isključen iz stranke te postao nezavisni kandidat. U borbu za Pantovčak Vidošević se uključio iz iskustva s nedavno održanih lokalnih izbora, na kojima su, kao neovisni kandidati, sudjelovali, a ponegdje i uspjeli, i brojni poduzetnici kao Željko Kerum koji je postao splitski gradonačelnik, ili Plinio Cuccurin, koji se skoro izborio za poziciju istarskog župana. Ukoliko svoju kandidaturu potvrdi i dr. Dragan Primorac, koji je također član HDZ-a i koga čeka ista sudbina kao i Vidoševića, HDZ će biti stranka koja u predsjedničke izbore ide s tri svoja dosadašnja člana, što nesumnjivo vodi disperziji glasova, a to izravno ide u korist najjačem protukandidatu. Slična situacija mogla bi se dogoditi i SDP-u ukoliko se u predsjedničku utrku uključi zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koji već mjesecima daje dvosmislene izjave i neprestano hoda po rubu predsjedničke kandidature, svjestan da će ukoliko se kandidira biti ozbiljan kandidat, ali sukladno Statutu svoje stranke automatski biti brisan iz članstva SDP-a, što bi u konačnici moglo izazvati i raskol u toj stranci. Na pitanje kakvog bi nasljednika želio, predsjednik Mesić je odgovorio kako je važno da budući predsjednik zastupa tri ključna načela kojima se i on vodio, a to je dosljedno promoviranje antifašističkih vrijednosti, beskompromisna borba protiv korupcije, te zalaganje za suživot i razvoj dobrosusjedskih odnosa u regiji.