Arhiv tekstova

Štrajkaši glađu

 

Dvojica pritvorenika, štrajkaša glađu – Branimir Glavaš i Vojislav Šešelj – kao da postižu svoj cilj. Glavaš je već u Osječkoj kliničkoj bolnici, budući da je protiv njega, zbog zdravstvenog stanja, privremeno prekinuta istraga i ukinut pritvor, a Šešelju je na noge u Scheweningen otišao ovdašnji visoki dužnosnik zadužen za suradnju s Haškim sudom Rasim Ljajić u misiji njegova dovođenja na liječenje u Beograd.  

Glavaševih 37 dana bez hrane ozbiljno su ugrozili njegov život i istražni sudac nije imao smjelosti dalje riskirati. Uradio je ono što su od njega tražili prosvjednici na ulicama, braniteljske udruge, dobar dio javnosti, a na koncu i dio akademika i Crkve. Iako su zakonodavna, sudska i izvršna vlast formalno neovisne, tu i tamo popusti se ponekom pritisku i tome sada svjedočimo.

Sličan je scenarij smislio i Vojislav Šešelj. Hoće li i UN-ovi dužnosnici podleći pritiscima štrajkaša koji već 27 dana odbija uzeti hranu, vidjet ćemo uskoro, a možda u momentu izlaska ovoga teksta iz tiska to već bude i poznato. 

Oba ova slučaja, koliko god ista ili različita bila, širom otvaraju prostor za suštinsko pitanje: dokle smo stigli s demokratizacijom društva, ako odluke suda ovise o pritiscima bilo koga – ulice, prosvjednika, liječnika, vlade…? I, ne samo da su na ispitu društva tranzicijskih zemalja – Hrvatske i Srbije – nego i onoga što se naziva međunarodnom zajednicom, a pod čime se podrazumijeva gospodarski i demokratski razvijeni dio svijeta. Hoće li i gospoda u »čudnoj odjeći«, kako se sam Šešelj sucima podsmijevao u haškoj sudnici, svoju privrženost pravu i zakonu podrediti »humanitarnoj brizi za čovjeka«?

Ako gladovanje, kao sredstvo pritiska, sada urodi plodom, moglo bi postati univerzalno oruđe u rukama onih, koji za svoje navodne ili stvarne zločine žele izbjeći suočavanje s dokazima. Optuženike će tada, jedne od drugih, dijeliti samo stupanj njihove popularnosti u puku i vlasti. Oni koji uspiju animirati navijače, bit će izuzeti od procesuiranja, a oni koji to ne uspiju, odgovarat će pred zakonom. Neki bi to nazvali sumrakom prava, no prerano je za zaključke, još je svašta moguće. 

A, to što štrajkaši-optuženici niti za milimetar ne odstupaju od svojih ideja, zbog kojih ih se i tereti pred sudom, samo je činjenica u prilog čvrste obrane vladavine prava. Jer, ako recimo Šešelj čak i u uvjetima opasnim po život, obznanjuje testament u kojemu druge poziva na ljuti boj za »srpske zemlje«, oslobađanje radi »humanosti« gubi svaki smisao.

Z. P.