Arhiv tekstova

Papa Benedikt XVI. boravio je od utorka 28. studenoga do petka 1. prosinca u apostolskom i pastirskom pohodu Turskoj, a tijekom četiri dana posjetio je Ankaru, Izmir, Efez te Istanbul. Njegov posjet Turskoj te molitvu u Plavoj džamiji turski je tisak nazvao povijesnom gestom pomirenja. U nezavisnom turskom dnevniku »Vatan« istaknuto je kako se »u Istanbulu pisala povijest«, a »povijesnim trenutkom« ugledni islamski dnevnik »Yeni Safak« nazvao je scenu u kojoj papa Benedikt XVI. stoji zajedno s istanbulskim velikim muftijom Mustafom Cagricijem okrenut prema Meki u tihoj molitvi. Ovi i slični napisi svjedoče o tome kako je unatoč brojnim prosvjedima koji su prethodili njegovu posjetu Turskoj, »Papa osvojio turska srca i razumijevanje«, kako je uostalom komentirao dnevnik na engleskome »Turkish Daily News«. 

Samo radikalna islamistička glasila nisu ništa izvijestila o Papinu posjetu glasovitoj džamiji. Uzmemo li obzir da su nakon Papina posjeta Sveučilištu u Regensburgu 12. rujna, tijekom pastoralnoga posjeta Njemačkoj, uslijedile burne reakcije i prosvjedi u muslimanskim zemljama čime su znatno narušeni odnosi muslimana i Katoličke crkve, Papin posjet Turskoj mogao bi se ocijeniti kao izrazita hrabrost ali još više odlučnost i spremnost na dijalog s muslimanima. Tomu u prilog svjedoče i njegove riječi izrečene tijekom nedjeljnoga nagovora okupljenim vjernicima na Trgu sv. Petra u Rimu 26. studenoga, u kojemu je izrazio poštovanje i iskreno prijateljstvo turskom narodu. Inače, prije pape Benedikta XVI. Tursku je 1967. godine posjetio papa Pavao VI., te papa Ivan Pavao II. 1979. godine. 

SREDIŠNJI DOGAĐAJ POS-JETA: Tijekom posjeta Turskoj, koji je njegovo peto međunarodno putovanje, Papa je posjetio Mauzolej Ataturka, »oca domovine«, koji je 1923. godine proglasio Tursku Republiku, susreo se s turskim predsjednikom Ahmetom Necdetom Sezerom, sa zamjenikom turskoga premijera te predsjednikom za vjerske poslove, a u apostolskoj nuncijaturi u Ankari susreo se s diplomatskim zborom. U Efezu je u svetištu Kuća Marijina slavio svetu misu. Posjetio je također Muzej svete Sofije, apostolsku armensku katedralu gdje se susreo s armenskim patrijarhom Mesrobom II., sirskopravoslavnim metropolitom Filüksinosom Yusufom Cetinom, velikim rabinom Isakom Halevoms te članovima Turske biskupske konferencije. Na blagdan sv. Andrije, u četvrtak 30. studenoga, Papa je sudjelovao na liturgijskom slavlju u sjedištu carigradskog patrijarhata Sv. Jurja u Istanbulu, gdje se poklonio relikvijama svetoga Grgura Nazijanskoga i svetoga Ivana Zlatoustoga, koje je 2004. godine papa Wojtyła predao Ekumenskome patrijarhatu. 

No, zasigurno središnji događaj cijeloga posjeta bilo je potpisivanje zajedničke izjave Benedikta XVI. i carigradskoga ekumenskog patrijarha Bartolomeja I., nakon susreta u patrijarhatu u Istanbulu 30. studenoga. Vjerska sloboda i poštivanje manjina, ljudskih prava, zaštita okoliša, očuvanje kršćanskih vrijednosti Europe od sekularizacije i nihilizma, mir na Bliskom istoku i istinski i otvoren međureligijski dijalog kao protuteža nasilju i diskriminaciji, daljnji rad na ekumenskom dijalogu, samo su neke od obveza i zajedničkih odluka koje moraju prihvatiti pravoslavni i katolici. U izjavi je pozitivno ocijenjen i put prema oblikovanju Europske unije, izražena je zajednička potpora Turskoj za njezin ulazak u Europsku uniju te sadržan zahtjev da u svim pothvatima ujedinjenja Europe budu zaštićene manjine, njihove kulturne tradicije i njihove specifičnosti vjere. 

Patrijarh Bartolomej darovao je tom prigodom Papi evanđelistar, a Benedikt XVI. patrijarhu zlatni kalež, što je patrijarh komentirao riječima: »Vrlo simbolično. Možda bi to moglo prethoditi zajedničkom pristupanju sv. euharistiji«.

Posjet Turskoj papa Benedikt XVI. završio je svetom misom koju je 1. prosinca predvodio u latinskoj katedrali Svetog Duha u Istanbulu, na kojoj je bio prisutan i carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej I. s drugim patrijarsima i predstavnicima protestantskih Crkava. Opraštajući se od svojih domaćina, Papa je rekao kako dio njegova srca ostaje u predivnom gradu Istanbulu. Vjernici su se pak od Pape oprostili povicima: »Benedetto, Benedetto« i »Živio Papa!«

U ZNAKU MIRA I DIJALOGA: Pojedine špekulacije, osobito u medijima, kako je Papin posjet Turskoj u prvom redu bio političke naravi, Benedikt XVI. komentirao je riječima kako njegovo putovanje nije političko nego pastoralno, u znaku mira i dijaloga. Osim toga, istaknuo je kako je cilj putovanja »dijalog, bratstvo, zauzetost u razumijevanju među kulturama i religijama, u svrhu izmirenja« te nadodao kako ne trebamo očekivati velike rezultate od ovoga putovanja. »Njegova važnost je simbolična i sastoji se u samim susretima prijateljstva i poštovanja u zajedničkom nastojanju za mir i bratstvo«, rekao je Papa.

Valja spomenuti kako je i do posljednjega trenutka bilo neizvjesno hoće li Papa uopće otputovati u Tursku, sve do 18. rujna i zasjedanja Turske biskupske konferencije kada je apostolski vikar Anatolije biskup Luigi Padovese potvrdio pohod pape Benedikta XVI. Turskoj. Konačno, 11. studenoga Tiskovni ured Svete Stolice objavio je konačni program apostolskoga putovanja pape Benedikta XVI. u Tursku. Turska Vlada proglasila je najviši stupanj sigurnosti u tijeku posjeta pape Benedikta XVI. zemlji pa je za Papinu sigurnost brinulo 7000 službenika u Ankari i 9000 njih u Istanbulu. Mjere sigurnosti ocijenjene su sličnima onima tijekom NATO-ova summita 2004., kada je u glavnom gradu Turske boravio američki predsjednik George Bush. Prema napisu »Večernjega lista«, Turska policija prije Papina posjeta lovila je najmanje 100 potencijalnih atentatora na njega. Papu je na primjer od posjeta putem pisma pokušao odgovoriti i atentator na papu Ivana Pavla II., Ali Agca, napomenuvši kako mu »to savjetuje netko, on, tko zna kako stoje stvari«. Uoči Papina posjeta u Turskoj je najprodavanija postala knjiga pod naslovom »Tko će ubiti Papu«. Sve nabrojeno samo dakle potvrđuje tezu kako je ovaj Papin posjet pravilno okarakteriziran kao «povijesni događaj«.

Na kraju, dodajmo kako je prema podacima koje je objavila Katolička crkva u Turskoj u toj zemlji krajem 2005. bilo 32 tisuće katolika, od 72.070.000 stanovnika, u sedam biskupija i apostolskih administratura te 47 župa. Za vjernike je pastoralno skrbilo šest biskupa, 13 biskupijskih svećenika te 55 svećenika-redovnika, četiri trajna đakona, 12 braće laika te 86 redovnica.              

                   g