Arhiv tekstova

Prošle je srijede u prostorijama udruge »Šokačka grana« u osječkoj Retfali, održana promocija nove knjige vlč. Antuna Devića, »Župa Kukujevci«, kojom ovaj župnik iz Jarmine u vinkovačkom kraju odužuje svoj pastoralni dug prema župi gdje je službovao nedugo od 1982. do 1984. godine, ali dovoljno dugo da zavoli svoje župljane i da im se na ovaj način oduži. Urednica knjige je dr. sc. Milica Lukić, profesorica na Filozofskom fakultetu u Osijeku, tehnički urednik je Mirko Mihaljević a za tisak je odabrana tiskara »Sitograf« u Osijeku. Knjiga je tiskana u osobnoj nakladu župnika Devića.

U dvorani u Retfali najviše je bilo raseljenih Kukujevčana i drugih Srijemskih mjesta ali i dosta Osječana, ljubitelja lijepe riječi. Sve je njih pozdravila predsjednica Šokačke grane mr. Vera Erl.

KUKUJEVCI NEKAD I SAD: O Kukujevcima, nekad  i sad, govorili su Ilija Tomić i Jelena Dodig, a potom je o najnovijem uratku vlč. Devića govorila  dr. sc. Milica Lukić, koja je istaknula kako bi »da je ova knjiga objavljena prije dvadeset godina, imala drukčije značenje i ne bi ni izdaleka bila toliko snažna, kao danas, kada doslovce postaje novi dom, kohezijska sila kojoj je zadatak  Kukujevčane, iznova povezati u zajednicu,  koja ne ovisi o prostoru, u zajednicu koja je duhovni prostor u koji stane svaka misao o tome kako je bilo i kako je moglo biti u Kukujevcima«.

U vrijeme svoga župnikovanja u Kukujevcima, vlč. Dević je sastavio četiri opsežna sveska župne spomenice utemeljene na građi župne arhive Kukujevačkoga dekanata i uz pomoć brojne literature. Osim podataka o župi i župnicima, on je u spomenici zapisivao i one događaje koji se nisu izravno ticali crkvenoga života.  »Ja sam slab govornik i moram priznati da bolje pišem nego što govorim«, obratio se nazočnima vlč. Antun Dević. »Bilo mi je teško pisati o župi u kojoj sam službovao, a evo vidim mnoge od vas koje sam upamtio s nedjeljne euharistije, teško mi je bilo pisati o župi čiji su župljani često znali napuniti onu lijepu crkvu Presvetog Trojstva, a danas u tome selu ima tek 20 – 30 vjernika-katolika. Podaci govore da su Kukujevci imali župnu crkvu još u srednjem vijeku koja je pripadala Pečuškoj biskupiji i Morovičkom arhiđakonatu, a u poslijetursko vrijeme, već 1713. godine žitelji ponovno nastanjuju Kukujevce i prema pisanju Josephusa Brusztlea, 1729. imaju crkvu drvetom građenu, pokrivenu trskom pokraj državne ceste. Novu su crkvu počeli zidati 1780. godine, a biskup Krtica je u kanonskoj vizitaciji 1802. zabilježio da je to lijepa i velika crkva, ciglom zidana i da je blagoslovljena a ne posvećena. Novoj se crkvi divio i đakovački biskup Antun Mandić 1811. godine za prvoga posjeta i nazvao ju je Bazilikom Presvetoga Trojstva«. Zahvaljujući se svima nazočnima Vlč. Dević posebno se zahvalio dr. Milanu Bičaniću, vlč. Marku Kljajiću, Ceciliji Marković djev. Litrić i Josi Šorgiću, čije je rukopise koristio u radu na knjizi.

POTRESNE STRANICE: Brojne čitatelje zrelijih godina zanimat će svakako, među ostalim,  poglavlje pod nazivom »Srpska agresija na Hrvatsku i njezine posljedice na Kukujevce«, a to su i najpotresnije stranice ove monografije. Potresno je to viđenje autentičnih događaja iz usta ljudi koji su im svjedočili, koji su sve to proživljavali, a sadržani su i podaci o ubijenim i nestalim Kukujevčanima u periodu od 1991. – 1995. godine. 

O knjizi je još govorio vlč. Mirko Crnčan, župnik župe u Rokovcima-Andrijaševcima koji je vlč. Devića upoznao 1991. godine a Kukujevce tek u rujnu ove godine. »Lijepo srijemsko selo, ali nekako tužno. Crkva velika, lijepa, ali u žalosnom stanju, u sakristiji smeće, namještaj devastiran, a jedno je vrijeme u crkvi radila i stolarska radiona. Od onoga što je ostalo autentično, to je propovjedaonica s likovima četiriju evanđelista i jedna stolica, a u župnome stanu danas je uređena samo jedna soba, gdje se s vremena na vrijeme obavlja bogoslužje. Na glavnim crkvenim vratima su četiri ocila a na prednjem zidu župnoga stana piše ‘Ovo je Srbija’. Bili smo i na groblju, pomalo zapušteno, ali križevi i spomenici svjedoče o prošlosti, o povijesti Kukujevaca«, kazao je Crnčan.

Slavko  Žebić