Arhiv tekstova

Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih Američkih Država (1787.), inspiriran člankom 11. Francuske deklaracije o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine, regulira, značajnim dijelom, slobodu govora i tiska. Mnogo puta citirani američki Prvi amandman regulira samo prava, ali ne i odgovornosti, za razliku od francuskog dokumenta u kojem piše da »svaki građanin može slobodno govoriti, pisati, tiskati, s tim što odgovara za zlouporabe ove slobode u slučajevima određenim zakonom«. 

Ovakvu klauzulu preuzimaju brojni potonji ustavi razvijenih zemalja u svijetu, i ruše mit o apsolutnosti slobode izražavanja koja se, za razliku od slobode mišljenja, u pojedinim situacijama može ograničiti. 

PRAVO NA SLOBODU IZRA-ŽAVANJA: »Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavještenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice«.

Na ovaj način članak 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, definira pravo na slobodu izražavanja smatrajući ga jednim od osnovnih ljudskih prava. Na temelju ovog članka Univerzalne deklaracije, nastala je i istoimena organizacija »Article 19«, koja se bavi promicanjem ljudskih prava i koja je specifično usmjerena na promidžbu slobode izražavanja i slobode razmjene informacija diljem svijeta (www.article19.org). No, po svojoj prirodi Univerzalna deklaracija nije pravno obvezujući dokument, već ima isključivo politički karakter, što je slučaj i sa spomenutim člankom. Ovo je, kasnije, nadomešćeno Paktom o civilnim i političkim pravima, koji je pravosnažan postao 1976. godine, koji je osim prava da se slobodno misli i izražava, uveo i određene restrikcije, u vidu dužnosti i odgovornosti, koje propisuju određene restrikcije u slučajevima: »zaštite prava i ugleda drugih osoba«, kao i »zaštite nacionalnih sigurnosti, javnog poretka, javnog zdravlja ili morala« (članak 19. Pakta, stavak 2). Članak 20. Međunarodnog pakta o civilnim i političkim pravima zabranjuje »svako propagiranje rata«, kao i »širenje nacionalne, rasne, ili vjerske mržnje«. Slobodu govora, ali i situacije u kojima su restrikcije opravdane, regulira i članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima Vijeća Europe iz 1950. godine. 

MJERILO STUPNJA DEMO-KRATIZACIJE: Uz situacije koje su navedene, i u kojima je ograničavanje slobode izražavanja opravdano, a to su situacije jasno precizirane i predviđene zakonom, sloboda izražavanja važno je ljudsko pravo i jedno od mjerila stupnja demokratizacije u svakom društvu. Stoga, velike svjetske organizacije, poput »Media Watcha«, »Reportera bez granica«, »Amnesty Internationala«, svake godine izvještavaju o stanju medijskih sloboda u svim zemljama svijeta i ukazuju na osnovne probleme i propuste. Koristeći različitu metodologiju one ujedno i pokazuju napredak svake zemlje ponaosob, kako u podršci medijskim slobodama, tako i u procesu demokratizacije. 

Prema posljednjem izvješću »Reportera bez granica«, Srbija i Crna Gora zauzimale su dosta slabo 65. mjesto, dok je Hrvatska bila plasirana, također ispod očekivanja, na 56. mjestu (dva mjesta slabije nego godinu dana ranije). Od zemalja regije iznenadio je plasman Bosne i Hercegovine na 33. mjesto, dok je Makedonija zauzimala 43. poziciju. Među prvih deset svrstana je Slovenija (9).   g