Arhiv tekstova

Pred nama je prva nedjelja Došašća, početak nove liturgijske godine. Crkvena godina započinje vremenom koje se zove Advent, ili Došašće. Moderna civilizacija, pogotovo europska, skrenula je pogled u drugom smjeru nego što nas vrijeme Adventa bitno podsjeća. Naime, adventsko vrijeme pomalo je postalo vrijeme intenzivne priprave za proslavu Božića, a kako je ta proslava Božića - osobito na Zapadu - sve više manifestativna i samo vanjska, onda to vrijeme Adventa postaje vrijeme kupovanja, prodavanja, trgovine, darivanja, spremanja, trošenja i svega osim onoga što u stvari jest, a to je priprava za Kristov dolazak. Mentalitet potrošačkog društva je udario »smrtni udarac« Adventu kao vremenu priprave za Kristov dolazak. Treba se ograditi od tog mentaliteta koji je prodro sa Zapada i do nas, jer se Advent često pretvara u »tehničku« pripravu za proslavu Božića. Kršćanin ne poznaje takozvane »tehničke priprave«. Da bi se neki blagdan  slavio, Otajstvo doživjelo, ne može drugačije nego samo na razini na kojoj se to znamenje događa. Otajstvo vjere se ne može dogoditi na razini manifestativnoga i vanjskoga, pogotovo ne potrošačkoga i prodavačkoga, nego se treba dogoditi na razini duhovnoga. 

Prema tome, računati na Božić da će biti proslavljen kao blagdan Kristova dolaska, a da se duhovno ne spremi, je iluzija. Advent je vrijeme duboke i intenzivne duhovne priprave na dolazak Kristov. Kad kažemo dolazak Kristov, onda mislimo ponajprije na onaj povijesni dolazak. Kada se Krist, dugo iščekivan, doista u tajnosti Betlehemske štale pojavio kao Bog i čovjek, rođen od Marije Djevice. Stoga je to Otajstvo, koje je bilo skriveno ondašnjim bogatašima,  ondašnjim materijalistima, ondašnjim hedonistima i ondašnjem mentalitetu potrošačkog društva. Objavljeno je samo pastirima. Dakle, najjednostavnijem i »najnižem« sloju društva, jer su oni imali otvoreno srce i otvoren duh. To je za nas vrlo značajno, da se sjetimo kad se spremamo na prepoz-navanje Krista u blagdanu njegova rođenja. 

PRIPRAVA ZA SUSRET S KRISTOM: S druge strane Advent je vrijeme kada se sprema, odnosno podsjeća, na Kristov drugi slavni dolazak. Prema tome, Advent je vrijeme koje nas sprema i koje nas liturgijski obogaćuje, da svoj pogled dignemo prema nebu i gledamo u budućnost svršetka povijesti ovog našeg kozmosa, a to jest Kristov drugi - slavni - dolazak. Zato Advent nije samo vrijeme priprave za Božić. Više je od toga, on je zapravo priprava za susret s Kristom, koji će slavan doći na koncu povijesti kao Kralj i Gospodar, da bi učinio, kako kaže Sveto Pismo: »Da bude Bog sve u svemu«. 

Koje su odlike Adventa? Živimo u vremenu kada je čovjek sve više »razbaštinjen« u nadi. Više puta u prošlom stoljeću, koje je najkrvavije u povijesti, pa i u novije vrijeme bivamo razbaštinjeni upravo na području nade. Toliko je ljudi beznadno, toliko je situacija bezizlaznih, toliko je ljudi očajnih. Ta »mjera« je tako teška da očajnici traže izlaz čak i u samoubojstvu. Ako je ikoje vrijeme označeno teškim vremenom, onda je to nedavno prošlo vrijeme, čega smo mi dionici, označeno kao vrijeme koje je beznadno - bez nade. Sada pred nama stoji vrijeme koje je isto tako vrijeme neizvjesnosti, nesigurnosti i zato mnogima, kako siromasima, tako i najbogatijima, kako mladima, tako i starima, kako zdravima, tako i bolesnima često puta je velika napast pasti u očaj i beznađe. Kršćanstvo je vjera koja ne poznaje beznađe jer u našoj vjeri čvrsto ispovijedamo da Bog nikada nije napustio 

čovjeka. 

KRISTOV DOLAZAK: Netko će reći: koliko puta sam ja sam osjetio da me je Bog napustio. Odgovor je: nisam dobro osjetio, jer Bog ne može napustiti onoga koga je stvorio za to da bude vječno sretan u Bogu, ali i na ovoj zemlji. Prema tome, Bog ga ne može napustiti. Vrijeme Adventa je, dakle, vrijeme kada se čovjek kršćanin »hrani« nadom da ga Bog ne može i da ga Bog neće napustiti. Kao dokaz tomu da ga ne može i neće napustiti jest Kristov dolazak, koji se slavi u otajstvu Božića, koji nije samo 25. prosinac, nego cijeli »Bogojavljenski« ciklus, a to je pojava Boga u našoj povijesti. U njemu nam Bog kazuje da nas ne napušta, da je i sam postao čovjekom, ali način na koji je postao bio je toliko skrovit i toliko ljudski da je ušao ne među nas, nego ušao je »u nas« i radi tog dolaska k nama i u same nas je u stvari vrijeme Adventa ono vrijeme kada se sabiremo da o tome razmišljamo, da to Otajstvo učinimo svojim pogledom na život i na sve događaje. Radi toga je to vrijeme nade kao snage i motiva za život. Daje čovjeku moć da se suoči sa svim izazovima modernog vremena, a moderno vrijeme je stvarno opterećeno velikim beznađem, velikom neizvjesnošću. 

Međutim, kršćanin zna da ni u tom neizvjesnom vremenu koje nadolazi, Bog neće napustiti svijet. Advent je vrijeme kada se mi kao ljudi i kršćani spremamo da upravo sebe kroz tih dvadesetak dana obnovimo, ohrabrimo i napunimo tim Božanskim svjetlom, koje je u Isusu Kristu garancija da Bog čovjeka ne napušta. Mise zornice, koje slavimo u Adventu, žele biti ta poruka da se razbije mrak svjetlom, da se u naš, često puta tamni pogled, unese zraka svjetla. Zraka koja je davno zasjala u zracima nad Betlehemom, da zasja i u našim srcima. Nije suvišno za taj blagdan pripremati se i vanjskim načinom, ali pazimo da ne bi ta priprava zagušila ono što čovjek kršćanin doživljava, a to je susret s Bogom koji nikada ne napušta čovjeka. Advent vrijeme u kojem je čovjek udubljen u sebe, da bi u sebi prepoznao onoga koji je izvor njegove nade i snage u njemu samome, a to je Isus Krist koji je u čovjeku našao svoj Betlehem i u čovjeku se rodio svijetlošću, da bi čovjek bio uvijek čovjek nade i nikada ne napušten i nikada sam, jer ga može ostaviti otac i majka, brat i sestra, kao i društvo, ali ga nikada ne može ostaviti Bog koji je svoga Sina  poslao da ljubi čovjeka kao Otac Sina.         

          g