Arhiv tekstova

Sveti Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji u III. stoljeću prije Krista. Roditelji dugo nisu imali djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Već kao mali, Nikola je volio sve ljude. Nažalost, rano mu umiru roditelji pa ostaje sam u bogatstvu koje su mu ostavili. 

Uvijek je vodio brigu o ljudima pa je pomagao siromašnom susjedu ubacivši novac kroz prozor kako bi ovaj uspio udati kćeri. Uskoro Nikola postaje zaštitnik siromašnih. Odlazi u školu za svećenika gdje ga usmjerava njegov stric biskup u gradu Miri. Upućuje ga na svetost i pobožnost. Nikola postaje svećenik a kada mu umire stric on bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. 

Vraća se nakon smrti stričeva nasljednika i tada postaje novi biskup. Od tada noći provodi moleći, a danju pomaže siromašnima šireći vjeru. Činio je čuda. Poput Isusa smirivao je uzburkano more i postao zaštitnik mornara. Blagoslovom ozdravlja dijete pa ga nazivaju i zaštitnikom djece. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine. Sveti Nikola je shvaćao kako je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom ljubavi je činio čuda i zbog nje je proglašen svetim.  

Sveti Nikola daruje susjeda: U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je nekad bogat čovjek, koji je izgubivši carsku službu izgubio i sav imetak. Imao je tri kćeri koje su bile lijepe, ali ih nije mogao udati te je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi. One su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola je nekako doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novca da uda jednu kćer, to je i uradio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi i treći put. Kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tom događaju, ali je otac razglasio u čitavom mjestu tu priču. Tako je Nikola postao prijatelj siromašnih. Prema tom događaju raširila se tradicija Djeda Mraza da kroz dimnjak dostavlja darove u dječju čizmicu. Sveti Nikola odlučio je, naime, zlatnike spustiti kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, zlatnici su upali ravno u njih. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi.