Arhiv tekstova

Ljepota ispričana slamom

U okviru programa »Dužijanca 2004.«, u vestibilu Gradske kuće u Subotici 6. kolovoza otvorena je izložba radova XIX. saziva Prve kolonije naive u tehnici slame »Tavankut 2004«. Sudionicima kolonije ovo otvaranje predstavljalo je najsvečaniji dio njihovog desetodnevnog kreativnog procesa, koji je, na ovaj način, sada otpočeo svoj galerijski život.
    Trud slamarki se doista isplatio, jer je već ova prva prigoda pokazala kako njihovo stvaralaštvo ima dovoljno brojnu publiku različitih generacija. Posjetitelje je prvo pozdravila Jozefa Skenderović, voditeljica likovno-slamarskog odjela HKPD »Matija Gubec« iz Tavankuta, organizatorica i učesnica ove kolonije, te najavila stručnu riječ koja je potom uslijedila.
ZNAČAJAN SEGMENT BAŠTINE BUNJEVAČKIH HRVATA: »Devetnaest godina uspješnog rada ove tavankutske kolonije doista je urodilo jednim plodom. Stil ovih slika u tehnici slame je zavrijedio da bude prezentiran na jedan dostojan način i da se tretira kao jedan značajan segment baštine vojvođanskih bunjevačkih Hrvata«, rekla je Ljubica Vuković, diplomirana povjesničarka umjetnosti, ujedno i autorica teksta za katalog ove izložbe.
    Naglasivši bitnost kontinuiteta ove kolonije, ona je ukazala i na značaj sudjelovanja onih mlađih, koji su unutar kolonije imali priliku vidjeti, naučiti, načiniti nešto novo, te svoje radove ovdje i izložiti.
    Posljednji se prisutnima obratio mr. Josip Ivanović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća. Svoj svečani govor otpočeo je poetski, koristeći se stihovima pjesnika Lazara Franciškovića o Subotici. U govoru je uspio i simbolički objasniti kako radovi u tehnici slame predstavljaju bogatstvo duha naših slamarki i ti radovi oplemenjuju i stvaraju nešto prekrasno, nešto što zadivljuje svijet. Tako je, uz zvuke tambure, otvorena ova izložba.
UNUTARNJI SVIJET SLIKE: Slikâ, koje su krasile zidove ovog izložbenog prostora, bilo je sasvim dovoljno. Uradak ove kolonije je bogat i u svojoj osobitosti zbilja vrijedan. Ovogodišnja slamarska produkcija je i stilski i tematski nastavak tradicionalnog izraza. Oslobođena elitističkih ili hermetičkih pojmovanja, ona je zbirka jasnih i cjelovito ukomponiranih slika. U njih je utkan sadržaj realnog, stvarnog svijeta koji vrijedne stvarateljke svakodnevno nadahnjuje.         Zajedničku, objedinjujuću karakteristiku izloženog, pokraj, naravno, same tehnike, čini atmosfera smirenosti što je i odlika našeg ravničarskog podneblja. Ulazak unutar slika, osobito onih pejzažnih, predstavlja svojevrsni moment umirivanja. To je upravo onaj ključ za otkrivanje višeg stupnja umjetnosti, nasuprot složenosti tehničkog materijaliziranja ideje. Osjećaj ulaženja u sliku potpomaže i fascinantna trodimenzionalnost bukvalnog unutarnjeg svijeta slike. Ona ponekad uspijeva vratiti promatraču ono davno izgubljeno dječje, naivno ushićenje. Slama poput zlata isijava različite motive: predmete, pejzaže, ljude, biljke i životinje tj. jedan autentičan pogled na život, pa i na samu umjetnost.
SLJEDEĆE GODINE JUBILEJ: Kvalificiranje ovog stvaralaštva (naivno ili ne?) ovako gubi na značaju, jer ova su likovna ostvarenja te večeri sijala baš poput ljetnog sunca. Najvažnije, što su imale i za koga. Ona poslije Subotice nastavljaju svoje umjetničko putovanje kroz prostor i vrijeme.
    Izložba radova XIX. saziva tavankutske slamarske kolonije je sada usmjerena k jednom cilju. Sljedeće godine ona slavi dva desetljeća svojega postojanja. Istrajnost kolonije i prije svega skup nastalih djela tijekom godina, otvara po sebi, još jednu nužnu ideju: otvaranje zasebne galerije slamarske umjetnosti, koja bi detaljno i u potpunosti predstavila ovu likovnu naročitost s ovih prostora. Njegovanje tradicije čini osnovu puta u budućnost, a za nadati se je da ćemo godine pred nama dočekati baš u jednoj ovakvoj galeriji.