Arhiv tekstova

Ivana Mamužić (1981.) nakon osnovne škole upisala je Gimnaziju »Svetozar Marković« u Subotici, prirodno-matematički smjer. Oduvijek je zamišljala kako će studirati u Novom Sadu, no, na posljednjoj godini srednje škole promijenila je svoj plan. U razgovoru sa susjedom, koji je pohađao studij ekonomije na engleskom jeziku, shvatila je kako je ustvari to ono što ona želi.

»Svidio mi se taj koncept studija, razgovarala sam s roditeljima i oni su se složili. Studij sam završila u Budimpešti 2004. godine, te sam iste godine upisala poslijediplomski studij, koji sam nakon dvije godine i završila. Sve kako sam i planirala. Moja je želja bila upisati društveni smjer u gimnaziji, no ipak po majčinoj želji upisala sam prirodno-matematički smjer. Nije mi bilo žao što sam poslušala majku, društvo je bilo jako dobro, a engleski jezik me je uvijek privlačio, jer sada je to jezik bez koga se više ne može raditi. To sam doista željela. Ovaj spoj ekonomije i usavršavanja znanja engleskog jezika bio je pun pogodak«, priča Ivana Mamužić.

STUDIJE: Ivani su se na studiju sva predavanja odvijala na engleskom jeziku. Imala je osnovne studije, 8 semestara i 4 semestra poslijediplomskih studija, poslije druge godine birala je smjer i svi predmeti su bili jednosemestralni. Tijekom školovanja sakupljala je bodove, a ispite je imala u sredini semestra, zatim na kraju semestra i povremeno je imala testove, kao i pisanje i izlaganje nekih projekata i prezentacija. 

»Za dobivanje ocjene studentu minimalno treba 60 bodova za najmanju ocjenu, a prosjek ocjena je vrlo bitan, jer ukoliko student nema dobar prosjek tada ga čak mogu isključiti iz školovanja. Ako se uči redovito, tada se očekivani prosjek može ostvariti. Nakon druge godine studija odabrala sam smjer menagmenta. Pisanje diplomskog rada mi je bilo teško, jer se on piše u posljednjem semestru, a tada se još odvijaju posljednji ispiti, pa treba i ispite pripremiti. Kada sam se odlučila za pohađanje poslijediplomskih studija, u početku sam dvojila, gdje studirati. Nisam se mogla odlučiti da ostanem u Budimpešti ili da nastavim u nekom drugom gradu. Zbog financijskih razloga odlučila sam se na nastavak studija u Budimpešti. Sada već mogu reći kako mi nije bilo teško prilagoditi se na život u novome gradu. Ustvari imala sam sreće što je još dvoje iz moje škole tamo upisalo studij i još jedan student iz Subotice. Nije bio toliko težak početak, jer sam imalo nekoga pokraj sebe, na koga sam se mogla osloniti, a studenti starijih godina su nam također pomagali. Ipak bio je šok poslije Subotice preseliti se u veliki grad. U prve tri godine studija živjela sam sama u stanu, nakon toga sam živjela s cimericom, Subotičankom, s kojom sam pohađala završnu godinu. Za vrijeme poslijediplomskih studija živjela sam s drugom djevojkom također iz Subotice. Prije studija bila sam u Engleskoj tri tjedna i pohađala sam sate pripreme za studije. Prijemni ispit imali smo iz matematike i engleskog jezika, a uvjet je bio svakako i međunarodno priznati test Toifel o poznavanju engleskog jezika. Pripreme za prijemni su također bile organizirane i u Budimpešti. S početka studija bilo je veoma čudno slušati predavanja na engleskom jeziku. Sreća je bila što je u prvom semestru od ekonomskih predmeta bila zastupljena samo mikroekonomija, a ostali predmeti su bili matematika, informatika i slični, te mi nije bilo tako teško ući u taj svijet razmišljanja«, pojašnjava Ivana. 

Iako joj je prvi ispit bio davno, ipak se sjeća kako joj je to bilo jako teško, no kako kaže bila je kao ubačena u neki stroj i od tada je engleski jezik postao dio svakodnevice. S ljudima s kojima je bila u kontaktu glede studija, kao i druženja pričala je na engleskom, a mnogi od njih bili su Englezi i Amerikanci. Vremenom je to za svakoga studenta postalo normalno i sastavnim dijelom života.

»Mađarski jezik sam veoma malo koristila, jer sam se družila sa strancima, a za komunikaciju i trgovinu znam dovoljno. Mađarski nije lak jezik, ali se može naučiti. Predavanja su nam bila od ponedjeljka do četvrtka i gotovo svaki vikend sam provodila doma u Subotici. Četvrtkom smo sjeli u vlak i vraćali se, a na višim godinama studija prijateljica je dolazila autom što je bilo mnogo efikasnije, a za vrijeme posijediplomskih studija sam i ja išla autom. U Budimpešti smo uglavnom ostajali samo zbog nekih prezentacija i radova koje smo trebali spremati. Žao mi je što nisam išla na razmjene studenata, ali tada kada sam imala mogućnost za tu razmjenu na prvoj godini poslijediplomskih, predmeti koje slušam nisu se podudarali s onima koji su se tamo nudili. Nakon povratka u Suboticu počela sam hvaliti Budimpeštu, kao grad, iako sam svjesna kako se život tamo mnogo razlikuje, za studenta, pa i za radnika. Za vrijeme studija bila sam oslobođena nekih briga i imala sam dosta slobodnog vremena, a uposlenici tamo rade od devet izjutra do devet sati navečer«.

POSAO: »Trenutačno sam u Subotici i vidjet ću kako će biti. Mislim da bi mi u Budimpešti bilo mnogo lakše snaći se, jer su mogućnosti mnogo veće, grad broji dva milijuna stanovnika i ima puno stranih tvrtki, kako multinacionalnih tako i jakih samostalnih poduzeća koje traže poznavanje engleskog pa čak i srpskog i hrvatskog jezika. U Subotici je ta ponuda jako mala. Bila sam na nekoliko razgovora i nisam se uspjela uposliti. Na svu sreću sada radim u tvrtki svojih roditelja, a svakako tražim neki drugi posao. Sudjelovala sam u pisanju projekta prekogranične suradnje i na taj način sam puno naučila i to područje me veoma zanima jer sam na tu temu pisala i svoj diplomski rad. Postoje mnoge mogućnosti za rad po završenom studiju. Kada sam studirala svi su težili izučavanju marketinga, jer je to interesantno, kreativno i recimo novo u području znanosti, ali smatram kako pored toga postoji još mnogo interesantnih dijelova ekonomije«, komentira Ivana Mamužić. 

ROTARY AKT KLUB: »Prošlog je vikenda održan susret Rotary Akt klubova u Srbiji, čija sam i ja članica. To je klub mladih od 18 do 30 godina, a radimo na raznim projektima preko kojih se prije svega družimo međusobno i s drugim mladima, a projektima pomažemo tamo gdje je pomoć potrebna. Sljedećeg mjeseca, 2. prosinca radit ćemo promidžbu u gimnaziji, na kojoj će pričati studenti i mladi koji su završili studij. Govorit ćemo i o doživljaju studija i na kakve smo prepreke nailazili, te im na taj način dati poneki savjet. Mladi trebaju znati kako im se mogućnost studiranja pruža i u zapadnoeuropskim studentskim centrima, gdje je skupo školovanje, ali mnogi dobivaju osigurane troškove školarine, doma i džeparca. Te stipendije odobravaju se zbog teškog materijalnog stanja studenata koji dolaze iz Istočne Europe. Naravno, za to je potreban i dobar prosjek ocjena, dobro poznavati strane jezike i biti informiran. Također, ovdašnjim učenicima nije poznato kako studenti zemalja bivše Austro-Ugarske Monarhije imaju besplatno studiranje u Austriji, ako se školuju na njemačkom jeziku. Na toj prezentaciji mi ne želimo konkretno pričati o stipendijama i fakultetima, već ih želimo uputiti kako da se informiraju o svojim mogućnostima. Sljedeća akcija bit će u selu nedaleko od Subotice, gdje jedan franjevac rumunjskog podrijetla, koji živi u Mađarskoj, otvara domove za djecu koja imaju roditelje, ali tamo će im se osiguravati produženi boravak. U tim domovima djeca će nakon škole imati stručno osoblje s kojima će moći učiti. Članovi Rotary Akt kluba ići će 9. prosinca u posjet tom domu. U ovom klubu aktivna sam od 1998. godine s malom stankom u posljednje vrijeme zbog obveza na studijama. Akcije sami organiziramo, ali imamo veliku potporu Rotary kluba i često nas financijski podržavaju«, kaže Ivana Mamužić.

SLOBODNO VRIJEME: Ivana je trenirala plivanje dvanaest godina, a prestala je odlaskom na studij u Budimpeštu. Sada rekreativno želi ići na plivanje, jer posredstvom tog treninga, kako i sama kaže upoznala je puno ljudi, družila se, a na koncu svega jako je i zavoljela taj sport. 

»U Budimpešti sam plivanje zamjenjivala pohađanjem aerobika, ali ipak najdraže su mi bile duge šetnje po gradu sa cimericom. Neostvarena želja mi je da posjetim sve prijatelje sa studija koji su došli sa svih strana svijeta. Za sada planiram sa svojim dečkom posjetu jednom prijatelju u Budimpešti gdje bi možda i dočekali Novu godinu. Neostvareni san mi je upis doktorskih studija, što bih željela u budućnosti«. 

Prema njenim iskustvima poslijediplomske studije pružaju daleko više nego osnovne i preporuča ih svima, da nastave svoju naobrazbu.                              

   

          g