Arhiv tekstova

Pravo na slobodu izražavanja jedno je od najvažnijih, ujedno i najkontroverznijih i najšire debatiranih ljudskih prava. Ono se smatra fundamentalnim ljudskim pravom, čije je poštivanje i prakticiranje jedan od uvjeta za funkcioniranje slobodnog društva i demokracije. Nekadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Theodore Roosvelt, slobodu izražavanja naznačio je jednom od četiri najvažnije slobode. Pravo na slobodu izražavanja sastoji se od nekoliko komponenti. Pravo na slobodu mišljenja je najvažniji dio tog prava i jedino je koje ne može biti uskraćeno ni pod kojim okolnostima. Pravo na izražavanje tog mišljenja druga je važna komponenta, i ona može biti podvrgnuta restrikcijama u određenim okolnostima. Pravo na traženje i primanje informacija još je jedan važan segment, dok je sloboda informiranja, također važna, novijeg datuma. 

Rodno mjesto slobodnog i demokratskog izražavanja bila je antička Grčka i njena pravila »agore«. Na »agori«, središnjem gradskom trgu, odvijao se javni život zajednice, vođene su debate i svatko tko je smatran za građanina države-polisa mogao je u raspravi slobodno sudjelovati i javno govoriti. No, imala je i antička demokracija svojih tamnih mrlja. Sokratovo pogubljenje bio je prvi slučaj zabilježen u povijesti, u kojem je sloboda izražavanja bila podvrgnuta restrikcijama. Sokrat je bio osuđen na smrt, jer je svojim mislima i idejama kvario atensku mladež. 

LIBERALIZAM: Tijekom Sred-njeg vijeka, sloboda izražavanja koristi se kao »oruđe« u sukobu svjetovnih i religijskih autoriteta. U tom razdoblju javlja se termin »sloboda tiska« kojim se određuju djelatnosti tiskanja činjenica, ideja i mišljenja bez upliva državnih ili crkvenih autoriteta, ili privatnih skupina. No, ovim terminom ne odražava se de facto stanje u kojem i vlasti i Crkva medije koriste za promicanje svojih ideologija i legitimiteta. Engleska kraljica Maria I. Tudor, znana kao »Krvava Meri«, bila je inicijator prve državne cenzure nad medijima tijekom koje je više od 300 ljudi bilo osuđeno na smrt zbog širenja ideologije suprotne onoj koju je proklamirala engleska država.  Nakon ovog mračnog razdoblja za Englesku, došlo je dugo očekivano sunce i Velika je Britanija bila prva država koje je abolirala cenzuru, i to 1695., i time je smatrana »kolijevkom« medijskih sloboda. Tomu je u bitnoj mjeri pridonio  John Milton u svom djelu »Aeropagitica«, a poslije su toj ideološkoj matrici znanoj kao liberalizam, svoj doprinos pridodali i mnogi drugi utjecajni mislioci, poput Johna Stuarta Milla i njegovog traktata »O slobodi«. U njemu je Mill opravdavao i branio slobodu izražavanja, posebno u odnosu na vlasti i političke elite. 

RUŠENJE BERLINSKOG ZI-DA: Moderno doba donosi i nove potrebe u smislu redefiniranja i interpretacije prava na slobodu izražavanja. U XX. stoljeću je ono, u skladu s prilikama, ali i dominantnim sistemima vrijednosti, postalo vrlo kontroverzno i »korišteno« pravo. Od Prosvjetiteljstva, kada su razni autori proklamirali ovo pravo kao odrednicu demokratizacije i slobodne medije smatrali »četvrtom polugom vlasti«, preko Prvog amandmana Ustava Sjedinjenih Američkih Država, koji pravo na slobodu izražavanja garantira svima i favorizira ga u odnosu na sve političke odluke Kongresa, do razdoblja Hladnog rata kada vrijednosti i interpretacija prava na slobodu izražavanja postaju »oruđe« u borbi Zapada protiv Istoka. U svijetu bipolarizma, sloboda izražavanja općenito i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima konkretno, postali su glavna oruđa liberalnog zapadnog svijeta u ideološkom okršaju s tradicionalnim, nazadnim, neinformiranim Istokom, koji je jedinke i njihova individualna prava i slobode gušio u snažnoj promociji kolektivnih vrijednosti. Rušenjem Berlinskog zida, koji je upečatljivo simbolizirao propast komunizma i istočne ideologije, napetosti hladnog rata su nestale, a pobjednička liberalna tradicija stvorila je uvjete za nove interpretacije prava na slobodu izražavanja. I za nove probleme. 

RESTRIKCIJE: U okviru liberalne tradicije, sloboda izražavanja smatra se fundamentalnom, no i u takvoj situaciji ona može da bude podvrgnuta određenim restrikcijama. »Opće dobro zajednice« i njena sigurnost, kao i prevencije povrede i ugrožavanja drugih osoba, ili drugih prava, najčešće se u debatama označavaju kao osnovni uzroci ograničavanja prava na slobodu izražavanja. Koncept »konkurentskih« ili »natjecateljskih« prava (competing rights) uveo je Ronald Dworkin kako bi ilustrirao odnos prava na slobodu izražavanja i drugih ljudskih prava koje bezgranična sloboda izražavanja može ugroziti. Govoreći u današnjem kontekstu, sloboda izražavanja može da bude relativizirana i to u onoj mjeri u kojoj ne ugrožava druga prava ili prava drugih ljudi, poput prava na privatnost, prava na vjerska osjećanja (debata oko publikacije karikature proroka Muhammada), obveze čuvanja povjerljivih informacija (u slučaju »državne tajne«).

Davor Marko