Arhiv tekstova

Crkva ima svoju liturgijsku godinu. Ona se u cijelosti ne poklapa s građanskom godinom. Crkvena godina započinje prvom nedjeljom Adventa, a završava svetkovinom Krista Kralja. U nedjelju je svetkovina Krista Kralja, posvećena otajstvu Kristova kraljevstva. Uistinu je pojam kraljevstva nešto što je nama više slično pričama iz prošlosti, negoli stvarnost. Geografski pojam kraljevstva, kao vlasništvo jednoga čovjeka i sam pojam kralja kao vladara, danas je nama stran. Kraljevstva i kraljevi su pojmovi prošlosti. Još tu i tamo susrećemo pojmove kralja, kraljevstva ili kraljevine samo kao pojmove koji su više - manje povijesno-politički ili samo simbolički. Međutim, za nas kršćane bitno je razumjeti  ono Otajstvo koje Crkva izriče kada govori o Kraljevstvu. Ponajprije o Bogu Stvoritelju i Gospodaru. 

Dakle, pojam gospodara u pravom smislu riječi pripada jedino Bogu. On nije stekao, nego stvorio svijet. On svijetom ne gospodari, nego providonosno upravlja. Njemu svijet nije potreba, nego je nama svijet darovan. Prema tome, sve što je Bog stvorio, stvorio je kao svemogući Stvoritelj i prema tome kao Gospodar koji upravo stvarajući dariva, ne dovodi samo stvoreni svijet u stanje bivstvovanja, nego i svijet i u njemu čovjeka, kao suradnika u tom stvaranju. Dakle, kada govorimo o Kraljevstvu u kršćanskom smislu, onda govorimo o Božjem »gospodstvu« nad svim onim što je On stvorio i za što se on očinskom brigom brine. Kada govorimo o Kristovom Kraljevstvu i o Kristu kao Kralju, onda imamo pred sobom činjenicu da je čovjek, koji je na početku stvoren kao kruna svega stvorenoga, sagriješio i mjesto da uistinu u sukladnoj suradnji s Bogom Stvoriteljem nastavlja dalje izgrađivati stvoreni svijet, on grijehom taj svijet razara od samih početaka. 

KRISTOVO KRALJEVSTVO: Čovjek na žalost više-manje nije suradnik Božjega svijeta, ne »dorađuje« Božje Kraljevstvo, nego je češće onaj koji svojim ponašanjem razara. Počevši od sukoba dvojice braće Kaina i Abela, pa do najnovijih događaja, čitava je povijest puna upravo tih i takvih događaja gdje čovjek nije u Kraljevstvu, nego protiv Kraljevstva. Kad kažemo Kristovo Kraljevstvo, onda razmišljamo o velikom Otajstvu, da jedan od Adamovih sinova - Isus Krist - postao čovjekom - a pravi je Bog - koji je zato postao čovjekom da to Kraljevstvo obnovi. Kraljevstvo, koje je On donio na svijet, začeto je na rubu Rimskoga carstva u maloj Galileji, na koju nitko tada nije obraćao pažnju, ni na Nazarećanina koji je hodao dolinama i bregovima cvjetne Galileje i navješćivao Kraljevstvo. To Kraljevstvo započinje skroz drugačije nego što naša podsvijest zamišlja kraljevstvo, kraljevanje i kralja. To Kraljevstvo o kom Isus Krist govori i koje navješćuje, nije kraljevstvo »gospodovanja« nego je kraljevstvo koje se nastanjuje u čovjeku. Krist je došao otkupiti čovjeka, došao je preoblikovati čovjeka, došao je njegovu nutrinu preobraziti i došao je da On sam bude u čovjeku snaga i dinamika, da se čovjek - kako kaže sveti Pavao  - u njega (Krista) obuče. 

ISTINA NEMA DVA LICA: Prema tome, Kraljevstvo Božje, o kom danas govorimo i Kraljevstvo Kristovo, koje ovih dana slavimo, jest kraljevstvo koje počinje u čovjekovom srcu. To se srce mora mijenjati. Ponajprije okrenuti se prema istini. Živimo vrijeme koje je izuzetno vrijeme takozvanoga relativizma. Sve je dovedeno u pitanje, sve su vrednote »pobrkane«. Vrednota, kao takva je upitna, zapravo pitanje je koja bi uopće bila danas vrhovna vrednota. Međutim, u Isusu Kristu nema kompromisa. On je došao i čovjekovo srce okrenuo samo u jednom pravcu, a taj je pravac istina. Prema tome čovjek ne može biti pravi čovjek ako ne poznaje istinu, ako ne živi po istini i ako ne svjedoči istinu. Istina je jedina stvarnost koja nema dva lica. Nema naličje i lice istine, istina je neumoljiva i jedina stvarnost. Htio to netko ili ne priznati, ako je istina prihvaćena i življena, ona čovjeku daje puninu do te mjere da čovjek istinom u sebi može naći blaženstvo. Zato je i rekao Isus: »Istina će vas osloboditi«. 

Iz te istine slijedi drugo načelo, a to je pravda. Bez pravde nema ljudskih odnosa, ali pravda u Isusu Kristu nije pravda u »istjerivanju pravde«, nego u življenju pravednosti. Pravednost je ona koja je istaknuta na brdu Blaženstava u vrlo izazovnom obliku Isusovih poznatih tvrdnji o blaženstvima. Njegova pravednost i Njegova pravda jesu odnos čovjeka prema čovjeku, pomirenje čovjeka u stanju milosti. Zato se pravda ne može vršiti zakonima, jer kako kaže Isus i za njim Apostol: »…slovo ubija a Duh oživljuje«. Pravda se i pravednost mogu živjeti samo u duhu i istini. Konačno, Isus govori da je srce u kom vlada ljubav kao vrhovna vrednota okrenuto prema njemu kao Kralju, a ljubav opet nije stvar osjećaja i nije sfera dopadljivosti, nego je sfera opredjeljenja »za«. Čovjek kršćanin u kraljevstvu Božjem, u kraljevstvu Kristovom jest čovjek okrenut prema drugome. 

ČOVJEKOVO SRCE: Prema tome, ne može ostvariti sebe ako nije ostvario sebe u »okrenutosti« prema drugom. Stoga je naša generacija strahovito osiromašena, jer je zavođena, često puta i zavedena, pa ne poznaje istinu. Vlada bezakonje, stoga ne vlada »u duhu i istini« pravda i pravednost, pa smo svi osiromašeni onim što čini život životom, a to je ljubav. Da bi mogli uživati mir kao temeljni okvir našega života, trebali bi znati da mir nije mirovanje oružja, nego je mir »plaća« koju plaća savjest. Mir je osjećaj i stvarnost koju čovjek uživa u nutrini i mir je izvor iz kojeg čovjek crpi snagu da može živjeti i biti potpuno siguran da je u pravu i da je na pravom putu. Konačno, dakle, pitanje istine, pravde, ljubavi i mira su odrednice koje daju definiciju što je to Kristovo Kraljevstvo. Zato ovih dana, kada polako završava crkvena i liturgijska godina, razmišljamo ne toliko o kralju kao o tituli, a još manje o kraljevstvu kao o teritoriju, nego se razmišlja o čovjekovom srcu u kojemu vlada istina, u kojemu vladaju pravednost i pravda, kojim gori žarka ljubav koja donosi plod pravoga mira. Ako hoćemo govoriti o mogućnosti čovjeka koji bi postigao osjećaj sreće i bio stvarno sretan, onda zamolimo toga Kralja, kad je radi nas postao čovjekom, da zakraljuje našim srcem u koje će unijeti istinu, pravdu, ljubav i mir, a te vrednote ne može nitko drugi dati tako i u toj mjeri nego samo On  - sam Isus Krist - Kralj.                   

        g