Arhiv tekstova

Vedran Jegić (1982.) prisutan je na skoro svim dešavanjima u hrvatskoj zajednici, pogotovo onima koji se tiču mladih. Kako ističe, do sada je bio najaktivniji u Crkvi i na poslu. Do sada je ministrirao na sv. misama i pjevao u zboru »Albe Vidaković«, a sada je član i pastoralnog vijeća crkvene općine. Kako bi doprinio svojoj župi, odlučio se više angažirati i napraviti Internet portal za prezentaciju subotičke Katedrale sv. Terezije. 

»Web portal će biti namijenjen samo subotičkoj Katedrali i njenim vjernicima. Shodno tome, očekujemo i koncipiranje sadržaja portala, uključivanje mladih koji su se javili raditi na ovom projektu. Osim katedrale i druge župe mogu dati svoj doprinos, u izvještavanju i obavijestima. Na portalu www.suboticasvterezija.org.yu,  naći će se povijest katedrale, raspored sv. misa, najava dešavanja i aktivnosti same župe. Samu pripremu portala potpomogao je Jozsef Miskolci, kao i svećenici župe. Do postavljanja portala potrebno je sazvati zainteresirane vjernike koji će doprinositi zanimljivim sadržajima«, ističe Vedran Jegić. 

CRKVA: Naime, pastoralno vijeće se sastaje dva puta godišnje i tu se razgovara o svim pojedinostima vezanim za crkvenu župu, od prihoda crkve do tekućih aktivnosti. Članovi pastoralnog vijeća su uglavnom akademski građani i veoma aktivni vjernici te župe. Vijeće donosi veoma bitne odluke u svezi župe, a tu se razmatraju i smjernice za naredno razdoblje. »Katedrala je u nekim stvarima jako aktivna, pogotovo jer je tamo biskupija, a u drugu ruku sama župa bi mogla biti aktivnija, najviše po pitanju okupljanja mladih. Druge crkve u Subotici, poput crkvi Marija majka crkve i sv. Roka, imaju jako puno mladih aktivnih vjernika. Puno mladih dolazi u katedralu na nedjeljnu svetu misu, ali oni nisu animirani za druge susrete i aktivnosti. Moram napomenuti kako pri subotičkoj katedrali ima jako dobrih sportaša i mogli bi se napraviti razni susreti. Konkretno, Tribina mladih koja se održava u Katoličkom krugu je vezana samo za dvorane katedrale, ali to nije aktivnost samo moje župe. Odbor Tribine mladih se uglavnom sastaje u drugim župama, jedino što u odboru uvijek ima dva predstavnika iz naše župe. Sviđa mi se koncepcija Tribine mladih, jer mladi koji dođu mogu mnogo toga čuti i naučiti. U posljednje vrijeme tribina je oslabila, malo mladih dođe, a nakon predavanja odmah se i razilaze. Mnogo je više mladih bilo kada se slušala glazba nakon tribine i kad su mladi ostali pričati i družiti se«, kaže Vedran Jegić.

FOTOGRAFIJE: Osim aktivizma u Crkvi, Vedran voli fotografirati različita događanja i manifestacije. Po Vedranovim riječima, on ima mnogo fotografija i jako rijetko briše koju sliku. Želja mu je fotografirati životinje, prirodu i neke izuzetne detalje.

»Meni je fotografija nova stvar, jer tek sam sada bio u mogućnosti kupiti profesionalni fotoaparat. Do sada sam ulagao u mogućnosti grafičke obrade. Kada sam išao u srednju školu, tada nam je jako oskudno bilo objašnjeno, što se sve može grafički izvesti, a sad sam time toliko oduševljen da želim samo te mogućnosti izučavati. Za naše je uvjete jako je teško financijski pratiti nove trendove fotografske opreme, i to je ograničavajući faktor mojeg područja interesiranja. Umjetničke fotografije su pristupačne svima, ali samo bogati, koji nisu zaposleni i imaju vremena mogu se tome posvetiti. Ja ne mogu reći svojoj šefici, kako sam iznajmio apartman na Zlatiboru, i kako lijepo pada snijeg idem jedan tjedan slikati. Kao i svaki radnik, kad iskoristim svoj godišnji odmor, više nema izlaska iz poduzeća«, pojašnjava Vedran Jegić.

Vedran je vrlo privržen svom poslu. Završio je za grafičkog tehničara dorade, a zanimanje mu obuhvaća knjigoveštvo i kartonažu. Obučen je za izradu kutija, brošura, knjiga, bilježnica i omotnica, radi u »Rotografici« kao majstor. Trudi se što više upoznati strojeve na kojima se radi, jer posljednjih par godina u tvrtku su stizali novi strojevi, čemu se on jako raduje. Kad stignu rabljeni strojevi, tada se i ne trudi jako upoznati ih, za razliku od novih koje upoznaje do najsitnijih detalja. Dobar temelj znanja ima glede rada na računalu i gotovo kako mu ne treba obuka, već rad i praksa pokazuju rezultate. Vedran u »Rotografici« radi od kada ona postoji u Subotici, a u tiskari radi već pet godina. Za njega je rad noću bila novina, a u ovoj tiskari do sada to nije bila praksa. U početku mu nije bilo lako navići se na noćni rad, no kada je obrnuo noć za dan, kako kaže, više ne osjeća taj umor, spava kad stigne i navikava se. I pored posla, Vedran dosta vremena provodi za računalom. Ipak, najviše se bavi dizajniranjem, a sada najčešće pravi ulaznice i plakate, za potrebe prijateljevog disko kluba. Pored surfovanja (pretraživanja) na internetu, mnogo radi u Photoshopu (računarski program za rad sa slikama), pa mu često dođu prijatelji kad im zatreba nešto grafički riješiti.

SLOBODNO VRIJEME: Vedran je počeo putovati od 2000. godine, kada je išao u Rim na susret s papom Ivanom Pavlom II. Nakon toga su ga predložili za animatora hodočašća, pa je vodio grupu mladih na Taize susret u Milano. Poslije obilaska Italije, Hrvatske, Njemačke, Mađarske, Francuske, Austrije, Slovenije i Bosne i Hercegovine u planu su mu nova putovanja.

»Biti voditelj grupe je velika obveza, ali tad sam se želio istaći svojim aktivizmom. Naravno, to mi je oduzimalo dosta slobodnog vremena, ali bio je dobar osjećaj kada je sve teklo u redu. Također, u lijepom su mi sjećanju ostale Hrvatske svjetske igre, u Zadru, koje su ovoga ljeta okupile preko sedam stotina mladih Hrvata iz cijeloga svijeta. Nisam bio u organizaciji igara, tj. delegacije iz Srbije, već sam se samo koncentrirao na natjecanje u stolnom tenisu i na druženje. Naša delegacija vratila se sa zlatnom medaljom, koju je osvojio Nebojša Gabrić, i s brončanom medaljom u parovima. Ja sam veoma zadovoljan, jer sam na tim igrama prešao kvalifikacije u stolnom tenisu i osvojio peto mjesto«, priča naš sugovornik Vedran Jegić.

Vedran se, na Hrvatskim svjetskim igrama, nije mogao natjecati u karateu, jer nije bilo dovoljno prijavljenih za taj sport. Karate je trenirao godinu dana prije odsluženja vojnoga roka i nakon toga još dvije godine. Trenirajući taj sport imao je i nezgode, primjerice kada se spremao za sportske igre grafičara na pripremama, još u Subotici, loše je skočio i slomio je skočni zglob. Tada nije išao na Igre, niti je mogao raditi neko vrijeme. 

Sada jako puno svog slobodnog vremena provodi pomažući prijatelju u organiziranju dešavanja pri radu diskoteke i kaže kako uopće nije lako tako što voditi i animirati četiri i pet stotina posjetitelja na večer. Za Vedrana mnogi kažu kako skoro da i spava s biciklom, jer je veliki ljubitelj tog vida rekreacije. Prije nekoliko godina Vedran je s četiri prijatelja išao u mjesto pored Petrovaradina na proštenje »Tekijske gospe«, biciklom, i tada je prevalio stotinu dvadeset kilometara za malo više od četiri sata. Nakon toga jedno vrijeme nije mogao na noge redovno stati. Ipak, poslije nekog vremena krenuo je ponovo na put do Sombora i nazad. Koji će sljedeći grad obići i fotografirati, ostaje nam da čujemo od njega.              g