Arhiv tekstova

Jugoslaviju su nastojali očuvati srpski nacionalisti i jugoslavenski orijentirani centralisti, čije je uporište bilo u Savezu komunista te u jugoslavenskoj vojsci (Jugoslavenska narodna armija – JNA). Časnici, pretežito Srbi, raspadom Jugoslavije izgubili bi brojne povlastice.

Srpski su nacionalisti u Ustavu iz 1974. godine vidjeli prijetnju gospodarskome i nacionalnom napretku Srba, i onih u Srbiji i onih koji se živjeli u drugim republikama. U razdoblju sve snažnije gospodarske i političke krize, srpski su intelektualci okupljeni u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti izradili Memorandum, tekst koji priziva oživljavanje koncepcije Velike Srbije kroz očuvanje Jugoslavije. Srbi su, prema Memorandumu, u Jugoslaviji ugroženi, osobito oni na Kosovu, u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Srbija je u socijalističkoj Jugoslaviji zapostavljena, gospodarski zaostaje, opljačkana je, opustošena i politički rascjepkana.

OSTVARENJE MEMORANDUMA: Za ostvarenje plana iz Memoranduma nije bilo pogodnije osobe od srpskog političara Slobodana Miloševića. Tijekom 1988. godine, ubrzo nakon što se učvrstio na čelu srpskog Saveza komunista, srušio je mitingaškim pokretima brojne političke protivnike i smijenio vodstva Vojvodine, Kosova i Crne Gore. Godine 1989. istim je metodama destabilizirao vlast u ostalim jugoslavenskim republikama koristeći se Srbima koji žive izvan Srbije.

BLOKADA SLOVENIJE: Krajem 1989. godine pokušao je destabilizirati i Sloveniju, no nakon odlučnog odgovora slovenskoga državnog vrha Srbija je uvela ekonomsku blokadu Slovenije te mnogim hrvatskim tvrtkama zaplijenila imovinu koja se nalazila u Srbiji i Crnoj Gori. 

Potom je uspio sazvati izvanredni kongres Saveza komunista Jugoslavije na kojem se nadao podršci svojim nastojanjima. Međutim, slovenski i hrvatski komunisti su nakon niza nasrtaja napustili rad kongresa što je značilo raspad Saveza komunista Jugoslavije.

MITINGAŠENJE: Na Kosovu je 1989. godine obilježena 600-ta obljetnica Kosovske bitke. Središnji događaj te proslave bio je govor Slobodana Miloševića koji je navijestio što se od njega i njegove politike može očekivati u nadolazećim godinama. 

»Šest vekova kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane, mada i takve još nisu isključene. Ali bez obzira kakve da su, one se ne mogu dobiti bez odlučnosti, hrabrosti i požrtvovnosti.« 

Tijekom 1988. i 1989. godine dotadašnja vodstva Vojvodine i Crne Gore zamijenjena su Miloševićevim pristašama. Izglasan je novi Ustav Srbije kojim je ukinuta autonomija Vojvodine i Kosova. S četiri glasa u federalnim tijelima (Crna Gora, Kosovo, Srbija i Vojvodina) Milošević je krenuo u napad na Ustav iz 1974. godine.

RASPAD SKJ: U takvoj zaoštrenoj situaciji bio je neodrživ pasivni stav (tzv. »hrvatska šutnja«) hrvatskog vodstva. U hrvatskoj se javnosti sve slobodnije govorilo o Miloševićevim prijetnjama. Tražile su se promjene u društvu, uvođenje višestranačke demokracije i tržišnoga gospodarstva. 

U svibnju 1989. godine osnovan je Hrvatski socijalno liberalni savez, prva politička stranka u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata, čime je počeo pokret stvaranja višestranačja u Hrvatskoj. Pokret je dosegnuo vrhunac 10. prosinca 1989. godine kada su novostvorene hrvatske stranke na Trgu Republike (danas Trg bana Jelačića) prikupljalo potpise kojima su tražile raspisivanje višestranačkih, slobodnih izbora. Trg je bio osvijetljen tisućama svijeća. Iste je večeri objavljena odluka Centralnog komiteta SKH o raspisivanju prijevremenih općih izbora. 

Već sutradan počeo je Kongres hrvatskih komunista na kojem je izabrano novo vodstvo s Ivicom Račanom na čelu. To je vodstvo na 14. kongresu SKJ, suočeno s agresivnim zahtjevima srpske strane za prevlasti u SKJ, napustilo kongres slijedeći slovenske komuniste. Time je činom Savez komunista Jugoslavije prestao postojati. Uskoro će sudbinu uskoro doživjeti i Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.                                                   g