Arhiv tekstova

Nepuna tri decenija Tavankućanka Marija Sivić zaposlena je na šalteru zdravstvenog osiguranja u subotičkom Socijalnom, obavljajući godinama savjesno referentsku dužnost u svakodnevnoj komunikaciji s brojnim strankama. No, kada se poslije radnih obveza vrati u svoj kraj, gdje poznatija pod nadimkom Giza, trenutke odmora najradije voli provoditi uz igle i konac, izrađujući lijepe i unikatne čipke.

4Kako je počelo vaše druženje s iglama i koncem, te kada su nastale vaše prve čipke?

Izradom čipke počela sam se baviti još, danas davnih, sedamdesetih godina prošlog vijeka, na sekciji domaćinstva u OŠ »Matija Gubec« u rodnom Tavankutu.Za moju ljubav prema čipki najzaslužnija je bila profesorica matematike Aranka Serenče, koja je vodila ovu sekciju, učeći nas osnove ove lijepe tehnike ručnoga rada.

4Što vas je privuklo baš čipkarenju, a ne nekoj drugoj tehnici ručnoga rada?

Odmah mi se dopala potrebita preciznost, neophodna za izradu zahtjevnijih radova, te mogućnost raznovrsnih končanih kreacija. Naučivši osnovne poteze poput stupića, lančića ili petlje, odmah sam znala kako se više nikad neću moći odvojiti od igala i konca.

4Kakav konac najčešće koristite u svom radu i koliko ga je potrebno za izradu pojedine rukotvorine?

Prilikom izrade čipkanih rukotvorina, ovisno o modelu i veličini koji se rade, koristi se tanji ili deblji konac. Osobno najviše volim raditi s debljim koncem, posebice kada izrađujem, primjerice, veliku plahtu (prekrivač za stol op. a) za koju mi je potrebno minimum 8 kalemova od 50 grama. Opet za manje radove poput recimo tzv. miljea budu dovoljna 2 kalema tanjeg konca.

4Koliko vam je vremena potrebno za izradu većeg komada čipke?

Nedavno sam dovršila jednu veliku plahtu za koju mi je, kada se zbroji sve vrijeme utrošenog rada, bilo potrebno oko četrdesetak sati. Manje modele i kreacije uspijem dovršiti već za 2-3 sata efektivnog rada.

4Je li Vas, iako ga radite u trenucima odmora, ručni rad ponekad zamara?

Ne. Uvijek kada uzmem iglu i konac u ruke osjećam se izvrsno, jer sam u prilici istodobno odmarati se i raditi nešto što najviše volim. Istina, s godinama, oči malo stradaju, ali mi zato rutina često pomaže u radu i u većini slučajeva ne moram ni gledati u predmet koji izrađujem. Također, heklanje ima jednu veliku prednost, jer se zahvaljujući vještini usporedo može i gledati televizija ili razgovarati u društvu ukućana ili gostiju.

4Dogodili se, ponekad, da i pogriješite prilikom ovakvog rada »na slijepo«?

Naravno, ali u heklanju to nije ništa strašno jer se odmah zamijeti pogreška i samo se treba vratiti na mjesto pogreške i rasparati nepravilan dio, i potom nastaviti dalje...

4Izrada končanih rukotvorina postala je već odavno dio izvorne autohtone narodne umjetnosti i svojevrstan način očuvanja tradicije. Tko se još u vašoj obitelji bavio heklanjem?

Moja mater se nije bavila ovom vrstom ručnoga rada, ali je zato majka Terezija bila pravi majstor ne samo heklanja, nego i šlinganja i to je još jedan dodatni razlog zbog kojega sam i sam zavoljela ovu lijepu narodnu umjetnost izrade predmeta od konca.                                                  g