Arhiv tekstova

Iako je sve do samoga proglašenja novog Ustava, u srijedu prije podne, bilo nejasno kada će, i kojih sve, izbora biti, kampanja je već u punom zamahu. Još dok je zemljom tutnjala predreferendumska ustavna groznica, svi su se politički čimbenici ponašali kao da su već u izbornoj utrci, pravilno shvaćajući da se usredotočenost javnosti na novi Ustav itekako može iskoristiti za stranačko poentiranje. 

I izgleda da su na dobitku svi: Koštunica zato što je narodu podario odavno obećani Ustav, Tadić zato što je izborio bolji Ustav od prethodnog, Nikolić zato što je u preambulu Ustava upisano Kosovo, a bojkotaši zato što zamalo nisu uspjeli. Tako široko uspješna ustavna promidžba omogućava najvećim strankama da inercijom referendumskog izjašnjavanja u skupštinske fotelje uvale svoje zastupnike, pa da na miru u iduće četiri godine odrađuju europske zadaće, fintirajući jedino haški uvjet nad svim uvjetima. 

Novi izborni ciklus ponovno otvara jedno važno manjinsko pitanje, to jest njihovo političko predstavljanje u državnome parlamentu. Jasno je da od izravnog zastupanja manjina u Narodnoj skupštini Srbije za sada nema ništa, a da na izborni prolaz računati možda mogu samo pripadnici dviju najvećih nacionalnih zajednica – bošnjačke i mađarske. Premda za manjinske stranke ne važi izborni cenzus od pet posto, nego samo prirodni prag, to nije nikakvo jamstvo za one stranke koje nemaju jak glasački potencijal. Ako se zna da jedno zastupničko mjesto vrijedi 12 do 16 tisuća glasova, ovisno o izlaznosti, nije teško napraviti politički izračun.

Što, dakle, s ostalim manjinama? One zajednice koje imaju svoje stranke, političkim koaliranjem mogle bi osigurati po jedno mjesto na listi neke druge stranke, kakvih je ponuda bilo, no to već nije izravno zastupanje, budući da svaku zastupničku skupinu više obvezuje stranačka direktiva nego izborna baza. S druge strane, nacionalne zajednice koje nemaju političku stranku, mogu jedino preko svojih nacionalnih vijeća ponuditi neko zvučno ime, pa ako koja politička stranka ili koalicija u tome vidi korist – odlično.

Na pokrajinskoj razini situacija ipak bolje zvuči, premda nije dovoljno jasna. Pokrajinski premijer Bojan Pajtić najavio je kako je pisanje Statuta Vojvodine pri kraju, te da se u njemu predviđa da sadašnje nacionalne manjine postaju konstitutivni narodi i da im se jamči izravno zastupanje u pokrajinskom parlamentu i izvršnoj vlasti. Budući da su ingerencije Pokrajine po novome Ustavu ipak veće od prethodnih, pojašnjenje ove formulacije u danima koji slijede bit će prilično zanimljivo saslušati.

Z. P.