Arhiv tekstova

Kako bismo utvrdili latentni prostor političkih opcija koje postoje u svijesti bunjevačkih Hrvata, ispitanicima smo postavili sljedeće pitanje: »Kada bi bilo zakonski moguće istovremeno glasovati za više od jedne političke stranke, kojim biste onda od dolje navedenim strankama dali svoj glas na idućim lokalnim izborima? Uz svaku stranku zaokružite jedan od mogućih odgovora: (1) ne bih nikada glasovao, (2) ne bih glasovao, (3) ne znam, nisam siguran, (4) glasovao bih, i (5) sigurno bih glasovao«. Ispitanici su dakle morali iskazati stupanj naklonosti prema svakoj od navedenih stranaka. 

Ovom prilikom smo u obradi rezultata izostavili pojedine stranke radi jednoznačnijeg prikaza prostora političkih opcija (npr. Srpski pokret obnove, Pokret «Snaga Srbije, Nova Srbija, Reformisti Vojvodine i neke manje stranke).

POLITIČKE OPCIJE: Faktorska analiza je pokazala da kod bunjevačkih Hrvata postoje četiri latentne dimenzije stranačkih preferencija, odnosno četiri latentna prostora političkih opcija koje smo nazvali: (1) »Bunjevačka opcija«, (2) »Srbijanska građanska opcija«, (3) »Srbijanska nacionalna opcija«, i (4) »Hrvatsko-mađarska opcija«. 

Prostor »Bunjevačke opcije« sadrži naklonost prema Bunjevačkoj stranci (Darko Babić), Ekološkoj stranci (Blaško Gabrić), Hrvatsko bunjevačko šokačkoj stranci (Blaško Temunović) i Narodnoj demokratskoj stranci (Mirko Bajić). 

Prostor »Srbijanske građanske opcije« sadrži naklonost prema Demokratskoj stranci (Boris Tadić), G 17 Plus (Mlađan Dinkić), Građanskom savezu Srbije (Nataša Mićić), Socijaldemokratskoj partiji (Nebojša Čović) i Ligi socijaldemokrata Vojvodine (Nenad Čanak). 

Prostor »Srbijanske nacionalne opcije« sadrži naklonost prema Srpskoj radikalnoj stranci (Tomislav Nikolić), Socijalističkoj partiji Srbije (Ivica Dačić) i Demokratskoj stranci Srbije (Vojislav Koštunica). 

Prostor »Hrvatsko-mađarske opcije« sadrži naklonost prema Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini, Savezu vojvođanskih Mađara, Demokratskoj stranci vojvođanskih Mađara i Ligi socijaldemokrata Vojvodine. 

Interfaktorska korelacijska matrica je pokazala da u političkoj svijesti naših ispitanika postoji pozitivna korelacija između »Hrvatsko-mađarske opcije« i »Srbijanske građanske opcije« (r=0.36) s jedne strane, te između »Bunjevačke opcije« i »Srbijanske nacionalne opcije« (r=0.27) s druge strane. Unatoč relativno niskim korelacijama ipak možemo opaziti da u političkoj svijesti bunjevačkih Hrvata postoji određena politička bliskost između »bunjevštine« i srbijanskog radikalizma, te između »hrvatstva« i srbijanskog liberalizma. Mogli bismo stoga u »idealno-tipskom« smislu zaključiti da kod bunjevačkih Hrvata na razini višega reda stranačkih preferencija postoje dva latentna politička bloka. Prvi se odnosi na bunjevačko-radikalski, a drugi na hrvatsko-mađarski i srbijanski građanski politički blok.   Međutim, relativno niske postojeće, i u nekim slučajevima gotovo nulte korelacije između političkih opcija ipak više ukazuju na nedovoljno jasnu strukturiranost i artikuliranost političke svijesti, odnosno na heterogenost stranačkog identiteta bunjevačkih Hrvata.  

BLISKOST VIJEĆNIČKIH GRUPA: Stranački identitet smo također utvrdili na temelju percepcije političke bliskosti vijećničkih grupa u subotičkoj Skupštini općine (stanje u ljetu 2005. godine). Ispitanicima je postavljeno sljedeće pitanje: »Navest ćemo Vam vijećničke grupe koje postoje u subotičkoj Skupštini općine. U kojoj su mjeri pojedine vijećničke grupe u političkom smislu Vama bliske? Uz svaku vijećničku grupu zaokružite jedan od mogućih odgovora: (1) nije mi nimalo bliska, (2) nije mi bliska, (3) ne znam, ne mogu procijeniti, (4) bliska mi je, i (5) jako mi je bliska«. Faktorska analiza je pokazala da u političkoj svijesti ispitanika postoje dvije latentne konfiguracije vijećničkih grupa. Prva konfiguracija, koju smo nazvali »Vladajuća koalicija«, sadrži SVM (L. Kerekeš), DSHV (M. Bačić), LSV (D.S.Lukendić), DSVM (CS. Sepsei), DS (LJ. Kiselički) i G 17 Plus (N. Simović). Druga konfiguracija odborničkih grupa, koju smo nazvali »Oporbena koalicija«, sadrži »Da Subotici svane« (B. Gabrić), SRS (G. Radić), »Subotica naš grad« (P. Balažević), Pokret »Snaga Srbije« (L. Boni), i »Mogućnost« (S. Santo).

POLITIČKA DOSLJEDNOST:Kako bismo utvrdili povezanost dimenzija političkih opcija i vijećničkih grupa, odnosno političku dosljednost, primijenili smo multiplu regresijsku analizu. Rezultati u tablici 1. pokazuju da se na temelju poznavanja političkih opcija može u izvjesnoj mjeri prognozirati podrška vladajućoj, odnosno oporbenoj koaliciji u subotičkom parlamentu. »Hrvatsko-mađarska opcija« i »Srbijansko-građanska opcija« pozitivno koreliraju s »Vladajućom koalicijom« (0.60, 0.46). Za očekivati je bilo da se »Bunjevačka opcija« i »Srbijanska nacionalna opcija« nalaze u relativno visokoj negativnoj korelaciji s »Vladajućom koalicijom«. Očekivane korelacije doduše jesu negativne ali veoma niske (-0.06, -0.17). To drugim riječima znači da među bunjevačkim Hrvatima koji su naklonjeni »bunjevačkoj« i »srbijansko-radikalskoj« opciji postoji dovoljan broj onih koji vladajuću kolaciju (SVM, DSHV, DS, LSV) percipiraju kao sebi blisku političku koaliciju.

Vidimo nadalje da «Bunjevačka opcija» i »Srbijanska nacionalna opcija« pozitivno koreliraju s »Oporbenom koalicijom« (0.45, 0.54). Ovdje je pak bilo za očekivati da se »Hrvatsko-mađarska opcija« i »Srbijanska građanska opcija« nalaze u relativno visokoj negativnoj korelaciji s »Oporbenom koalicijom«. Ova očekivanja međutim nisu potvrđena jer među njima postoje gotovo nulte korelacije (-0.07, 0.04). To drugim riječima znači da među bunjevačkim Hrvatima koji su naklonjeni »hrvatsko-mađarskoj« i »srbijansko-liberalnoj« opciji postoji dovoljan broj onih koji oporbenu koaliciju u subotičkom parlamentu (bunjevačko-radikalsku »koaliciju«) percipiraju kao sebi blisku političku koaliciju. 

Na temelju iznesenih nalaza možemo zaključiti da kod jednog dijela biračkog tijela bunjevačkih Hrvata postoji određena politička dosljednost, ali isto tako da u političkoj svijesti drugog dijela ovog biračkog tijela postoji takva vrsta konfliktnost u političkoj svijesti koja neizbježno dovodi do nepredvidljivosti političkog ponašanja na lokalnim izborima.  

POLITIČKE OPCIJE I ETNIČKA SVIJEST: Preostaje nam još da u ovom dijelu prikaza nalaza istraživanja vidimo povezanost političkih opcija i etničke svijesti. Rezultati multiple regresijske analize pokazuju da postoji znatno veća povezanost političkih opcija i bunjevačkog etničkog samoodređenja negoli povezanost između političkih opcija i hrvatske nacionalne samosvijesti. U tablici 2 vidimo da je Bunjevačko etničko samoodređenje u pozitivnoj korelaciji s političko-stranačkom »Bunjevačkom opcijom« (0.41), »Srbijanskom nacionalnom opcijom« (0.29), »oporbenom koalicijom« u subotičkom parlamentu, te u negativnoj korelaciji s »Hrvatsko-mađarskom opcijom« (-0.22). Drugim riječima, na temelju poznavanja preferencija političkih opcija možemo s izvjesnom sigurnošću predviđati pojavljivanje bunjevačkog etničkog samoodređenja. 

Međutim, poznavanje preferencija političkih opcija ne omogućuje znatniju predvidljivost pojavljivanja hrvatske nacionalne samosvijesti. Drugim riječima, hrvatska nacionalna samosvijest je raspršena među onim bunjevačkim Hrvatima koji u političko-stranačkom smislu preferiraju »Bunjevačku opciju« s jedne i »Srbijansku građansku opciju« s druge strane.  Jedina, i to ne velika politička dosljednost postoji između »hrvatsko-mađarske opcije«  i hrvatske nacionalne samosvijesti (beta=0.27). Političko-stranačka raspršenost hrvatske nacionalne samosvijesti je primarno rezultat činjenice da je među građanima koji se nacionalno izjašnjavaju samo kao Bunjevci u značajnoj mjeri prisutan »hrvatski sindrom«.                      g