Arhiv tekstova

Sustav UN ili sustav Ujedinjenih naroda oformljen je nakon završetka Drugoga svjetskog rata, kada su izaslanici zemalja osnivača 1945. godine u San Franciscu, usvojili Povelju Ujedinjenih naroda. Nakon neuspjele međuratne epizode i propalog pothvata znanog kao Liga naroda, osnovni cilj Ujedinjenih naroda bio je reafirmacija fundamentalnih ljudskih prava, dok je, dugoročno gledano, smisao bio dostići međunarodni kompromis i suradnju u rješavanju međunarodnih problema ekonomske, socijalne, kulturalne i humane prirode, kao i promidžba i podrška poštivanju ljudskih prava i osnovnih sloboda bez obzira na rasnu, seksualnu, jezičnu ili religijsku pripadnost. 

Kompromisom načinjenim u San Franciscu posebna pozornost usmjerena je na internacionalizaciju ljudskih prava. Četiri godine kasnije, prosinca 1949. usvojena je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima koja se smatra temeljnim i neizostavnim dokumentom u definiranju globalne politike zaštite ljudskih prava i sloboda. Gotovo dva desetljeća kasnije, 1966. godine, definirana su i usvojena još dva važna dokumenta u sustavu UN-a, i to su Međunarodni pakt o civilnim i političkim pravima, kao i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturalnim pravima. Oba dokumenta, s više ili manje kontroverzi, stupila su na snagu 1976. godine. 

GLAVNI TAJNIK: Šest je osnovnih tijela u okviru sustava UN-a. Generalna skupština je osnovno zakonodavno tijelo UN-a i pokriva sve stvari obuhvaćene Poveljom dok su pitanja vezana za ljudska prava predmet rasprave u njenom Komitetu za humanitarna i socijalna prava. Generalna skupština, na prijedlog Vijeća sigurnosti postavlja glavnog tajnika. Tajništvo predstavlja njegov glavni tajnik. On je osoba koja predstavlja i govori u ime UN-a, i njegove se dužnosti uglavnom formuliraju u drugim ograncima UN sustava. Tajnik se uglavnom angažira na mirovnim misijama, rješavanjem nesuglasica na međunarodnoj razini, kao i promidžbom ekonomskih, kulturalnih i drugih ljudskih prava. Tajnik obavlja i administrativne poslove, poput pripremanja i držanja javnih govora, informiranja o UN aktivnostima, kao i koordinaciju međunarodnih konferencija. 

Vijeće sigurnosti je osnovno političko tijelo u sustavu UN-a i ono je, po članku 24. Povelje UN, zaduženo za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Ono izglasava rezolucije kojima legitimira sve aktivnosti protiv država koje krše međunarodno priznata ljudska prava ili ugrožavaju sigurnost kao takvu. Vijeće sigurnosti sastoji se od petnaest članica, od kojih pet stalnih (Kina, Francuska, Velika Britanija, SAD i Rusija) koje imaju pravo veta, i deset članica koje se mijenjaju i nemaju pravo veta. 

Međunarodni sud pravde (ICJ), sa sjedištem u Den Haagu, osnovan je 1945. godine i njegova su nadležnost svi međunarodni konflikti koji se dešavaju između zemalja članica UN. Posebna su dva suda ustanovljena nakon ratova – u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) i Ruandi (ICTR). Preostala dva tijela su Ekonomsko i socijalno vijeće, kao i Vijeće za povjereništvo (Trustesheep Council) koji danas više ne funkcionira. 

SPECIJALIZIRANE AGENCIJE: U okviru globalnog i veoma razgranatog sustava UN-a djeluje i veliki broj specijaliziranih agencija. Najpoznatije su, svakako, UNDP (UN Development Programme), zadužen za promociju razvojnih programa, UNICEF, koji promovira programe namijenjene djeci, WHO (World Health Organization), koji se bavi temama vezanim za zdravstvo, WTO (World Trade Organization), koji se bazira na povezivanju ljudi i regija kroz trgovinu. 

Konferencijom u Beču, održanom 1993. godine, internacionalizaciji i promociji ljudskih prava dani su novi impulsi, s naglaskom na prepoznavanje, poštivanje i njihovu zaštitu, dok je pozornost usmjerena i na daljnju adaptaciju UN mehanizama za zaštitu ljudskih prava uzimajući u obzir tadašnje potrebe, kao i očekivane izazove, a sve s ciljem da se unaprijedi njihova koordinacija, efikasnost i efektivnost.

g