Arhiv tekstova

Marija Vidaković Hadnađ (1987.) studentica je Ekonomskog fakulteta u Subotici, na smjeru marketing menadžment. Upis na studije za nju bio je splet okolnosti, pošto je veoma neodlučna osoba u njenom životu sve je slučajno. Kaže kako misli da nije pogriješila odabir smjera, premda ima i drugih primamljivih smjerova, poput europskih studija. Po novom se sustavu studiranja, smjer odabira još pri upisu na prvu godinu studija. 

»Same studije zamišljala sam potpuno drugačije, budući se sada osjećam isto kao u srednjoj školi, jer i dalje imamo domaće zadatke koje dajemo na pregledanje, čak imamo i odgovaranja, jedino što je za mene novo jesu kolokviji i ispiti. Budući da još nisam imala ni kolokvij niti ispit, tako nisam još iskusila pravi studentski život. Svoje sam studiranje zamišljala bez domaćih zadataka i svakodnevnog učenja, već kao učenje pred ispite, više studentskih tuluma i upoznavanja. Ne znam koji bih predmet najviše istaknula, ali znam da mi se matematika ne sviđa. Do sada mi se engleski najviše dopao, možda zato što je samo sat vremena tjedno. Glede predmeta ekonomskog temelja, poput makro i mikro ekonomije, činilo mi se kako iziskuje puno pažnje i učenja, ali sam se zaprepastila na samom početku, kada sam prvi put došla na predavanje iz mikroekonomije i profesor nam je ispredavao skoro sve što sam učila u četvrtoj godini srednje ekonomske škole«, priča Marija Vidaković Hadnađ.

DRUŽENJE: Glavna tema brucoša na fakultetu, pa tako i Marije, upravo je prvi kolokvij i sada se studenti zanimaju koliko nam bodova treba za potpis i za polaganje ispita. Također, zanimljivo je i to što na fakultetu ima jako puno ljudi koji nisu iz Subotice već iz gotovo svih mjesta iz Vojvodine, kao i mnogobrojnih studenata iz Crne Gore. Po Marijinim riječima, puno se mladih može upoznati, sa svojim različitim mentalitetima i vidjeti što oni donose iz svojih sredina, što je našoj sugovornici veoma zanimljivo za proučavati. Mnogi od njih nemaju pozitivno mišljenje o Subotici i mnogi se naknadno žele prebaciti u Novi Sad na studije. Razlozi za to nisu vezani za fakultet, već za grad, s obzirom da je noćni život vrlo oskudan. 

»Noćni život u Subotici doista ne poznajem, jer nisam osoba koja često izlazi van. Meni ne treba puno provoda, jer mislim kako je sasvim dovoljno ponekad se izigrati i nastaviti dalje sa svakodnevnim obvezama. Tako da nisam klasičan brucoš, ali bih na brucošijadu rado otišla i to mi zvuči zanimljivo«, komentira Marija Vidaković Hadnađ. Ona smatra kako je najljepše razdoblje života kada imaš osamnaest godina, jer tad imaš najviše prijatelja i najbolji su provodi. Nakon toga ljudski život također nosi nešto nove prijatelje i događaje, ali se Marija ipak svaki put sjeti upravo tog razdoblja. 

GLAZBA: Član je zbora »Collegium Musicum Catholicum« već četiri godine, pa se sjeća kada je zbor nosio naziv »Isusovo uskrsnuće«, pošto je većina članova bila iz te župe. Danas su članovi zbora iz mnogih subotičkih župa. Zbor se bavi klasičnom glazbom, poglavito crkvenom, premda ne isključivo. Nedavno se zbor vratio s putovanja, obilazeći hrvatsko primorje i gradove u Bosni i Hercegovini. Najviše su se zadržali u Splitu, a kako kaže naša sugovornica, domaćine tog susreta zborova, članovi subotičkog zbora planiraju pozvati u uzvratni posjet u siječnju ili na ljeto. 

Priznaje, kako je u zboru dosta stvari naučila o glazbi, a i posredstvom zbora sudjeluje na mnogobrojnim gradskim i crkvenim manifestacijama, što joj je drago. Tako je ove godine Marija pjevala na »Hosana festu«, održanom u Subotici. 

»Velečasni Marinko Stantić je bio neka naša zvijezda vodilja, on nas je bodrio i motivirao da idemo dalje. Ja sam po prirodi neodlučna osoba, pa više volim kad se stvari samo dese, nego kad ja mora donositi odluke. Mislim kako je publika pjesme dosta dobro prihvatila, a moj sastav je osvojio drugo mjesto i po glasovima publike i po glasovima izvođača. Imala sam tremu pred nastup, iako nisam sama nastupala na sceni, a to najbolje znaju oni koji su bili iza bine. Ne može se opisati taj adrenalin, koji teče venama prije nego što se stupi na pozornicu. Nije bilo jako puno publike, jer je broj mjesta bio ograničen, ali sam znala kako će u publici biti osobe koje će suditi realno. Bojala sam se nastupa, jer sam bila svjesna svojih glasovnih sposobnosti, pjevajući u zboru znam kako ima boljih glasova od mene, a i svjesna sam bila i što se sve može dogoditi na sceni. Ovaj put me je najviše trema uhvatila u vezi teksta, tako da sam, u jednom trenutku, iza scene počela pisati tekst na ruku, a ostali članovi skupine pokušali su mi pomoći da se smirim. Pred izlazak na scenu bila sam totalno izvan sebe, ali ipak sam se uspjela dogovoriti s ostalim članovima skupine, kako će mi pomoći, ako budem zablokirala. Sreća, pa do toga nije došlo, a pomogla mi je publika, aplauzom na polovini prve strofe i to me je ohrabrilo. Naša skupina je jedina imala koreografiju. Vjerojatno je to oduševilo publiku, i tako nije sve bilo usmjereno na glasovne sposobnosti već i na vizualni izgled«, pojašnjava Marija Vidaković Hadnađ.

Takvom se vrstom glazbe Marija želi nastaviti baviti, kao i sudjelovati na ovakvim festivalima u Hrvatskoj, budući ih tamo ima dosta. Na Hosana festu upoznala je dosta novih ljudi, kao i članove skupina koje su poznatije u tom svijetu, poput »Apostola mira«. Naime, oni su sastav, koji je Marija prije slušala samo preko CD-a i divila im se, a sada je imala prigodu i upoznati ih. Nastup sa zborom je ipak lakše ostvariti, jer se tu uvijek nastupa izravno, a za festivalske nastupe trebaju se prvo snimiti pjesme na CD, pa se tek nakon selekcije dolazi do nastupa na festivalu. 

CRKVA: Pored glazbenih nastupa Marija je aktivna u crkvi, prije je, kako kaže, više pomagala, čitala je psalme i pomagala u organiziranju i pjevanju.  

»Mnogi su mladi, moji prijatelji, otišli u Hrvatsku na studije i ostalo je nas dvije djevojke koje se družimo, ali u crkvi stojimo same za sebe i slušamo. I nadalje štujemo tradiciju, sudjelujemo u povorci Dužijance, a moja najbolja prijateljica Mirjana Horvacki je ove godine bila bandašica i pomagala sam joj u čišćenju žita. Taj aktivizam je sada prerastao na razinu više župa i tako sam manje angažirana u našoj župi. Ove godine krizmanje će se održavati u našoj župi, pa se ipak pripremamo pjevajući«, kaže Marija Vidaković Hadnađ. 

Kao članica odbora Tribine mladih pri katoličkom krugu, Marija često prati predavanja, a rado putuje i na Taizeska hodočašća, a dva puta se susrela s papom i to prošle godine s papom Benediktom XVI, i u Osijeku 2003. godine s papom Ivanom Pavlom II.

MEDIJI: Voditeljica je i urednica emisije »U društvu s mladima« koja se emitira na valovima radio Subotice, na hrvatskom jeziku. Voditeljica je postala po nagovoru prijateljice, koja je tu emisiju vodila  prije Marije. Emisiju uređuje već četiri mjeseca i za nju je to jedno vrlo zanimljivo iskustvo, a posredstvom radio-emisija upoznaje mnogo ljudi, koje inače vjerojatno ne bi upoznala. Kao osoba dosta je ćutljiva i više voli analizirati druge, zato najčeš-će prepušta vođenje razgovora drugima. Voljela bih da lakše sklapa prijateljstva, pošto baš šutnja nije idealna za sklapanje prijateljstva, u čemu će joj ovaj angažman sigurno pomoći. 

»Trudim se da teme budu aktualne i volim napraviti razgovor s mladima koji imaju interesantna zanimanjima ili hobije. Moram priznati malo je ljudi odbilo dolazak u emisiju. Ja sam jedanput, također, bila gošća u istoj emisiji koju sada vodim i mogu pretpostaviti kako se osjećaju moji gosti. Možda je lakše voditi emisiju, nego biti gost, jer se ja uvijek spremim, a gost se ipak mora u tom trenutku snaći, a na voditelju je, opet, ideja i koncepcija emisije i smišljanje zanimljivih pitanja. Iako se novinarstvom ne planiram baviti, sada volim ovo što radim«, ističe Marija Vidaković Hadnađ. Na pitanje što bi željela raditi, Marija kaže kako ima dosta planova i ideja, naravno, ništa još nije određeno, a voljela bih organizirati vjenčanja, po uzoru na jedan film, u kojem je glumila Jenifer Lopez. 

SLOBODNO VRIJEME: Marija se prije osam godina počela baviti slamarstvom i to nakon podučavanja na radionicama »Otvorenog kluba«, gdje su se održavali tečajevi za obitelji. Tako je ona radionice pohađala skupa s majkom i sudjelovala na raznim natjecanjima gdje su osvojile i nagrade. Marija voli  umjetnost u tehnici slame jer je ona vrlo autentična za ovaj kraj, a jedan od predmeta izrađenih u ovoj tehnici, gotovo uvijek ponese na svoja putovanja kao poklon domaćinima. Kao članica »Otvorenog kluba« Marija je sudjelovala i na kampiranjima na Rtnju. Od tada joj se jako sviđa kampiranje, te joj je ponovni izlet sličnog tipa ostao kao želja. U svome domu je, kako kaže, ljubimica, jer joj majka i baka, umnogome olakšavaju život, s obzirom da ne mora raditi svakodnevne poslove. Njima je najvažnije njeno učenje, mada su im i ostale stvari s kojima se Marija bavi, vrlo zanimljive, pa i one to s njom skupa proživljavaju.                   g