Arhiv tekstova

Godina koju uveliko ostavljamo iza sebe na glazbenoj sceni u svijetu posvećena je skladatelju bečkog klasicizma Wolfgangu Amadeusu Mozartu, o 250. obljetnici njegova rođenja. Ovoj sveukupnoj proslavi pridružila se i Subotica i upriličila četiri velike produkcije Mozartovih djela: dijelove opere »Figarov pir«, »Te Deum laudeamus« (praizvedba), »Krunidbena misa« i kao posljednje u praizvedbi čuveni »Requiem«.

Kroz povijest je glazbenicima poseban izazov i nadahnuće predstavljala misa za pokojne – requiem ili missa pro defunctis. Ona se po karakteru i sastavu razlikuje od obične mise. Njeni su dijelovi Introitus, Kyrie eleison, Sekvenca, Offertorium, Sanctus i Benedictus, Agnus Dei i Lux aeterna. Prigodno se dodaje i responzorij Libera me Domine. 

NAZIV I FORMA: Requiem aeterna (»Pokoj vječni«) početne su riječi intro-itusa odakle i za cijelo djelo dolazi naziv Requiem. Najraniji oblik requiema seže u doba gregorijanskog korala. U načinu glazbene obradbe skladatelji se uglavnom drže ustaljene forme, a ponekad se neki stav izostavlja. Tekst mise za pokojne je duhovno veoma bogat i karakterističan, i u njemu se smjenjuju dramatični ulomci sa usrdnim vapajima za spas duša pokojnika. Takav je sadržaj bio inspiracija mnogim skladateljima pa su nastala djela koja su nadvladala liturgijske okvire i potrebe, i postala samostalnim skladbama. Redovito najopsežniji i dramatski najizražajniji stav requiema je Dies irae (Dan gnijeva) – Strašni sud, gdje se glazbeno izražajnim sredstvima na poseban način opisuju i pojačavaju sadržaj teksta. Njemu su uvijek kontrastni lirski dijelovi Requiem aeterna, Lux aeterna i Libera me Domine, ispunjeni čežnjom i vapajem za vječnim spasom i mirom. U doba klasike forma requiema ne donosi znatnije promjene u praksi skladanja, ali u ovom razdoblju nastaju velika djela na tom području od kojih jedinstvenu ljepotu ima nedovršeni Requiem W. A. Mozarta.  

TAJNE I TVRDNJE: Mnoge se tajne obavijaju oko ova Mozartova djela. Mnoge tvrdnje oko ove skladbe nisu točne, ali su opće prihvaćene. I pokraj svega ovo je djelo poznato i rado izvođeno. Sigurno je da je Requiem napisan  1791. godine u d-mollu za zbor, soliste i orkestar. Naručitelj djela bio je izaslanik grofa Walsegga von Stuppacha, a ne nepoznata osoba. 

Nakon Mozartove smrti, njegova žena Constanca obratila se mnogim skladateljima koji su bezuspješno pokušavali dovršiti ovu skladbu. To je učinio Mozatov učenik Franz Xaver Süsmayer koji je po skicama Mozarta dovršio Kyrie i Lacrimosu, dodavši svoju orkestraciju, dok je sam uglazbio Sanctus, Benedictus i Agnus Dei. Na kraju je dodao stavak Lux aeternum, što je preradba uvodnog stvaka koji je napisao sam Mozart.

Mnogi muzikolozi i skladatelji 20. stoljeća nisu bili pristaše Süsmayerovog rješenja Requiema, pa su osim ove ustaljene varijante napisali i svoje. Tu valja spomenuti sljedeće skladatelje: Mariusa Flothuisa, Franza Beyera, C. R. Maundera, Londona, Levina... Inače, ova rješenja nisu često izvođena te bi bilo zanimljivo čuti i ovakve izvedbe, osim »tradicionalne«.

PRAIZVEDBA U SUBOTICI: Subotička je publika ovo Mozartovo djelo imala prigodu čuti 2. studenoga, na blagdan Spomena svih vjernih mrtvih, u katedrali-bazilici svete Terezije Avilske. Budući da se u ovako maloj sredini rijetko upriliči tako veliki glazbeni događaj zainteresiranost publike bila je iznimno velika. Mozartov Requiem, u praizvedbi, izveli su Komorni zbor »Pro musica« iz Subotice te dva zbora iz Segedina: Zbor Više pedagoške škole »Juhász Gyula« i Katedralni zbor, uz pratnju Segedinskog komornog orkestra. Kao solisti nastupili su Timea Dulics iz Temerina (sopran), Izabella Guzsvány iz Novog Sada (alt), te Ladislav Vrgoč (tenor) i Berislav Puškarić (bas) iz Osijeka. Izvedbom je ravnao Csaba Paskó.  Ovdje treba spomenuti i vrlo dobro osmišljen tumač, koji sadrži objašnjenja djela i prijevode teksta za lakše praćenje izvedbe. Koncert je snimljen i iste večeri emitiran na RTV Novi  Sad.

Ovaj iznimni glazbeni događaj za Suboticu, ostavio je upečatljiv dojam na sve prisutne, upalivši među izvođačima i slušateljima luč Mozartove misli o nadi i životu poslije smrti.                                         g