Arhiv tekstova

Poslije završetka uspješne aktivne igračke karijere tijekom koje je, u majici mađarskog Ferencvarosa nastupao i na susretima Lige šampiona, Goran Kopunović (1967.), je ostao u svijetu nogometa, odlučujući se za poziv nogometnog trenera. Veći dio protekle 2006. godine proveo je na mjestu pomoćnika Stjepanu Čordašu u kineskom prvoligašu FC »Lifanu« iz Chong Qinga, a trenutačno je u iščekivanju novog profesionalnog angažmana. Kratak posjet rodnom gradu, obzirom kako već dugo živi u Budimpešti, iskoristili smo za razgovor na temu njegovog boravka u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta.

4Kina kao zemlja, a posebice njen nogomet, još uvijek su velika nepoznanica za većinu nogometnih znalaca. Kakav je, iz vašeg osobnog iskustva, današnji kineski nogomet?

Kao dio azijskog, i kineski nogomet je u velikoj ekspanziji i sve više dobiva na kvaliteti. Mnogo se ulaže i nastoji se ubrzano dostići nivo kvalitete potreban za ravnopravno natjecanje s razvijenijim nogometnim podnebljima. Istina trebat će još puno rada i svladavanja nogometnih tajni, ali napredak je više nego očit.

4U kojem ste gradu živjeli i radili na mjestu pomoćnika šefa stručnog stožera?

Na poziv hrvatskog stručnjaka Stjepana Čordaša prihvatio sam mjesto njegova prvoga pomoćnika i na tom mjestu sam proveo cijelu sezonu kineskog prvenstva u prvoligašu »Lifanu« iz Chong Qinga. Grad iz kojeg je spomenuti prvoligaš nalazi se u Južnom dijelu Kine, a sa neposrednom svojom okolicom ima oko 30 milijuna stanovnika.

4Kako ste se snašli u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta i koliko je kineski način života imao utjecaja na vaš i život vaše obitelji?

Još kao aktivni nogometaš, mijenjajući klubove i države u kojima sam igrao, imao sam sposobnost brzog prilagođavanja novim sredinama, jer sam uvijek nastojao maksimalno izvršavati svoje profesionalne obveze. Glede načina života mogu reći da se on nije značajno promijenio, jer stranci u Kini žive u odvojenim sredinama u kojima dominira zapadnjački stil života i dostupne su im sve pogodnosti i luksuz. Konkretno, skupa sa svojom obitelji živio sam u izdvojenom stambenom naselju, sa svim atraktivnim pratećim sadržajima (bazen, sportski tereni, trgovine), dok sam najveći dio dana provodio u klupskom sportskom centru, gdje su nam, također, na usluzi bili sav potreban komfor. 

4Kakav je stručno-profesionalni dojam o kineskom nogometnom prvenstvu?

U prvenstvu prve kineske lige sudjeluje 16 momčadi, a natjecanje se odvija po dvokružnom sustavu od 30 ligaških kola. Obzirom na velike razdaljine putuje se isključivo zrakoplovima, a interesantno je kako se, za razliku od drugih sredina, poslije utakmice ne ide odmah doma već se ostaje još jedan dan u gradu domaćinu ligaškog duela. Prema pravilima tamošnjeg nogometnog saveza u momčadima mogu nastupati samo dva strana igrača, što ostavlja veliki prostor za forsiranje domaćih nogometaša.

4Što biste istaknuli kao najveću kvalitetu kineskih nogometaša?

Na prvom mjestu je jamačno tjelesna sprema, jer bez adekvatne tjelesne provjere pod uvriježenim nadimkom yo-yo niti jedan kineski nogometaš ne može dobiti licencu za nastup u Prvoj ligi. U pitanju je iznimno zahtjevan trkaći test, tijekom kojeg svaki igrač mora istrčati 52 dionice od 20 metara u vremenskom intervalu od 5 sekundi. Ukoliko to ne uspije, u komadu, onda niti ne može nastupati u njihovom elitnom natjecanju. Glede tehničke kvalitete i praktične izvedbe, osobno mislim kako se još treba dosta raditi na brojnim elementima nogometne igre.

4Poput nogometaša i treneri su poput ptica selica. Gdje će biti vaša sljedeća profesionalna destinacija?

Zasad to još uvijek ne znam, jer sam svojim menadžerima prepustio posao oko traženja novoga angažmana, ali bih osobno volio nastaviti s radom u azijskom podneb-lju. Osim Kine moguće destinacije mogle bi biti u Maleziji, Vijetnamu, Singapuru, te u nekoj zemlji Bliskog Istoka.                g