Arhiv tekstova

U prošlom smo broju izložili rezultate istraživanja koji se odnose na strukturu dviju dimenzija »etničke svijesti« koje smo nazvali »Bunjevačko etničko samoodređenje« i »Hrvatska nacionalna samosvijest«. Niska korelacija između ove dvije etničke svijesti i sumarni postotak Hrvata i (samo) Bunjevaca koji se uglavnom i u potpunosti slažu s tvrdnjama koje ih definiraju, pokazali su da u izvjesnom stupnju postoji njihova međusobna »kontaminacija«.

Vidjeli smo da kod dijela Hrvata postoji »bunjevački sindrom« (bunjevačko etničko samoodređenje), odnosno da kod dijela Bunjevaca postoji »hrvatski sindrom« (hrvatska nacionalna samosvijest). 

PRISUTNOST ETNIČKIH SINDROMA: Kako bismo preciznije utvrdili u kojoj je mjeri »bunjevački sindrom« prisutan kod Hrvata, odnosno »hrvatski sindrom« kod Bunjevaca, sproveli smo standardizaciju skala kojma smo mjerili prisutnost ovih etničkih »sindroma« i to za cijeli ispitivani uzorak. Pomoću tzv. z-vrijednosti izvedene su norme u klasifikacijskim skupinima. Na ovaj smo način mogli odrediti pet skupina ispitanika kod kojih je prisutna (1) apsolutna odsutnost specifične etničke svijesti, (2) ispodprosječna odsutnost, (3) prosječna prisutnost, (4) iznadprosječna prisutnost, i (5) izrazita prisutnost specifične etničke svijesti.

Ako sumiramo kategorije intenziteta iskazivanja specifične etničke svijesti (4+5) i (1+2) onda iz rezultata prikazanih u tablici 1 vidimo da u ukupnom uzorku 35 posto ispitanika iskazuje visok, 26.3 posto prosječan, a 38.2 posto ispitanika iskazuje nizak stupanj »bunjevačkog etničkog samoodređenja«. Iz rezultata prikazanih u tablici 2 vidimo da u ukupnom uzorku 32.8 posto ispitanika iskazuje visok, 41.3 posto prosječan, a 25.9 posto ispitanika nizak stupanj »hrvatske nacionalne samosvijesti«. Pogledajmo sada u kakvim se relacijama nalazi nacionalno opredjeljenje i intenzitet prisutnosti specifične etničke svijesti, odnosno u kojoj je mjeri kod Bunjevaca prisutan »hrvatski sindrom«, a kod Hrvata »bunjevački sindrom«.

Utvrdili smo relativno visoku korelaciju između nacionalnog opredjeljenja i stupnja iskazivanja »bunjevačkog etničkog samoodređenja« (tablica 1). »Bunjevački sindrom« je naime u znatno većoj mjeri prisutan kod ispitanika koji su se nacionalno izjasnili samo kao Bunjevci. Primjerice, visoki stupanj »bunjevačkog etničkog samoodređnja« je prisutan kod 65.4 posto Bunjevaca i kod 9.7 posto Hrvata. Utvrdili smo međutim znatno nižu korelaciju između nacionalnog opredjeljenja i stupnja iskazivanja »hrvatske nacionalne samosvjesti« (tabela 2). Premda se Hrvati i Bunjevci međusobno statistički značajno razlikuju u pogledu stupnja internalizacije »hrvatske nacionalne samosvijesti«, među njima je ipak u tom pogledu znatno manja razlika negoli kad promatramo razlike koje postoje u stupnju internalizacije »bunjevačkog etničkog samoodređenja«. Primjerice, visoki stupanj «hrvatske nacionalne samosvijesti« je prisutan kod 41.9 posto Hrvata i kod 22.1 posto Bunjevaca. Drugim riječima, kod Bunjevaca je u većoj mjeri prisutan »hrvatski sindrom« negoli je kod Hrvata prisutan »bunjevački sindrom«. 

ETNIČKI SINDROMI I DRŽA-VLJANSTVO: Nastojali smo nadalje ispitati u kojoj mjeri prisutnost »hrvatske nacionalne samosvijesti«, odnosno odsutnost »bunjevačkog etničkog samoodređenja« korelira s jednom objektivnom mjerom nacionalne identifikacije kao što je posjedovanje hrvatskog državljanstva, odnosno željom da se ono dobije. Utvrdili smo relativno nisku povezanost između posjedovanja hrvatske putovnice i »bunjevačkog etničkog samoodređenja« s jedne strane, te posjedovanja hrvatske putovnice i »hrvatske nacionalne samosvijesti« s druge strane. Ovi nalazi impliciraju da hrvatsko državljanstvo imaju oni građani kod kojih je prisutan relativno visok stupanj »bunjevačkog etničkog samoodređenja«, odnosno da hrvatsko državljanstvo imaju oni građani kod kojih je prisutan nizak stupanj »hrvatske nacionalne samosvijesti«. Ako sumiramo kategorije intenziteta specifične etničke svijesti (4+5) i (1+2) onda ćemo iz tablice 3 vidjeti da je kod ispitanika koji imaju hrvatsko državljanstvo u 25.3 posto slučajeva prisutan visok stupanj »bunjevačkog etničkog samoodređenja«. Isto tako možemo vidjeti da je kod ispitanika koji žele imati hrvatsko državljanstvo u 27 posto slučajeva prisutan visok stupanj »unjevačkog etničkog samoodređenja«. Rezultati prikazani u tablici 4 pokazuju da je tek nešto više od polovine (57.8 posto) ispitanika koji imaju hrvatsko državljanstvo prisutan visoki stupanj »hrvatske nacionalne samosvijesti«. Zanimljivo je nadalje uočiti da niska »hrvatska nacionalna samosvijest« postoji čak kod jedne četvrtine ili 23.8 posto ispitanika koji žele dobiti hrvatsko državljanstvo, a da je tek kod jedne trećine ili 31.9 posto aspiranata na hrvatsko državljanstvo prisutna visoka »hrvatska nacionalna samosvijest«.

g