Arhiv tekstova

Nema Šokca, nema Slavonca, koji nije zapjevao pjesmu »Slavonci smo i Hrvati pravi«, a da možda i nije znao tko je autor tih stihova, sve dok nedavno iz tiska nije izišla knjiga Đuke Galovića »Cvelfer stari«, koju je priredio Vladimir Rem, uredio dr. Goran Rem a izdana je u suradnji Matice hrvatske – ogranak Osijek i ZAKUD-a »Vinkovci«. 

Baš ta knjiga, predstavljena je nedavno u Osijeku, u okviru Dana Matice hrvatske, u organizaciji »Šokačke grane«, a predstavili su je vlč. Marko Đidara, župnik u Drenovcima i predsjednik udruge »Duhovno hrašće«, prof. Vlasta Markasović iz Vinkovaca, dr. Goran Rem, mr. Vera Erl i dr. Helena Sablić-Tomić.

SLAVLJE KNJIGE: »Danas sam iznimno sretna i radosna, jer u Osijek su nam došli moji Drenovčani, moji Šokci i Cvelferi, da ovdje na najbolji način predstavimo knjigu ‘Cvelfer stari’, koja jednako pripada i Đuki Galoviću i njegovoj Maci«, rekla je na počtku večeri mr. Vera Erl, predsjednica Šokačke grane i recenzentica knjige. »Danas ćemo obilježiti i Dane Matice hrvatske ali i dati doprinos akciji Mjesec knjige, danas ćemo slaviti knjigu ali i našeg Đuku Galovića koji je bard pučkoga pjesništva, danas ćemo promicati i naše šokaštvo... Iznijeli smo na vidjelo ovo lijepo šokačko ruho, tu su i razne šokačke slastice, stara šljivovica koju nam donose gosti i Drenovaca i misno vino kojim nas časti vlč. Ivica Jurić, a i on je blizu Drenovaca, iz Đurića. Tu smo da se družimo i prijateljujemo i međusobno i s knjigom, pa ćemo i zapjevati ove predivne Đukine stihove, i vokalna skupina ‘Stanari’ koja nam dolazi iz Drenovaca, i naša muška pjevačka skupina ‘Šokci’ pa i naš tamburaški sastav ‘Šokačka duša‘, jer što bi Šokci bez tambure«, rekla je Vera Erl.

»Ni sama ne znam koja je ovo po redu zajednička aktivnost našega ogranka Matice hrvatske i ‘Šokačke grane’, a danas promoviramo našu biblioteku ‘Neotradicija’ u okviru koje je tiskana i knjiga Đuke Galovića ‘Cvelfer stari’«, rekla je dr. Helena Sablić-Tomić, predsjednica osječkog ogranka Matice hrvatske, dodajući  kako su posljednjih desetak godina u toj ediciji tiskane knjige Josipa Cvenića, Julijane Matanović, Delimira Rešickog, Željka Rišnera, Ane Lederer, Vinka Brešića, Milovana Tatarina i Vlaha Bogišića, što, po njezinim riječima, predstavlja promicanje jednog novog pogleda na tradiciju, na baštinu i ostavštinu.

»Uskoro izlazi iz tiska Zbornik radova s prvog znanstvenog skupa nazvanog Međunarodni okrugli stol ‘Urbani Šokci’, a u pripremi je i tiskanje ‘Šokačke čitanke’, opet u suradnji našega ogranka Matice hrvatske i ‘Šokačke grane’«, najavila je ovom prigodom Sablić-Tomić.

HRAST KOJI OKUPLJA: Govoreći o udruzi »Duhovno hrašće«, koja se bavi proučavanjem vjere, kulture i povijesti te okuplja veliki broj kulturnih djelatnika iz Drenovaca i čitave Cvelferije, vlč. Marko Đidara je istaknuo kako udrugu »krasi jedan stari slavonski hrast, koji raširivši svoje grane okuplja mlado i staro da tu stane i predahne, odmori i otpočine« te dodao kako je »taj hrast naš Đuka Galović na kojega smo ponosni baš kao i na stoljetne šume iz kojih dolazimo. U njegovim ćemo pjesmama naći sve ono što odmara dušu Slavončevu, jer Đuka pjeva od rođenja pa do starosti, o uspjesima i razočarenjima, o postignućima i životnim stranputicama, o bosonogom djetinjstvu i davnim ljubavima, o zanosima i o konjima, a konji su mu opsesija. Pjeva Đuka o divnim šokačkim običajima, o lijepom odijevanju, o seoskim radovima i blagovanju, o mladosti i bećarskoj razuzdanosti, o Cvelferiji i Slavoniji općenito«, rekao je vlč. Đidara.

Vlasta Markasović je, među ostalim, istaknula kako je o »čika« Đuki moguće govoriti kao o tipičnom Šokcu i Cvelferu, ali i tipičnom slavonskom seljaku omeđenom tipičnim krajolikom, šume, rijeke i ravnica. »Vrlo je dobar poznavatelj baštine i povijesti, ali je i po nečemu poseban i izuzetan, on je pučki pjesnik. Iz njegovog autorskog glasa, zabilježenog rukom njegove družice Mace, progovaraju sve te njegove uloge objedinjene u začudnoj umjetničkoj tvorevini. Realna individualna i intimna povijest u kontekstu specifičnog šokačkog prostora, ogleda se u ovome stvaralaštvu bogato, mnogoliko i slojevito, baš kao i šokačko ruho koje Maca i Đuka rado odijevaju. Pučku književnost mnogi smatraju minornom u odnosu na umjetničku, ali svi elementi umjetničkog djela prepoznatljivi su u pučkoj književnosti. Ona je u svim svojim slojevima tvorevina fikcije, književna i jezična umjetnina i funkcionira često interferentno s drugim umjetnostima, glazbom na primjer, pa čak ima i svrhu, jer prenosi znanje, poučava, zabavlja i komunicira s čovjekovim djelovanjem. Sve je to sadržano u pjesmama Đuke Galovića«, rekla je prof. Markasović.

ŠOKAČKA PISMICA: »Njegova je pjesma u desetercu, ili šokačka pismica, kako to naziva etnomuzikolog Slavko Janković. Đuka piše slavonskim dijalektom i čuva za nas ljepotu šokačkoga govora. Ta tko još nije čuo ‘Slavonci smo i Hrvati pravi’, ‘Odavno smo Graničari stari’, ‘Oj dorati, moje zlato suvo’ i da ne nabrajam dalje, ali baš zbog takvih pjesma i osebujnih stihova Đuku možemo svrstati uz bok velikana, kakvi su Miroslav Slavko Mađer i ‘Pjevat će Slavonija’ ili ‘Milovo sam…’ našega Vinkovčana Ivana Kozarca«, istaknula je Vlasta Markasović.

»Zapala me je čast da jedan veliki i vrlo osjetljivi posao, vrlo profinjen s bezbroj tananih valera, dovedem do uratka koji je večeras pred Vama«, rekao je ovom prigodom dr. Goran Rem, naglasivši, među ostalim, kako je Đuka napravio legendarnu knjigu koju preporuča svekolikom čitateljstvu.

Potom je govorio autor knjige Đuka Galović. Govorio je u stihu, a i kako bi drukčije. Pričao je pjevajući. Pjevao je pričajući. I nagrađen je srdačnim pljeskom, spontanim i neobuzdanim. Evo Đuke, tko za Đuku pita, za šeširom dva, tri klasa žita. I Maca je govorila, također u stihu:

»Dok se peče rakija od šljiva / Moj ti Đuka uz kazan noćiva. / A prid zoru kući se dovuče / Na nogama ni jedne papuče. Bos on ide, ne treba ni štapa / Kod kazana ostala mu kapa. / Pa mi tepa, ljubavi garava / Evo Đuke, mogo bi da spava. Eto što je sve skrito u šljivi / A najčešće ja sama na njivi / Tako žene u to doba žive / Do god rade kazani i šljive.«

Slavko  Žebić